Slučaj Mile, gimnazijalke koja prima bezbrojne prijetnje smrću zbog žestokih kritika na račun islama, doveo je u središte pažnje "pravo na blasfemiju" u Francuskoj kao prvoj europskoj zemlji koja je donijela taj zakon i istovremeno razotkrio dvojbe jednog dijela ljevice i nekih feministkinja kada je u pitanju kritiziranje islama.
Šesnaestogodišnja školarka iz Lyona je na chatu na svom Instagramu odbila udvaranje mladića rekavši da je lezbijka, nakon čega ju je on optužio za rasizam jer je musliman te joj još uzvratio da je "prljava lezbijka".
Mila mu nije ostala dužna i poručila mu da mrzi religiju, da je Kuran pun mržnje i da je "njegova religija sranje" te je u ponedjeljak na televiziji TMC ponovila da "ne žali zbog svojih riječi".
Oštra rasprava koja se odvijala u uskom tinejdžerskom krugu postala je užarena tema i predmet javne diskusije u Francuskoj koja još uvijek duboko promišlja o mjestu islama u izrazito laičkoj zemlji. No, islam je s devet posto muslimana druga religija u Francuskoj po brojnosti.
Mila, bez obzira što je Francuska još u Deklaraciji o pravima čovjeka donesenoj nakon revolucije 1789. ukinula kazneno djelo blasfemije i što Francuzi već jako dugo uživaju pravo na svetogrđe, tj. javno kritiziranje svih religija, u toj istoj Francuskoj ne samo da prima prijetnje smrću već je njezina sigurnost toliko ugrožena da se morala ispisati iz škole te je mora čuvati policija.
Tužitelj u Lyonu Jerome Bourrier je bio jasan i kazao da "bez obzira koliko se skandalozne" te izjave mogu nekome činiti, radi se o "izražavanju osobnog mišljenja o jednoj religiji bez namjere poticanja mržnje ili nasilja prema pojedincima". Također je dodao da je pokrenuta istraga o prijetnjama smrću koje su upućene Mili.
Direktor centra za međunarodne odnose Denis Lacorne je kazao da Francuzi "imaju pravo vrijeđati religije, ali da nije dozvoljeno vrijeđati pojedinca ili skupinu ljudi zbog njihove vjerske pripadnosti".
AFP podsjeća da je pravo na blasfemiju koštalo živote 12 ljudi nakon što su islamisti u siječnju 2015. napali redakciju satiričnog časopisa Charlie Hebdo koji je objavio karikaturu proroka Muhameda.
Lacorne upozorava da je "pravo na blasfemiju uistinu pravo, ali da u Francuskoj sada postoji rizik od autocenzure".
Agencija ističe da su dio ljevice i neki feministički krugovi pokazali ambivalentnost prema slučaju Mile, ostali su šutjeti, a neki su se postavili otvoreno neprijateljski prema gimnazijalki ljubičaste kose s 'piercingom' u nosu koja se javno izjasnila kao lezbijka i ateistkinja.
Kolumnistica Le Figaroa Eugenie Bastie osudila je "čudnu tišinu dijela feminističkih krugova" i prozvala ih zbog dvostrukih standarda. Bastie je napisala da su nemilosrdne prema krivcima ako se radi o bijelim, zapadnim muškarcima te da su neobično suzdržane u osudi nasilnika iz manjinskih skupina, u ovom slučaju pripadniku muslimanske zajednice.
"Ovo što se desilo uspostavlja zabrinjavajuće načelo dvostrukih mjerila", ocijenili su intelektualci u kolumni u časopisu L'Express među kojima je filozofkinja i feministica Elisabeth Badinter.
Ljevica je također podijeljena, posebice na svom radikalnom krilu pa je tako glasnogovornik Komunističke stranke Ian Brossat podsjetio da se u Francuskoj religije smiju kritizirati, dok je glavni tajnik te iste stranke Fabien Roussel osudio "uvredljive izjave",
Čelnica krajnje desnice Marine Le Pen je priznala da se nekome Miline izjave mogu činiti "prostačke", "ali ne možemo prihvatiti da joj neki zbog toga prijete smrću, u Francuskoj, u 21. stoljeću".
I vladu je slučaj Mila zatekao nespremnu jer je ministrica pravosuđa Nicole Belloubet prvo kazala da je djevojka "prekršila slobodu savjesti" i "uvrijedila religiju", no brzo joj je rečeno da takvo što u francuskom zakonu ne postoji te se ispravila i ponovila da ljudi imaju pravo kritizirati religiju.
Osim novinara Charlie Hebdoa, u studenom 2004. je zbog kritike na račun islamskih društava ubijen u Amsterdamu nizozemski redatelj Theo van Gogh. Zbog filma koji kritizira nasilje nad ženama u islamskim kulturama na smrt je izboden nasred ulice, a počinitelj je bio Marokanac.
Dokumentarac je snimio u suradnji s političarkom Ayaan Hirsi Ali, Somalijkom koja je prebjegla u Nizozemsku pred dogovorenim brakom u svojoj zemlji. Ovoj aktivistici za prava žena u islamskim zajednicama također su više puta bili upućeni prijeteći pozivi, a nakon što joj je Nizozemska ukinula policijsku zaštitu pobjegla je u SAD.
Nizozemske muslimane navodno je razbjesnila scena u filmu koja prikazuje četiri zlostavljane žene ogrnute samo prozirnim velovima ispod kojih se naziru gola tijela oslikana stihovima iz Kurana.