Iako je tadašnja koalicijska vlast predvođena SDP-om Ivice Račana, koja je obećala da će prekinuti s totalitarnim praksama HDZ-a 90-ih, koncem 2001. godine omogućila uhođenim novinarima uvid u njihove dosjee, nakon toga ih je ostavila u rukama istih onih ljudi koji su ih i sastavili za račun svojih političkih nalogodavaca i drugih klijenata.

Kako otkrivaju Novosti, dosjei se i devet godina nakon toga nalaze u arhivu Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), nasljednice nekadašnje Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP), koja je po nalogu Tuđmanovih ministara unutarnjih poslova Ivana Penića i Ivana Jarnjaka neopravdano pratila, prisluškivala i na druge načine obrađivala novinare nezavisnih medija, a tu je informaciju tjedniku nakon više tjedana oklijevanja potvrdio i ravnatelj SOA-e Josip Buljević, koji je i sam sredinom 90-ih bio jedan od operativaca splitskog SZUP-a.

'Mislim da bi novinarske dosjee trebalo barem preseliti iz SOA-e u Državni arhiv, jer oni koji su to provodili više ne bi smjeli raspolagati time i praktički se koristiti onim što su nelegalno pribavili. U HND-u smo upravo ovih dana uputili jednu predstavku kojom tražimo od nadležnih institucija da nam dostave podatke o dosjeima koje je o novinarima tijekom 90-ih sastavljala vojna tajna služba SIS. Možda je ta predstavka dobra prilika da se ponovo otvori i priča o SZUP-ovom uhođenju novinara i da se ona jednom konačno zaključi na adekvatan način', kazao je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka

Tijekom 90-ih uhođeno je po 27 novinara iz tjednika Feral Tribune i Globus, 16 iz Nacionala, 11 iz Novog lista i osam iz Jutarnjeg lista, pa i po nekoliko novinara iz redakcija koje su bile pod izravnom kontrolom vlasti, poput Večernjeg lista, Vjesnika, Slobodne i Nedjeljne Dalmacije, a dosjee je imalo i 19 suradnika tjednika Imperijal, koji je bio organ jedne od špijunskih frakcija. Novinare se uhodilo prema zakonu koji je Tuđmanovim ministrima policije davao diskrecijsko pravo da narede tu mjeru već na temelju izmišljotine da se netko bavi ekstremističkim i terorističkim djelatnostima, a njihovi dosjei punili su se osobnim podacima koji nisu imali nikakve veze s 'nacionalnom sigurnošću', ali i potpunim falsifikatima i konstrukcijama koje su tajne službe koristile za difamaciju nepoćudnih novinara.

Kada je SDP-ova vlast 2001. otvorila dosjee na uvid, novinari su očekivali da će ta dokumentacija poslužiti kao dokazni materijal u postupcima protiv odgovornih za nezakonita i neutemeljena uhođenja, a kako im nije bilo omogućeno da dosjee trajno zadrže, mahom su se suprotstavili njihovom uništavanju. No ni tadašnji državni odvjetnik Radovan Ortynski, ni sadašnji državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je Ortynskog naslijedio uskoro nakon izbijanja 'afere dosjei', nisu pokazali interes za pokretanjem takvog progona, kao što ga nije pokazivala ni cjelokupna koalicijska vlast. Političkom voljom SDP-ove koalicije nije došlo ni do kakvog oblika lustracije, već su nalogodavci uredno nastavili sa svojim političkim, a izvršitelji sa špijunskim karijerama, što je jedna od najvećih sramota Račanove vlasti. Penić i Jarnjak postali su saborski zastupnici HDZ-a, a Jarnjak je 2004. postao i predsjednik saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost. Ravnatelji SZUP-a Smiljan Reljić i Ivan Brzović danas se bave poduzetništvom, a njihovi brojni nižerangirani operativci ostali su u službi, današnjoj SOA-i, pri čemu joj je jedan od njih, Buljević, sada i na čelu.

Ne samo da nitko od njih nije kažnjen zbog neutemeljenih uhođenja, već su i sporni dosjei ostavljeni na raspolaganje onima koji su ih i proizveli, čime se otvaraju mogućnosti njihove daljnje zloupotrebe.