Kao primarni razlog svoje zabrinutosti, ministar Lovro Kuščević navodi 'prijeteću opasnost' da se zbog političke fragmentiranosti u velikom broju jedinica lokalne i regionalne samouprave neće konstituirati gradska i općinska vijeća, odnosno županijske skupštine. Stoga je za Jutarnji list najavio da će - ako se ukaže potreba - pokrenuti potrebne zakonodavne promjene kako bi se to pitanje, ali i niz drugih, 'kvalitetno reguliralo'. Potreba se međutim evidentno već ukazala jer Jutarnji u istom članku piše da se ovih dana sastaje specijalno povjerenstvo koje će raditi na izmjenama i dopunama navedenog zakona.

HDZ, otjelovljen u ministru Kuščeviću, zapravo nije sretan time što predstavnička tijela prema važećim propisima rušenjem proračuna automatski ruše i lokalne čelnike te preventivno kreće u spašavanje svojih ljudi na terenu. Postojećim rješenjem, doduše, nije sretan ni SDP, čija 'vječna' vlast u Primorsko-goranskoj županiji i Gradu Rijeci, koncentrirana u rukama župana Zlatka Komadine i gradonačelnika Vojka Obersnela, sada također ovisi o 'ćudljivim' lokalnim vijećnicima. Stoga se očekuje da SDP u ovom slučaju neće raditi probleme HDZ-u. No zašto bi spašavanje lokalnih čelnika na račun predstavničkih tijela moglo biti opasno za mladu hrvatsku demokraciju? 

Ivan Koprić upozorava da nikako ne stoji argument, kojim se prigodno služi Kuščević, da su lokalni čelnici birani neposredno, dakle, da su dobili mandat izravno od građana, čime ministar prejudicira da oni imaju veći legitimitet od općinskih i gradskih vijeća, te županijskih skupština. I vijeća su, ističe, birana direktno, s time da ona sadrže i disperziju interesa građana, te su utoliko čak i 'legitimnija' od pojedinaca koji pozicije osvajaju i sa svega nekoliko glasova razlike u odnosu na konkurente. Vijeća bolje odražavaju različitost interesa lokalnog stanovništva.

Poznavajući 'kreativnost' ovdašnjih političara, Koprić pretpostavlja da bi vladajući ešalon mogao relativno brzo i jednostavno postići željene promjene, tako što će se vratiti na katastrofalno zakonsko rješenje koje je bilo na snazi od 2009. do 2013. godine.

'Pretpostavljam da bi cilj postigli brisanjem odredbe prema kojoj se neizglasavanjem proračuna, uz lokalno predstavničko tijelo, istovremeno razrješuje i lokalni čelnik. Takav prijedlog može se napisati za 5 minuta, a njime bi se vratilo staro rješenje, prema kojemu se u slučaju neizglasavanja prijedloga proračuna izvršnog čelnika raspušta predstavničko tijelo i imenuje vladin povjerenik s djelomičnim ovlastima tog tijela, dok načelnik, gradonačelnik ili župan ostaju na svojoj poziciji', tumači Koprić.

.U tom slučaju, vlada mora u određenom roku raspisati prijevremene lokalne izbore, što znači da se lokalni čelnici u razdoblju od oko četiri mjeseca nepostojanja predstavničkog tijela, mogu komotno pobrinuti da osiguraju pobjedu svojoj ekipi.

'Tada su u mogućnosti koristiti lokalne medije i sve ostalo što im je na raspolaganju, od zborova građana i mjesnih odbora, kako bi promovirali svoju poziciju, prvenstveno političku. Uvijek su u pozadini političke igre, a često su lokalni čelnici i namjerno rušili proračune da bi promijenili sastav predstavničkog tijela u svoju korist. To su radili vrlo jednostavno – predložili bi proračun, što im je zakonska obveza, uz nekakvu nategnutu, nerealnu stavku kako bi isprovocirali vijećničke amandmane i prigovore. Nakon rasprave na posljednjoj sjednici uoči Nove godine, kad gradonačelnik predlaže proračun, gradonačelnik 'izgubi živce' na podnesene amandmane i povlači prijedlog proračuna. Vijećnici su tada gotovi - ne mogu usvojiti prijedlog koji je povučen, ne mogu sami oblikovati prijedlog proračuna i dolazi do raspuštanja predstavničkog tijela. To je, dakle, bila jedna proceduralna finta koju su mnogi koristili pa i zloupotrebljavali', konstatira Koprić. 

