Ispalo je, naravno i očekivano, da si je Branimir Glavaš ishodio svoje bosanske i naročito hercegovačke dokumente o državljanstvu sasma uredno i legalno, po važećem zakonu i po propisanoj proceduri. Budući, dakle, punopravnim državljaninom Republike Bosne i naročito Hercegovine, Branimir Glavaš je uredno pušten iz ekstradicijskoga pritvora u koji, naravno, nije niti spadao. Novopečeni državljanin proslavio je manifestaciju vlastite novostečene pripadnosti bančeći u nekoj sarajevskoj birtiji i dajući slavodobitne izjave svekolikom novinstvu koje je to jedva dočekalo.

Što, dakle, vele ti trijezni pravnici o ovome zanimljivome slučaju? Kao prvo, da je od početka sporna okolnost da je Glavaš svoje novo državljanstvo bio ishodio tek kada je shvatio da cijeli taj njegov pravosudni cirkus u Hrvatskoj neće dobro svršiti zapravo nevažna i pravno ništavna. Ako netko već ima pravo na nešto, a u ovome slučaju na to državljanstvo po crti ćaće i matere, onda je taj netko slobodan to pravo konzumirati kada god želi, nema niti roka, niti obveze. Moguća 'zla namjera u trenutku podnošenja zahtjeva' o kojoj je netko iz BiH pravosuđa nešto bio promucao tu ne pomaže.

Procedura je potrajala pristojno dugo, svi su papiri autentični, pa makar bili iz Ljubuškog. Osim toga, zakon BiH ne uvjetuje stjecanje državljanstva svjedodžbom da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak u drugoj državi, riječ je o prirodnom pravu, kak bi rekli. Branimir Glavaš tako je sada slobodan građanin Bosne i naročito Hercegovine – dok se netko ne prisjeti nekakvoga izlaza iz te nadasve kompromitantne situacije.

Tko je tome kriv? Malodušnost hrvatske vladajuće klase prije svega, nedostatak elementarne civilne kuraže da se Branimiru Glavašu zastupnički imunitet od pritvora ukine odmah, istom kad je suđenje počelo. Ista ta malodušnost popustila je pred njegovim cirkuskim štrajkom glađu i pratećom bukom njegovih slavonskih i drugih pajdaša. E, pa eto vam ga sad, gospodo draga, vašega viteza i Tuđmanovog instant-generala i zastupnika i koalicijskog partnera gdje se promeće po Hercegovini gazeći prezrivo i onaj mali privid zakonitosti, pravne države i vladavine prava. Iskusni lisac vičan samopromidžbi od samog početka zdvaja da je riječ o, dakako, progonu 'političkom': nezahvalni arhiđavao Sanader tako mu se odužio za pomoć u onom operetnom puču u HDZ-u, sjećate se. Hrani pašče da te ugrize, rekli bi Bosanci.

Dakako da u tome Glavaš ima potporu one glasne margine s ekstremne desnice, bleiburgera i hagomrzitelja. Oni u procesu Glavašu vide u nebo vapijuću nepravdu, antihrvatsku bjelosvjetsku urotu Srba, Židova, framasona i uopće globalističke plutokracije koja mrzi male, ponosne, plemenite, hrabre i naivne narode upravo stoga što su tako fini i dobri. Pitajte Srbe, oni će vam sve to objasniti, jer njihovi isti takvi misle sve to isto, osim što na mjesto Srba stavljaju Hrvate i dodaju Vatikan, koji, pak, ovi Glavaševi izostavljaju, a tko zna što o tome zapravo misle. To ćemo doznati istom kada fra Vinko Nikolić postane papom, ovi Poljaci i Švabe nisu se nešto pokazali. Glavaš je, dakle, za njih nevina žrtva izdajničke frakcije u HDZ-u i nikakva fiškalska zanovijetanja na temu pravne države i procedure tu ne pomažu.

Na ta ista fiškalska zanovijetanja mršte se i oni drugi, koji dijele mišljenje Državnog odvjetništva i prvostupanjskoga suda da je Branimir Glavaš ratni zločinac i još gore. Oni bi da Glavaš bude smjesta izručen i pritvoren do pravomoćne presude, pa makar i štrajkao glađu u Remetincu do mile volje. To što takav ishod nije niti zakonit, a još manje vjerojatan jer se bosanski pravnici 'drže zakona kao p'jan plota', njih vrijeđa u njihovim legitimnim ćudorednim osjećajima. Netko je bio spomenuo 'princip pravednosti' u tom kontekstu, nažalost, pravednost s pravom i zakonom ima samo povremene statističke dodire koji čak i nisu loši – kad čovjek sagleda sudsku praksu – mada bi mogli biti i bolji. Ali tome je tako, život je pojava statistička, a pravo je jedini put do ono malo pravde kojemu se nadati možemo, pravo kroz zakonom propisanu proceduru. Mislim, može se za pravdom posegnuti i mimo prava i zakona (događa se svako malo), ali to nas vodi u ono trogloditsko 'prirodno stanje', gorilizam bez civilizacije, rekao bi Krleža, jeste slatko, ali je opasno za sve.

Gdje nas ova melankolična razmatranja ostavljaju kada je o dvostrukom državljaninu Glavaš Branimiru riječ? Rebus hic et nunc stantibus, kako stvari stoje, rekao bi opet Krleža – na suhom. Izručenja nema. Hrvatska može ustupiti predmet Glavaš pravosuđu BiH, jer su neke žrtve, kako čujemo, bili državljani BiH. Glavaš za to navija više iz očajanja i svaki čas govori da on vjeruje bosanskom sudu, čak i banjalučkom – ako dotle dođe, to jest. Čak i beogradskom, dapače i haškom, samo ne Sanaderovom. U Beograd može odmah, oni tamo ionako imaju otvoren predmet protiv njega i Vlade Šeksa i nemaju problem nadležnosti. Znajući profesionalnost i integritet beogradskog Specijalnog suda za ratne zločine, ne vjerujem da bi se Glavaš tamo dobro proveo... Postoji udaljena i teorijska mogućnost da Hrvatska, Srbija i BiH potpišu bilateralni sporazum o izručenju počinilaca onoj državi na čijem je tlu kazneno djelo počinjeno ili o izdržavanju kazni izrečenih u drugoj državi. Ali to je daleko i nesigurno, mada, s druge strane, njima svašta znade pasti na pamet.

Dotle ćemo s dubokim zanimanjem čekati što će se desiti predobrom i prepoštenom Branimiru Glavašu dok po Hercegovini ždere janjce i prima izraze divljenja. Bit će sve manje i janjaca i divljenja, bez brige, i njima je svega dosta, pa i Glavaša koji im je pao s neba obješen o domoljubni padobran. Sada valja čekati pravomoćnu presudu.