Svejedno, rasprava u organizaciji udruge 'Cenzura Plus' ponudila je mnoštvo informacija solidnom broju okupljenih Splićana. Oštri kritizeri predloženog trgovinskog sporazuma EU-a i SAD-a Dean Derežić iz inicijative 'Zaustavimo TTIP' i Hrvoje Radovanović iz Zelene akcije nudili su svoje argumente, a korigirao ih je novinar tportala Gordan Duhaček, prvi koji je u Hrvatskoj uopće načeo ovu temu još prije dvije godine i danas je definitivno najupućeniji.

'Najsporniji dio TTIP-a mehanizam je nazvan ISDS koji, pojednostavljeno, nudi mogućnost korporacijama da tuže države kad god one najave zakone koji bi im smanjili profit i ugrozili poslovanje. U svijetu je već podignuto oko pet stotina takvih tužbi: tek jednu trećinu su dobile države, a dvije trećine sporova su izgubljeni ili završeni nagodbom', upozorio je Derežić i nabrojao niz primjera iz Slovačke, Egipta, Australije i Argentine. Hrvatska ima pet takvih sporova, od kojih se jedan odnosi na tužbu MOL-a zbog Ine.

'Korporacijama je u interesu da su sudišta izvan demokratskog nadzora, pa u svim slučajevima odlučuju arbitri od kojih po jednog imenuje svaka strana, a trećega najčešće Međunarodni monetarni fond', nastavio je Derežić.

Dalekosežne posljedice na prava radnika, zaštitu okoliša i javno zdravlje

Hrvoje Radovanović iz Zelene akcije tvrdi da se u slučaju TTIP-a jednostavno radi o sukobu krupnog kapitala s jedne te država i javnog interesa s druge strane. Kaže da i europske korporacije mahom zagovaraju sporazum, samo što one američke više dolaze do izražaja jer je u SAD-u utjecaj kapitala na vlast daleko veći. 'Interes kapitala je jednak', rekao je Radovanović i primijetio da bi sklapanje sporazuma imalo dalekosežne posljedice na prava radnika, zaštitu okoliša i javno zdravlje.

'Što se tiče hrane, u Europskoj uniji vlada princip predostrožnosti i proizvod se smije plasirati na tržište samo ako proizvođač dokaže da nije štetan. U SAD-u je obrnuto i on se povlači tek ako se dokaže štetnost. Ondje su dozvoljeni postupci koji su u Europi zabranjeni još u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, kao i kemikalije za rast mišićnog tkiva koje su zabranjene u gotovo 150 država svijeta. Europska unija ima moderno zakonodavstvo po pitanju pesticida, a uskoro ih planira zabraniti još oko 1.400; u SAD-u se kontrole obavljaju po zakonima iz sedamdesetih i regulirano je tek šest različitih pesticida', kazao je Radovanović.

Podsjetio je da Europska unija popušta po pitanju GMO-a tako što spušta odluku na nacionalne razine te da je TTIP već počinio štetu tako što je ublažena europska direktiva o kvaliteti goriva.

'Ovo nije klasičan trgovinski sporazum, već se želi razvodniti regulativu koja je prepreka profitu', dodao je.

Novinar Gordan Duhaček naglasio je da je Europska unija iznimno uplašena akcijama aktivista jer gubi PR bitku što paradoksalno slabi njezinu poziciju u pregovorima s SAD-om.

'Ekonomski NATO'

'Američka pozicija je jasna - želi apsolutnu slobodnu trgovinu. S druge strane, aktivističke akcije će oslabiti europsku poziciju da sporazum bude toliko loš da ga se ni ne može potpisati. Borba se vodi oko toga želimo li Europsku uniju u službi kapitala ili naroda, ali čini mi se da aktivisti igraju po onoj Trockijevoj 'što gore, to bolje'. Veći je problem to što Hrvatska nema apsolutno nikakvu studiju o utjecaju TTIP-a, što su države poput Slovenije davno napravile i izračunale koristi i štete', kazao je Duhaček.

'Zahvaljujući aktivnoj kampanji i strahu od svega, građani Hrvatske su mahom protiv - dok su HDZ i SDP za TTIP pa je vjerojatno da će sporazum u Saboru proći i dvotrećinskom većinom. A onda će i jedna i druga strana govoriti da im je sve naređeno iz Bruxellesa', predviđa Duhaček.

Upozorio je da SAD u isto vrijeme radi i na sklapanju Transpacifičkog Partnerstva (TTP), a uspjeh samo jednih pregovora stvorio bi najveću zonu slobodne trgovine na svijetu. Uspjeh TTIP-a i TTP-a objedinio bi prostor od Singapura do Turske i u geopolitičkom smislu predstavljao 'ekonomski NATO'.

'Jedna je od dobrih strana pogodovanje malim i srednjim tvrtkama kojima bi procedura za izvoz u Ameriku bila prepolovljena. Generalno, smatra se da bi TTIP najviše odgovarao Skandinavcima, Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i Nizozemskoj. Učinak na Hrvatsku bi vjerojatno bio oko ništice ili u blagom minusu', zaključio je Duhaček.