Povratak na takvo rješenje bio bi veliki udarac razvoju demokracije u Hrvatskoj, ocjenjuje stručnjak za lokalnu samoupravu, jer bi već ionako moćni lokalni čelnici potpuno zasjenili sve druge lokalne političke aktere.

'To što oni tvrde da održavaju vezu s biračima možemo okačiti mačku o rep. Ni jedan od njih neće se s biračima niti sastati, a kamoli da bi ih saslušao. Ne sazivaju mjesne zborove, ne prihvaćaju građanske inicijative, nego provode svoje osobne koncepcije bez političke kontrole. Sada su se naumili riješiti i posljednjeg preostalog smislenog filtera, pa mi se čini da je to potpuni potop lokalne demokracije u Hrvatskoj', upozorava Koprić.

Imaju li, po njegovom sudu, HDZ-ovci ikakvog opravdanja za to što rade, s obzirom da se krajem godine može očekivati masovno rušenje gradonačelnika koji muku muče s većinom u gradskim vijećima?

'Ne može se to očekivati. Netko to blebne i onda svi misle da je to tako. Pazite, u posljednje četiri godine zabilježeno je prosječno 13 takvih slučajeva na godinu - u državi sa 576 jedinica lokalne i područne samouprave. Kakva je to masovnost? Ni u jednoj županiji, skoro ni u jednom velikom gradu, pa ni Milanu Bandiću u Zagrebu, nikad nisu srušili proračun, iako on nije imao svojih vijećnika niti za obične odluke, a kamoli za proračun. Svaki put se uspio izvući', napominje Koprić. 

Ali sada ne visi samo Bandić, nego i Obersnel, Opara i mnogi drugi...

'I, u čemu je problem? Oni su neposredno izabrani čelnici, prema tome neka predlože takve proračune gdje će umjesto osobnih interesa uzeti u obzir potrebe svojih lokalnih zajednica, pa će i vijeća odnosno skupštine izglasati njihove proračune. Neće se vijećnici tek tako dovesti u situaciju da budu raspušteni. Župani kažu da bi im bilo puno lakše da nema skupštine. Pa jasno da bi im bilo lakše. Nekome bi bilo puno lakše da nema prometne policije, pa da može juriti 300 na sat i ne odgovara za gaženje pješaka', slikovit je Koprić. 

Objašnjava da je Vlada premijera Zorana Milanovića mijenjala zakon 2013. godine jer se vidjelo da lokalni čelnici počinju zloupotrebljavati svoje proceduralne ovlasti kako bi se riješili političkih protivnika u predstavničkim tijelima. Po njegovom sudu, važeće zakonsko rješenje najkorektnije je koje smo do sada imali, iako i u njemu 'šteka' pitanje vladinih povjerenika, koji se poput dželata šalju u lokalnu zajednicu.

'Povjerenike bi trebalo ukinuti i osmisliti neko lokalno tijelo koje bi arbitriralo u situaciji kad nema dogovora oko proračuna. Slovenija je početkom 1990-ih uvela nadzorne odbore za nadzor lokalnih financija i posredovanje u takvim situacijama, što je daleko bolje rješenje jer lokalna tijela imaju nekakav lokalni legitimitet. Bili su propisani vrlo strogi uvjeti za raspuštanje, a i to je radio parlament, ne vlada. Ovako se može dogoditi da vladajuća opcija ruši predstavnička tijela kako bi osnažila vlast svojih ljudi u lokalnim sredinama, što bi dugoročno štetilo i trenutno čini mi se radi nekih konkretnih situacija zaslijepljenoj oporbi, kao i ostatku države', upozorava Koprić. 

U inozemstvu, dodaje, ima raznih rješenja, ali malo je primjera u kojima se tako olako dekapitira lokalna samouprava otjelotvorena u lokalnim vijećima, jer je primarno da predstavnička tijela donose proračune. 'To je temeljno, najosnovnije načelo demokracije zajamčeno u rudimentarnom obliku još u engleskom dokumentu Magna Carta Libertatum 1215., po kojem su porezi prihvatljivi samo ako na njih pristanu predstavnici onih koji ih plaćaju', ističe Koprić. 

Utoliko, postojeće zakonsko rješenje, uz ravnotežu doprinosa i odgovornosti lokalnih čelnika i predstavničkih tijela, čini se kao fer rješenje s gledišta lokalne samouprave, a građanima koji su nezadovoljni ponudom političkih opcija na izborima uvijek ostaje da oforme vlastitu nezavisnu listu i okušaju se na biralištima. Još kad bi na lokalnim izborima postojala mogućnost preferencijalnog te digitalnog glasanja, bio bi to, upućuje Koprić, put u ozdravljenje lokalne demokracije.