U pitomom varaždinskom kraju, preciznije kod Petrijaneca, punih šest godina stajala je zapuštena najveća fazanerija u Hrvatskoj, Zelendvor. Zlatne sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća daleko su bile iza nje, a drač, korov i ruzina postali su joj stvarnost.

I možda bi i danas bilo tako da splet životnih okolnosti, poduzetnički duh i ljubav prema prirodi nisu u priču uveli Stanka Kočevara (56) nakon što je usred pandemije koronavirusa odlučio osnovati tvrtku Ecoargo za bavljenjem uzgojem fazanske divljači u kraju čija je to dugogodišnja tradicija. Naime njihov uzgoj u ovom kraju datira još od vremena grofa Marka Bombellesa, a on je iz južne Moravske 1870. uvezao prve fazane i započeo priču koja traje i danas.

I bilo bi sasvim logično da u posao s uzgojem pernate divljači uđe netko tko s tim ima iskustva, ali u ovom slučaju to baš nije bilo tako. Jer naš sugovornik po struci je inženjer strojarstva i aeronautike koji je dobar dio radnog vijeka proveo među pticama, ali na nebu, pilotirajući šesnaest godina zrakoplovima jedne velike svjetske aviokompanije. Istini za volju, među pticama je bio i kad nije bio na nebu jer je više od tri desetljeća aktivan kao lovac.

Dok obilazimo fazaneriju smještenu na 21 hektaru zemljišta, njezin vlasnik provodi nas kroz sve faze uzgoja i sa strašću govori o budućim planovima, ali i vraća se na sam početak priče i kako je uopće došao do toga da se bavi fazanima.

Do 43. godine radio kao pilot

'Zahvaljujući stricu studirao sam u Njemačkoj, bio sam stipendist aviokompanije za koju sam kasnije vozio. Od 27. do 43. godine života radio sam kao pilot, obišao sam 43 zemlje svijeta. Ponudila mi je kompanija nakon toga da radim u internoj kontroli, ali sam brzo shvatio da to nije posao za mene', rekao nam je Kočevar, a u tom periodu života postao je i lovac.

Nakon toga, pojašnjava, neko vrijeme razmišljao je što bi i kako radio. Shvatio je da u Njemačkoj nedostaje različite radne snage, od tokara do elektroinstalatera, i onda je okrenuo nekoliko brojeva kolega iz studentskih dana te osnovao Oculus, tvrtku koja danas ima podružnice u Njemačkoj, Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji.

'Oculus danas radi 30 posto građevinskih poslova, 30 posto je rad za automobilsku industriju, a velik dio je održavanje postrojenja. Recimo da održavamo kompletan Würth, tvrtku koja ima milijarde eura prometa u Njemačkoj. Bacili smo se i na rad kompletnih postrojenja za nuklearnu medicinu. Eto, počeli smo jedan posao u Sankt Peterburgu u Rusiji, ali nismo stigli završiti projekt jer je počeo rat u Ukrajini', objašnjava nam i dodaje da je nakon toga krenuo u biznis s apartmanima u Veneciji.

U svim tvrtkama koje ima zapošljava 238 ljudi.

A gdje su tu fazani, pitamo ga.

'Fazani su došli nakon svega. Doktor me pitao želim li živjeti ili umrijeti. Rekao mi je - ubit će te taj stres, odi si uzmi neku farmu, ionako si lovac. Godinu dana pregovarao sam oko kupovine fazanerije u predstečaju. I eto, kupio sam je i pokrenuo proizvodnju', zadovoljno nam govori.

Na kraju nisu to bili samo fazani, već je pokrenuo i uzgoj svinja mangulica, do kojih ćemo doći nešto kasnije.

Kapacitet fazanerije, kad se u potpunosti stavi u pogon, bit će 300 tisuća komada. Prošla godina bila im je probna, a ove godine cilj je 120 tisuća komada.

'Ima tu još puno posla. Vidite koliko toga treba raskrčiti. Punih šest godina nije se radilo ništa. Sve je zaraslo, bilo je skroz zapušteno. Paralelno s uzgojem radi se na širenju kapaciteta, obnovi cijelog kompleksa. Do sada smo uložili oko 16, 17 milijuna kuna. Konačni cilj je proizvoditi do 150.000 fazana uzgojenih za lov, sto tisuća jednodnevnih pilića za prodaju u daljnji uzgoj te sto tisuća komada za proizvodnju mesa. Za ovo zadnje planiramo pokrenuti i klaonicu', pojašnjava i rukom nam pokazuje gdje do kraja godine planiraju postaviti silose za hranu i gdje bi trebala biti nova hala.

