'Radi se o sporazumu o izvršavanju pravomoćnih kazni izrečenih u drugoj državi. Znači, ako je nekome izrečena kazna u Hrvatskoj, ne može se sakriti u Bosni i Hercegovini, nego će tamo trebati izvršavati tu kaznu. Vjerujem da će taj sporazum biti potpisati još ovaj mjesec', poručio je Šimonović. Sam sporazum potpisan je 1996, no sada se dodaje dio prema kojem više neće biti potrebna suglasnost osuđene osobe za izvršavanje kazne u drugoj državi.

Potpisivanjem sporazuma djelomično bi se, kaže Šimonović, trebao riješiti i problem bjegunaca poput Ognjena Šimića i Branimira Glavaša. 'Što se tiče nepravomoćno osuđenih osoba, taj problem ostaje, no nadam se da ćemo to moći riješiti odmah nakon što se promijeni Ustav koji nam brani izručivanje naših državljana. Dogovorio sam se da idemo što prije na potpisivanje tih sporazuma i oni će se u prvo vrijeme odnositi na djela korupcije i organiziranog kriminala, pri čemu za izručenje ne bi bila nužna pravomoćna presuda', dodao je Šimonović

Svoje misli Šimonović je s novinarima podijelio tijekom saborske rasprave o Zakonu o probaciji, kojim se uređuje režim nadzirane slobode, kao humaniji i jeftiniji sustav nego zatvor. Zakon je u raspravi podržala i oporba, no SDP-ovka Ingrid Antičević Marinović još jednom se založila da se pri izmjenama Kaznenog zakona uvede doživotna kazna zatvora za najteža djela.

Šimonović tu ideju zasad ne podržava. 'Prvo treba osigurati mogućnost zaštite društva od pojedinaca koji su i nakon izvršavanja kazne opasni. Dosada smo imali problem s osobama koje zbog stupnja uračunljivosti ili neuračunljivosti predstavljaju opasnost i koje su izlazile na slobodu, a onda se sa slobode raspravljalo treba li ih smjestiti u neku ustanovu. To je sigurno pogrešna praksa i tu ćemo tražiti bolja rješenja. Osobno smatram da doživotni zatvor nije primjeren humanosti hrvatskog društva', zaključio je Šimonović