Jovanović je doktor medicine i magistar ekonomskih znanosti, a u visoku politiku ušao je 2007. kada je napustio sjajno plaćen menadžerski posao u farmaceutskoj industriji i krenuo, kako kaže, u demokratsku bitku za slobodniju i socijalno pravedniju Hrvatsku.

U intervjuu za tportal otkriva da je svjedočenje Hrvoja Appelta o korupciji u medijima predao DORH -u i za dva tjedna tražit će od njih izvještaj o poduzetim mjerama. Prva je to službena prijava za medijsku korupciju. Jovanović je, za sada, jedini političar koji je spreman javnosti dati na uvid svoju poreznu karticu.

Na prvoj tematskoj sjednici Vijeća, o medijima i korupciji, ravnatelj USKOKA Dinko Cvitan ustvrdio je da oni reagiraju na svaki članak o korupciji objavljen u medijima. Dakle, ako je to istina, onda je DORH već trebao reagirati na ono što je govorio Hrvoje Appelt. Da ne bi bilo nikakve dileme, kompletan stenogram s Appeltovim govorom uputio sam na Državno odvjetništvo i zatražio da nas izvijeste o svemu poduzetome o onome o čemu je Appelt govorio. U iduća dva tjedna, održat ćemo sjednicu Vijeća s Državnim odvjetništvom na kojoj ću, uz analizu njihova rada u proteklom periodu, zatražiti odgovor na pitanje što su poduzeli u Appeltovu slučaju. Očekujem da će djelovati, jer su nakon nastupa Roberta Matijevića (carina, šverc naftom...) na Vijeću ipak konačno pokrenuli istrage.

Kako ste doživjeli Appeltov govor?

Taj slučaj pokazuje na koji se način sprečava sloboda govora u Hrvatskoj. Taj je govor jedan od značajnijih događaja u radu Nacionalnog vijeća jer je on pokazao kako u praksi kod nas funkcionira istraživačko novinarstvo. Novinari koji se njime bave u Hrvatskoj - pogotovo kad je riječ o korupciji i organiziranom kriminalu - najčešće, nažalost, nemaju podršku vlasnika medija i njihov posao na kraju bude uzaludan. Ako novinari istražujući korupciju i organizirani kriminal dođu do saznanja da su oni bliski vladajućoj stranci, prijeti im se, ne objavljuju im se tekstovi, prijeti im se otkazom ili ostaju bez posla.

Uključen sam posljednjih godinu dana u praćenje provedbe Nacionalne strategije borbe protiv korupcije i nisam bio toliko iznenađen jer sam već imao određenih saznanja na koji način funkcionira ta mreža vlasnika medija, oglašivača i političara i na koji način onemogućava novinare-istraživače da pišu o svakoj temi koju smatraju bitnom za javnost. Hrvoje Appelt o korupciji u medijima govorio je i prije godinu dana na sjednici Vijeća, ali tada nisam vjerovao da će to završiti tako da će on ostati bez posla, i to za korektan rad za koji bi u normalnom društvu vlasnik medija bio ponosan što ima takvog novinara.

Kako komentirate šutnju kojom su nacionalni mediji popratili Appeltov nastup u Saboru?

Ta gromoglasna šutnja iznenadila me više od onog što je Hrvoje govorio i ona je bila puno glasnija od onih 'pet minuta šutnje' kojom novinari upozoravaju na svoj loš položaj. Iznenadilo me da ono o čemu je govorio nije naišlo na podršku kolega u većini drugih medija jer bi dajući podršku njemu dali podršku cijeloj struci. Očito je, dakle, da nakladnici kontroliraju medije i to je pravi odgovor na pitanje jesu li mediji u Hrvatskoj slobodni. Mediji i vlasnici medija su slobodni, ali novinari koji u njima rade apsolutno nisu slobodni i rade pod pritiskom vlasnika koji im dozvoljavaju da pišu samo ono što oni traže i što odgovara njihovim interesima, a ne interesu javnosti.

Što će Vaša stranka poduzeti po pitanju problema o kojima su novinari govorili na Vijeću?

