'Meni fali još samo jedna. Portugal 17. To je Ronaldo, ali to nitko neće dati', kaže nam Marko Zrinjan, jedan od deset osnivača Udruge sakupljača sličica Hrvatske Imam – Imam – Nemam. Sve ih je spojila ljubav prema sakupljanju sličica, a upoznali su se i povezali baš na ovakvim organiziranim razmjenama uživo. Neki od njih poznaju se već sedam-osam godina, a prije godinu i četiri mjeseca svoju su zajedničku strast uobličili u udrugu koja danas broji oko dvjesto članova.

Razmjene se organiziraju redovito uoči svjetskih i europskih prvenstava. Ove godine prvi put ujesen, i to svakog ponedjeljka u 17 sati. 'Svi donose svoje liste i križaju, zdrava je brija', kaže nam 28-godišnji Zrinjan. Svoj prvi album skupio je 2002., kad mu je bilo osam godina, za Svjetsko prvenstvo u Koreji i Japanu, i taj mu je, kaže, najdraži. 'Skuplja se sve. Crtići, filmovi, sad su hit i Konzumove sličice. Neki ljudi skupljaju i Minecraft, Frozen', objašnjava nam dok mu pogled malo-malo bježi u smjeru vrata lokala. Zbog Konzumovih sličica je, kaže, mobilizirao sve susjede.

'Čak sam prije dvije godine Konzumove sličice tražio kod susjeda s kojima ne razgovaram', kaže kroz smijeh. 'Nekad možeš dobiti jedan za jedan, a nekad netko traži brda i doline. Ali kod mene to ne ide tako. Ako ti je to zadnja sličica koja ti nedostaje, da je i Neymar, ja bi' rekao - evo ti', dodaje. Od vrednijih sličica ističe onu Cristiana Ronalda iz 2004., kad je prvi put nastupio s reprezentacijom na Europskom prvenstvu, koja se prodaje i za sto eura.

Prekida nas predsjednik udruge Chris Nikolić, prilazi Zrinjanu i dodaje mu još nekoliko natpisa za rezervaciju stolova i tiho promrmlja: 'Stavi ih još, trebat će.'

Nije samo za djecu, nego za dijete u svima nama

Većina ljudi dolazi na razmjenu uživo u nadi da će što prije popuniti Paninijev album sličica za Svjetsko u nogometu. Inflacija ove godine nije zaobišla ni Panini, pa se sličice za SP prodaju po rekordno visokoj cijeni, ali to ljubitelje ovog hobija puno ne dira.

'Kad su Svjetsko i Europsko, da su štampane i na wc-papiru, one bi se skupljale i svi bi skupljali. I da nisu samoljepljive, i dalje bi ih ljudi, kao ja prije 30 godina, lijepili žličicom Karbofixa. To je Svjetsko, to će se uvijek skupljati', ubaci se u razgovor Chris, a dobio je ime po prvom bubnjaru Dire Straitsa.

Djed mu je bio filatelist pa je s njim kao dijete prvo skupljao poštanske markice. Prvi album sličica je pak popunio za Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1986. i otad redovito skuplja. Osim, kako kaže, u ratnom vremenu, kad su održani EP '92. i SP '94. Te albume je popunio naknadno.

'To je nešto što je dio mog života, skupljam otkad znam za sebe, bez toga ja nisam ja', kaže nam Nikolić, a pored nogometnih sličica, skupljao je Barbie, Muppet Show, Harryja Pottera, Gospodara prstenova i druge. Kaže da nije jedan od onih kolekcionara koji puno investiraju u rijetke sličice, nego većinu uspije razmijeniti.

Dalibor, 35-godišnji sakupljač, skuplja sličice od SP-a u SAD-u ’94. 'To su moji počeci. Onaj miris kad se otvori paketić i miris mog albuma - mene to vraća u ono doba, na ono mjesto gdje sam to zalijepio, na bakin balkon u bivšoj zgradi. Sad kad listam stare albume sjetim se onog vremena. I svaki ovaj album će za 30 godina imati svoje značenje', kaže nam Dalibor.

'Daj nekome kome bude trebalo'

Kad nema baš previše duplića, kaže da mu ljudi često znaju reći: 'Uzmi si koliko ti treba.' 'Kad ja imam više, onda drugima kažem isto to. Moram vratiti to što je meni netko davao', kaže Dalibor te je tako uspio skupiti 70-ak sličica koje su mu nedostajale. Neki su skupili čak i više. Jednom čovjeku nedostajalo je 200 sličica kad je stigao na razmjenu, a tijekom večeri uspio je popuniti cijeli album.

Za susjednim stolom sjedi majka s dvojicom sinova, trogodišnjim Nikolom i šestogodišnjim Antom koji 'čuvaju' album za SP u Katru dok je najstariji brat, devetogodišnji Marko, pčela sabiračica obitelji, u ophodnji naoružan svojim duplićima. 'Nemoj miješati, znaš da je brat rekao da se ne smije miješati', kaže majka najmlađem sinu. Sve sličice su naime poredane po reprezentacijama i brojevima, što onda olakšava i ubrzava razmjenu. Neki su se čak potrudili i svaku reprezentaciju smjestili u zasebne folije.

U pozadini svira rock, a u nepravilnom ritmu na trenutke ga nadglasavaju 'Švicarska 14, Španjolska 10, Italija 12…Imam, imam, nemam…' i ostale varijacije na temu. Najveća gužva je kod stola za kojim sjedi 55-godišnji tajnik udruge Krešimir Hasenöhrl. Ispred njega je nekoliko kutija s duplim sličicama, a pokraj njega vrećica s 'boksovima' od 50 paketića koje članovi udruge mogu kupiti po 20 posto nižoj cijeni od tržišne, dakle umjesto 300, koštaju 240 kuna. Neki kupe dva, neki tri boksa, pa se dalje razmjenjuju, a neki su, kako kažu, kupili samo jedan boks pa su sve ostalo uspjeli skupiti razmjenjujući se.