'Nisam uzeo ovo da bih zatvorio za pet godina'

Ističe da mjesečno na plaće 15 ljudi i sve ostalo odlazi oko 300 tisuća kuna.

'Nisam mislio da će obim posla biti ovakav, uvijek ima još nešto. Ali ne žalim zbog toga, meni je ovo veselje. Nisam uzeo ovo da bih zatvorio za pet godina', s osmijehom nam objašnjava.

'Jednodnevne piliće izvozimo u Mađarsku, a dio prodajemo u još četiri fazanerije u Hrvatskoj, koje ih dalje uzgajaju. Oni nam nisu konkurencija. Mi smo preveliki', kazao je.

Fazane za lov prodaju lovačkim društvima, kojih je u Hrvatskoj oko 600, dio prodaju u Austriju, dio u Sloveniju, a Kočevar ističe da je cilj nagodinu 'napasti nizozemsko tržište'.

Kada su krenuli, matično jato nabavili su u Mađarskoj, 500 ženki i sto fazana.

Dok obilazimo boksove s fazanima, jer došli smo u sezoni parenja, u njima je danas omjer jedan na šest. Parenje traje od polovice ožujka do početka srpnja i u tom periodu fazanka mjesečno snese oko 25 jaja.

U probnoj godini 1500 fazana im je uginulo od upale pluća

Otkud takva potražnja za fazanima među lovačkim društvima, pitamo ga. Je li razlog pretjerani izlov ili nešto drugo?

'Malo ih je u prirodi, a najveći problem su pesticidi i moderna tehnologija u poljoprivredi. Izlov nije problem, lovci znaju kako se ophoditi', uvjerava nas.

U obilasku srećemo fazana kako se slobodno šeće. 'Ovaj je naš, samo je nekako izašao. Nije naučen hraniti se u prirodi pa se vraća po jelo', objašnjava.

U prošloj, probnoj godini 1500 fazana uginulo im je od upale pluća, a uz ptičju gripu prijetnja su lisice, kune i štakori. Kočevar vadi mobitel i pokazuje nam slike toga kako su prošle godine nadmudrili lije, ali i objašnjava da lisice prevare fazane.

'Lisica priđe boksu i fazani se povuku. Međutim ona se ukopa nekoliko minuta uz ogradu i uvijek se nađe neki pametnjaković koji krene prema njoj i onda ostane bez glave', istaknuo je.

Da šteta bude manja, za to se brine posebno obučena njemačka ovčarka Tara. Kočevar je posebno ponosan na nju. Em zna 52 komande, em se izvukla iz teške bolesti, em se s njom postiglo ono najteže - da se fazani naviknu na nju i ona na njih.

Nakon što se prikupe jaja slijede pregled i dezinfekcija, potom idu u inkubatore na 21 dan, a zatim na četiri dana u valionike, u kojima se izlegu pilići. Nakon toga premještaju se u grijane hale, u kojima ostaju tri tjedna, a potom će četiri tjedna boraviti u boksovima s ispustima te će danju izaći na travnjake. Sa sedam tjedana puštaju se u volijere, u kojima će imati iste uvjete kao i na lovištu.

'Imamo mogućnost odjednom smjestiti 60 tisuća jaja u inkubatore', napominje Kočevar i dodaje da su u prvoj godini uspjeli u tome da im valivost jaja bude visokih 75 posto.

Podignuo farmu svinja mangulica

Zbog rata u Ukrajini prehrana fazana poskupila je, kaže, za 30 posto.

'Hrana je kod nas postala preskupa i zato smo je morali početi uvoziti iz Austrije', naglasio je.

Osim gradnje klaonice, Kočevar planira pokrenuti proizvodnju paštete i suhomesnatih proizvoda od fazana.

'Povrat investicije očekujem u pet godina, a dalje ćemo vidjeti', naglašava.

A dalje, u drugom smjeru, samo preko ceste, podignuo je farmu svinja mangulica, vrlo tražene robe.

'Cijena kilograma u trgovini u Njemačkoj košta oko 80 eura. Ali nijednu još nismo prodali. Treba najprije doći do 1500 komada da bismo bili rentabilni. Trenutno ih imamo 250 komada i za tri godine dosegnut ćemo željenu brojku. Za njih također trebamo klaonicu. Ovdje su privremeno jer ćemo ih preseliti na veću lokaciju, a na ovoj parceli planiram uzgoj prepelica. Ali to je još na dugom štapu', objašnjava.

Za neku drugu priču dodajemo i u sebi se pitamo što bi na sve to rekao doktor koji je preporučio smanjenje stresa zbog previše posla.