Samoubojstvom otrovom u Haaškoj sudnici Slobodan Praljak je šokirao svijet. I dok je za hrvatsku stranu jedan od heroja rata u BiH-a, muslimani ga vide kao ratnog zločinca. Sud u Haagu osudio ga je na 20 godina zatvora, ali umjesto odsluženja kazne on se odlučio na odlazak u smrt
Praljak je rođen 2. siječnja 1945. u hercegovačkom gradu Čapljini. Njegov otac Marko nakon Drugog svjetskog rata bio je predsjednik Prijekog suda i šef jugoslavenske tajne policije OZNA-e za Hercegovinu.
Više razrede osnovne škole i gimnaziju Praljak je pohađao u Širokom Brijegu. Razredni kolega šest godina mu je bio kasniji hrvatski ministar obrane Gojko Šušak.
Studirao je u Zagrebu i to na tri fakulteta. Elektrotehniku je diplomirao 1970., filozofiju i sociologiju 1971. a sljedeće godine završio je i Akademiju za kazalište i film. Kao student jedno vrijeme je proveo u Švedskoj gdje je prao suđe u restoranu u Stockholmu, a nekoliko ljeta je radio i kao konobar u Njemačkoj.
vezane vijesti
U svojoj biografiji navodi kako je bio voditelj laboratorija za elektroniku Tehničke škole Nikola Tesla u Zagreb da bi 1973. postao 'slobodni umjetnik' koji je živio od honorara.
Radio je najprije kao kazališni redatelj, a kasnije je, među ostalim, snimio televizijsku seriju 'Blesan i tulipan', dokumentarni film 'Smrt psa' te film 'Povratak Katarine Kožul'.
Krajem '80-tih sudjelovao je u osnivanju HDZ-a. U knjizi 'Domovinski obrat', političkoj biografiji bivšeg hrvatskog predsjednik Stjepan Mesić, navodi se kako je Praljak bio u skupini predvođenoj Markom Veselicom koja je bila protiv toga da stranku vodi Franjo Tuđman.
Početkom devedesetih Praljak postaje tajnik Hrvatske demokratske stranke (HDS) iz koje se u proljeće 1991. ispisao. Kao dragovoljac odlazi u Sunju da bi u rujnu 1991. bio postavljen za zapovjednika obrane tog grada. Dva mjeseca nakon toga dobio je čin pukovnika Hrvatske vojske da bi u ožujku 1992. bio promaknut u brigadira.
Prema iskazima jednog od branitelja Sunje koji je svjedočio u Haagu Praljak je branio vojnicima nošenje ustaškog znakovlja i protivio se paljenju srpskih kuća.
Sredinom ožujka 1992. Praljak je napustio Sunju i otišao u Zagreb na mjesto pomoćnika ministra obrane. Na čelu ministarstva tad je bio njegov školski prijatelj Gojko Šušak.
Nakon što je promaknut u general bojnika Praljak dragovoljno početkom travnja 1992. odlazi u BiH. Prvo je bio zapovjednik obrane Operativne zone Jugoistočna Hercegovina, da bi od 24. srpnja do 8. studenog 1993. bio na čelu Glavnog stožera HVO-a. Iz tog vremena datira priča s kako je u Prozoru stao na tenk i povikao vojnicima da krenu za njim prema Uskoplju nakon što su počele popuštati crte obrane.
Istim žarom, a neki bi rekli i teatralnošću, ponio se i kada je u Čitluku bio zaustavljen humanitarni konvoj za istočni, muslimanski dio Mostara. Ponovo stojeći na tenku uvjerio je hrvatske izbjeglice da propuste konvoj što možete pogledate u priloženom videu.
S mjesta zapovjednika HVO-a Praljak je, prema njegovim riječima, otišao na vlastiti zahtjev. Međutim, prema izvješću Hrvatske izvještajne službe (HIS) iz 1993. objavljenom u tjedniku Nacional njegovom odlasku je kumovao sukob s Mladenom Naletilićem Tutom. Unatoč tome Praljak je 2002. bio svjedok obrane u procesu protiv Naletilića pred Haaškim sudom.
Protiv Praljka i ostale petorice čelnika Herceg-Bosne Haaški sud je optužnicu objavio 2004. (za što su optuženi pročitajte ovdje). Dvije godine nakon toga svi zajedno su otputovali u Haag.
Tijekom suđenja Praljak je izdao 18 knjiga s dokumentima iz Domovinskog rata i analizama rata u Bosni i Hercegovini. Ministarstvo financija te je knjige proglasilo šundom, na koje se plaća PDV te mu je 7. svibnja 2013. ovrhom nad njegovim računom naplatilo 435 tisuća kuna.
Za vrijeme boravka u Haagu isplivalo je na vidjelo kako je Praljak imućan čovjek. Naime od svibnja 2014. Haaški sud od njega pokušava naplatiti 2,8 milijuna eura za troškove obrane koju mu je sud plaćao do srpnja 2003.
Tada su zaključili kako Praljak ima dovoljno svoje imovine da sam pokrije, odnosno refundira sve troškove. Haag je procijenio da Praljak posjeduje imovinu i dionice u vrijednosti od 6,5 milijuna eura. On je to odbio tvrdeći kako nema nikakve imovine na svoje ime.
U Zagrebu, u Radničkoj ulici, obitelj Praljak posjeduje poslovni kompleks Centar 2000 izgrađen prije deset godina. Vode ga preko tvrtke Oktavijan na čijem je čelu Praljkov posinak Nikola Babić – Praljak.
Firma Oktavijan, koju je Praljak osnovao 1995. s bratom Zoranom, isprva se bavila proizvodnjom filmova, videofilmova i tv-programa, a onda se prebacila na građevinu i iznajmljivanje poslovnih prostora. Lani je imala 20,4 milijuna kuna prihoda i 102.400 kuna dobiti.