'Još mi fali Njemačka 5', obraća mu se jedan čovjek. 'Evo je', reče mu tajnik. 'Evo, uzmite…', ponovno će čovjek, nudeći mu svoje duple, a tajnik ga prekinu s: 'Daj nekome kome bude falilo. Sretno.' Pokraj njega je sada napokon sjeo i predsjednik Nikolić. Prišao mu je desetogodišnji Borna, kojem nedostaju još samo tri sličice da popuni cijeli album. 'Ma naći ćemo ih pa taman…', reče Nikolić, probirući prstima po sličicama, ali ne nađe one koje nedostaju dječaku pa dovikne drugom stolu da pokušaju naći sličice te mu samo doda: 'Uvijek ima netko, samo treba tražiti i uvijek se nađe.'

Osim vlastitih, na njihovim stolovima nalaze se one iz baze sličica udruge koju su nazvali po njezinoj najstarijoj članici, 79-godišnjoj Dunji Štefan, ljubiteljici nogometa i sličica koja ih skuplja od SP-a u nogometu ’86. u Meksiku. 'Pojavila se tu nedavno, mi smo mislili da je došla s unukom, kad ono... I pomogli smo joj popuniti album pa nam je donirala sve svoje duple.

Njoj u čast nazvali smo našu bazu sličica Dunja te joj dali doživotnu člansku iskaznicu', kaže Hasenöhrl. 'No gospođa Dunja ne samo da skuplja sličice, ona od Meksika '86. prati svaku utakmicu i detaljno vodi sve rezultate u svojim bilježnicama. Osim nogometa, na isti način prati UFC', dodao je s oduševljenjem na licu.

Kod Dunje doma: Na tisuće ispisanih stranica, više od 1200 knjiga i osmijeh koji popravlja dan

Zaintrigirala nas je priča o gospođi Dunji pa smo je naknadno posjetili u njezinu domu. Dočekala nas je sa šalicom dobre turske kave, svojom kolekcijom bilježnica i albuma te osmijehom razvučenim od uha do uha. 'Neka, ja ću to, mogu ja još', rekla nam je, sagnuvši se kad joj je na pod ispala vesta koju je isheklala unuku.

'Sve je počelo kad je moj stariji sin Boris ’86. bio u bolnici na Jordanovcu zbog upale pluća. Zamolio me da mu pratim i zapisujem sve rezultate utakmica pa sam krenula', kaže nam Dunja dok mota cigaretu s domaćim duhanom. Tada je krenula i sa sakupljanjem sličica za SP u nogometu. 'Meni nije žao dati 300 kuna za sličice, ali mi je žao dati toliko za novi šos', reče nam kroz zvonki smijeh.

Kad smo otvorili njezine bilježnice, usta su nam se u isti mah oblikovala u slovo 'o'. Na svakoj stranici po jedna utakmica i na njoj svi podaci - igrači obaju timova, tko je prva, tko druga postava, tko je dobio žuti, tko crveni, tko je ušao, tko je izašao, ali i temperatura i vlažnost zraka. Svako slovo kao libelom izravnato. 'Dobro, te starije nisu toliko detaljne kao novije', simpatično se opravdava gospođa Dunja, iako mi nismo primijetili da su starije bilježnice išta manje detaljne.

Tu su i isječci iz novina od ’86. naovamo, svi poredani uz stranice s pripadajućim utakmicama. 'Znala sam nacrtati i zastavu, ako je ne bih znala prepoznati, pa da je upamtim', dodaje prstom pokazujući na zastavu Kurdistana, nacrtanoj u bilježnici u kojoj prati Glory. No to nije sve. Pored Svjetskog prvenstva i UFC-a, Dunja prati španjolsku, englesku, talijansku, portugalsku, francusku i hrvatsku nogometnu ligu. Za njih pak ima zasebne blokiće.

'I besposlen pop jariće krsti', našalila se na svoj račun sramežljivo se hihoćući. Zastane na trenutak i nastavi: 'Morala sam se u nešto udubiti da ne razmišljam puno', sa sada nešto ozbiljnijim izrazom lica će gospođa Dunja. Prije 28 godina je naime ostala bez supruga, kao mlada žena prvo bez oca, pa bez majke, preminule su joj dvije sestre, a prije desetak godina i mlađi sin. Kako kaže, najveća podrška su joj njezina unučad, a utjehu je pronašla u knjigama.

'Oduvijek volim čitati. Katkad unuka zamolim da mi na internetu pronađe informacije o nekom piscu', kaže nam Dunja, a u vitrini ima više od 1200 knjiga posloženih po abecedi. Po abecedi je složila i popis onih iz osobne kolekcije koje još nije uspjela pročitati i, kako kaže, s čitanjem tih knjiga došla je do slova 'M'.

'Dugačak je dan, obično spavam šest sati i trebam ga nekako ispuniti. Kaj da ja s osam banki sjedim i gledam tu u zid?' govori nam gospođa Dunja. Sličice pak voli sakupljati jer je uveseljava kad prepozna igrača na utakmici s njih. Ove godine joj je, kaže, unatoč tome što je potrošila 1500 kuna na njih, ostalo još 59 koje treba skupiti. Onda je negdje pročitala da se organizira razmjena i odlučila je otići. Kako je svojim duhom osvojila sve članove udruge sakupljača, odmah je dobila doživotno članstvo. Vjerujemo da će gospođa Dunja za sljedeće prvenstvo uspjeti popuniti album među prvima.