Ukrajina se trudi pronaći donatore za isporuku malih serija tenkova, a Rusija cijelo vrijeme na front dovlači nove snage, barem Rusi tako tvrde.

No te 'nove snage' zapravo nisu novi, već obnovljeni i skrpani tenkovi proizvedeni prije više od 20 godina, a ruska sposobnost za 'krpanje' možda doseže svoj limit, tvrde američki analitičari.

Glavni ruski proizvodni centar je nekad moćni Uralvagonzavod, jedan od najvećih svjetskih proizvodnih i znanstvenih centara, a koji je tijekom Drugog svjetskog rata bio poznat kao Tvornica br. 183 i svakog mjeseca proizvodio je tisuću tenkova T-34.

Uralvagonzavod bi danas trebao 'štancati' tenkove T-90 jer novi ruski model T-14 Armata još uvijek navodno nije u serijskoj proizvodnji iako je predstavljen prije osam godina. No prema bivšem analitičaru britanske vojno-obavještajne službe Sergiju Milleru, ta je gigantska tvornica od početka rata prije godinu i pol proizvela samo 40 tenkova T-90, iako su Rusi tvrdili da će ih svakog mjeseca izbacivati 20. Novih nema dovoljno zbog beskrajnih komplikacija u proizvodnji koje su Rusima stvorile zapadne sankcije.

Stalna modernizacija i obnova tenkova nisu ruske specifičnosti, istu stvar rade i Amerikanci. Većina novih tenkova M1A2 Abrams zapravo su nadograđeni modeli M1, a na tisuće ih je pohranjeno u skladištu Sierra Army Depot u Kaliforniji.

Rusija ima goleme zalihe starih tenkova, od novijih T-90, koji su stari oko 20 godina, pa sve do T-62, koji datiraju od 1960. godine naovamo i koje je već dobrano nagrizla hrđa. Sva ta sovjetska vozila su zaliha sirovina za obnovu tenkova koja se obavlja u tri velike tvornice u Omsku, Sankt Peterburgu i Sibiru.

Dok su se te tvornice prije rata bavile prilagodbom tenkova za izvoz u Venezuelu, Siriju, Vijetnam i ostale ruske saveznice te njihovom modernizacijom za rusku vojsku, sada isključivo rade na popravku i zamjeni gubitaka s ukrajinskog fronta.

Postupak obnove je sveobuhvatan. Svako vozilo se rastavlja na otprilike tisuću odvojenih dijelova koji se markiraju kako bi se označilo vozilo iz kojeg potječu i šalju se u specijalne radionice radi čišćenja, popravka ili zamjene. Motori i naoružanje se testiraju i po potrebi nadograđuju i mijenjaju.

Obnova može značiti više od samog ponovnog stavljanja vozila u funkciju. Transformiranje osnovnog modela tenka T-72 u najnoviji T-72B3 uključuje zamjenu originalnog motora novim modelom, koji je 50 posto snažniji, zamjenu topa poboljšanom verzijom sposobnom za ispaljivanje navođenih projektila i nadogradnju oklopa slojem blokova eksplozivno-reaktivnog oklopa. Novi ciljnici, termalni uređaji i balističko-računalni sustav te digitalno šifrirana radioveza također su uključeni u modernizaciju.

Ovaj proces pretvara tenk koji je praktički bio za otpis u moderan borbeni stroj za puno manje novca i daleko brže nego proizvodnjom novog tenka od nule.

Rusija oživljava još dvije tvornice, blizu Rostova na Donu i u Moskvi, te će i njihov posao biti popravak oštećenih i modernizacija uskladištenih tenkova. Osim ovih tvornica, koje Rusi nazivaju zavodima, radi najmanje još njih deset koje popravljaju i moderniziraju borbena oklopna vozila te sav drugi oklop.

Prilikom posjeta tenkovskoj tvornici u Omsku u lipnju, ruski ministar obrane Sergej Šojgu naredio im je da do kraja godine proizvedu 153 modernizirana tenka T-80 ili njih 25 mjesečno. To je vjerojatno i najveći mogući kapacitet koji ta tvornica može proizvesti, a prema snimkama objavljenim na društvenim mrežama, za sada u tom poslu i uspijevaju.

Desna ruka Vladimira Putina, bivši ruski predsjednik Dmitri Medvedev daleko je optimističniji i tvrdi da će Rusija ove godine proizvesti i modernizirati 1500 tenkova. No dostupnost sirovina, slab ili nikakav pristup uvoznoj elektronici mogli bi pokopati taj plan.

Još važnije, opskrba tenkovskih zavoda starim tenkovima za obnovu pokazuje znakove iscrpljenosti.

Prije rata se na lageru diljem Rusije nalazilo oko 10.000 sovjetskih tenkova, od kojih je oko deset posto bilo ispravno ili donekle ispravno. Od početka rata tenkovski zavodi ubrzano troše te zalihe.

Najveće pojedinačno skladište oklopnih vozila je Vagzhanovo, na granici s Mongolijom. To je otvoreni lager pa su na početku rata zapadni sateliti prebrojili 3840 oklopnih vozila svih vrsta u njemu. Do studenog 2022., osam mjeseci nakon početka invazije, broj se smanjio na 2600, a do svibnja 2023. godine na 2270.

Zapaženo je da je velik broj vozila relativno brzo povučen, vjerojatno ona koja su bila u najboljem stanju i/ili spremna odmah krenuti u borbu. Stopa povlačenja vozila iz Vagzhanova posljednjih mjeseci pala je na samo 50 mjesečno, što bi moglo značiti da su svi ruski tenkovski zavodi već puni.

Prema analitičaru Jakubu Janovskom iz blogerske grupe Oryx, koja prati gubitke vojne tehnike u rusko-ukrajinskom ratu, od preostalih 2270 vozila u Vagzhanovu oko 1000 je bez kupole, pogona i topova, tj. više ih se ne može popraviti.

Tijekom Drugog svjetskog rata Sovjetski Savez pregazio je nacističku Njemačku tako što je proizvodio dotad neviđene brojeve tenkova – Nijemci nisu mogli uništiti toliko oklopa koliko ih je Crvena armija slala na njih.

Iako Rusija zasad ima prednost u oklopu u Ukrajini, stopa proizvodnje daleko je manja od one kojom Ukrajinci uništavaju sve što Vladimir Putin šalje na njih, tvrdi David Hambling, britanski novinar i suradnik portala 19fortyfive.

Na sastanku s dobavljačima oružja u ožujku ove godine Medvedev je pročitao telegram koji je Josif Staljin poslao tvornici Traktor Čeljabinsk 1941. godine: 'Molim vas da iskreno i na vrijeme izvršite naloge za isporuku oklopa. Sada vas molim i nadam se da ćete obaviti svoju dužnost prema domovini. Za nekoliko dana, ako vas zateknemo da kršite svoju dužnost prema domovini, razbit ću vas kao zločince.'

Taj crtica možda i najbolje opisuje kakva je atmosfera među vladajućima u Kremlju jer početkom rata nitko nije očekivao da će prastari sovjetski tenkovi T-62 biti faktor u njemu.