Razgovarao sam s kolegicama i kolegama u Klubu, svima sam dao stenogram sjednice i ukazao na ključne probleme na koje smo upozoreni - neprovođenje zakona o medijima i pravu na pristupu informacijama. Na jesen ćemo predložiti izmjene Zakona o pristupu informacijama u smislu uvođenja instituta pravobranitelja za medije koji bi trebao spriječiti proglašavanje dnevnih redova Vlade RH tajnima i prečesto održavanje zatvorenih sjednica jer se time uskraćuje pravo javnosti na ključne informacije. Pripremamo inicijativu koja će ići prema zaštiti novinara koji pišu o korupciji i organiziranom kriminalu; predložit ćemo i Zakon o zviždačima, podržat ćemo inicijativu osnivanja Vijeća za medije; tražit ćemo od Vjesnika i Programskog vijeća HRT-a da se u tim kućama osnuju istraživački odjeli. Njihovo osnivanje posebno je važno na HTV-u kao najvažnijem, javnom mediju i moram reći da je katastrofalna izjava glavne urednice HTV-a, gospođe Hloverke Novak Srzić da ona neće odjel istraživačkog novinarstva jer bi to bio isljednički organ.

Zadovoljan sam provedbom Akcijskog plana, jer se od 195 predviđenih mjera većina provodi, ali sam potpuno nezadovoljan rezultatima njihove provedbe. Jer, zbog provedbe tih mjera nije poraslo povjerenje građana u sustav i institucije vlasti, ni u politiku niti političare, niti smo zbog toga dobili veći broj pravomoćno osuđujućih presuda. Dakle, Strategija i Akcijski plan su dobri kao veliki broj riječi na papiru, ali rezultati izostaju u praksi. Nije u Hrvatskoj problem sam zakonski okvir, nego to što se zakoni ne ostvaruju u praksi. Tako je sa Zakonom o medijima pa i s nizom dobrih zakona kojima bi se trebali sprečavati korupcija i organizirani kriminal.

Zbog čega je tako?

Zato što ne postoji politička volja vlasti da se zakoni provode. Korupcije nema bez vlasti, a na nizu primjera smo vidjeli da ova vlast ne dira u korupciju ako je ona na bilo koji način bliska HDZ-u. Ako se neka istraga i pokrene, ona se prekida u trenutku kad se pokaže da ide prema HDZ-u, a dokaz za to su afere Brodosplit, Imostroj, poučak iz Verone, Sunčani Hvar, Bechtel, slučaj kamioni. Slučaj kamioni slučaj je na kojemu pada povjerenje građana u sustav, jer je ministar koji je u njemu sudjelovao prvo unaprijeđen, a onda i sklonjen u Sabor, a Državna revizija obmanula je saborske zastupnike skraćenom verzijom izvješća, Istražno povjerenstvo zaustavlja policijsku istragu.

Faberova smjena krah je Karamarkova koncepta depolitizacije i profesionalizacije policije. Faber je očito svoj posao radio tako da je štitio interese građana, a ne interese stranačke HDZ-ove politike pa je tako došao u sukob s interesima vladajuće stranke i premijerom Sanaderom koji ne trpi profesionalce koji odgovorno rade svoj posao.

Zašto Faber nije podnio ostavku i obavijestio javnost o razlozima smjene? Bi li za njega bilo mjesta u SDP-ovom MUP-u?

U nekoliko navrata sam se uvjerio da je on profesionalac za kojega ima mjesta u policiji bez obzira na to tko je na vlasti. Smatram da su se i Faber i Karamarko trebali zahvaliti Sanaderu i da su trebali podnijeti ostavke te tako pokazati da se ne slažu s ovakvim odnosom politike prema MUP-u. Tako bi pokazali da su istinski moralni i odgovorni ljudi koji žele profesionalizaciju policije. Danas je pod velikim upitnikom sve što su o profesionalizaciji govorili ministri Karamarko i Šimonović kada su preuzimali dužnost i vidimo da njihov dolazak u Vladu nije donio rezultate.

Kako komentirate vijesti da je neimenovani ministar policijskim prisluškivanjem uhvaćen u višestrukoj komunikaciji s 'registriranim kriminalcem'?

Ako ministar Sanaderove Vlade komunicira s registriranim kriminalcem, a Vlada prešutno prelazi preko toga, onda to dovodi u pitanje političku vjerodostojnost čitave Vlade. Nakon svih afera ove Vlade, uopće me ne čudi da ministri imaju otvorene linije s kriminalcima.

Zašto SDP ne osnuje Vladu u sjeni?

Bilo je prijedloga i pitanja zašto to ne učinimo, ali mi smatramo da bi to bio deklarativan potez koji bi sam po sebi rekao građanima da smo spremni preuzeti vlast. Stoga našim radom kroz Klub zastupnika djelima pokazujemo zašto mislimo da smo sposobniji od HDZ-a. No nije isključeno da ćemo po završetku predsjedničkih izbora na kojima očekujemo pobjedu SDP-ova predsjedničkog kandidata konkretnije razmišljati i o njezinu osnivanju.