U Prečkom su u proljeće 2013. dvije poduzetne žene Nikolina i Romana odlučile gerilski osvojiti napuštenu javnu površinu i na njoj formirati urbani vrt. Polijepile su letke po kvartu i na prvi sastanak došlo je 15 ljudi. Počeli su čišćenjem napuštene površine od smeća i šipražja, a danas se na lijepom vrtu u obliku saća koji se prostire na 1500 četvornih metara nalazi 60-ak parcela i zajednički radni prostor za eksperimentiranje. Vidjevši kako su dobro iskoristile prostor, privatni vlasnik susjedne parcele prepustio im je i svoje neiskorišteno zemljište.

Udruga Eko Ekipa Prečko ima 70 članova svih dobi i obrazovanja iz Prečkog i okolnih kvartova, a sve se odluke donose zajednički - jedini je uvjet da se ni u kojem slučaju ne koristi kemija. Eko ekipa Prečko razlikuje se od gradskih vrtova koje je građanima dodijelio gradonačelnik Milan Bandić upravo po tom zajedništvu. I oni su, kao prva takva inicijativa, na samom početku podnijeli zahtjev Gradu za korištenje površine, ali do danas nisu dobili odgovor. Nisu, međutim, ni onemogućeni u radu. Dobro surađuju s Domom kulture Prečko, koji im daje svoj prostor za razna događanja, povezani su sa školom i vrtićem s kojima održavaju radionice, kao što su radionice sjemenarstva i, sve u svemu, može se konstatirati da su stvorili jednu novu definiciju lokalne zajednice u kojoj je naglasak na održivom razvoju.

Najveći doprinos vrta je upravo taj socijalni učinak, ljudi se okupljaju, sjede u dnevnom boravku u vrtu i razgovaraju, naglašava članica Eko Ekipe Prečko Ljiljana Petriška

'Jedna je stvar naučiti saditi krumpir, a teža je stvar naučiti komunicirati s drugima', ističe Gordana Dragičević, voditeljica udruge Parkticipacija, navodeći da je urbani vrt u Prečkom pravi primjer tranzicijske inicijative, dio tranzicijskog pokreta koji se od početka dvijetisućitih širi svijetom.

Gordana Dragičević je permakulturna dizajnerica i dugogodišnja ekoaktivistica koja promovira praktična rješenja za održivost zajednica u gradu. Nakon što je 2000. diplomirala fiziku u Velikoj Britaniji, posvetila se aktivizmu u zaštiti okoliša i razvijanju alternativnih niskougljičnih i niskobudžetnih modela življenja. Parkticipacija je pokrenuta 2012. s ciljem pokretanja urbanih vrtova u Zagrebu i poticanja građanske samoorganizacije. Uključena je u projekt 'Milo za drago' koji vode udruga Trenutak 39 i Hrvatska permakultura, koje se bave razmjenom među zainteresiranim građanima, bez korištenja novca, a mi smo s njom razgovarali na jednom od sastanaka kojem je cilj pokretanje tranzicijske grupe u zagrebačkoj četvrti Maksimir

Pod tranzicijom se ovdje ne misli na prijelaz iz socijalizma u kapitalizam, već na prijelaz sa sadašnjeg potrošačkog društva na održivu ekonomiju. Kad se u tom smislu govori o tranziciji, glavni je termin lokalizacija

'Tranzicijski pokret je krenuo kao pokret koji pronalazi rješenja za krizu nafte i fosilnih goriva kojih će ubuduće biti sve manje, odnosno, postat će sve skuplji. Lokalizacija je ponovo oživljavanje lokalne poljoprivrede i lokalnih obrta, pa sve do susjedskih razmjena, može se odvijati bilo kakva akcija koja je koncentrirarna na resurse blizu nas, a da manje ovisimo o resursima koji dolaze s drugih krajeva svijeta i za koje plaćamo nerealno malu cijenu jer nije uračunata šteta za okoliš i za ljudsko zdravlje tamo gdje se to proizvodi. Znači, to je i lokalizacija, ali ujedno i solidarnost, izgradnja socijalnog kapitala', tumači Gordana Dragičević

Pokušaj je to promjene načina razmišljanja, izlazak iz zamke potrošačkog društva u kojem vrijediš onoliko koliko imaš.

'Dva su načina kako možemo mjeriti standard. Jedan je da uspoređujemo koliko novca možemo potrošiti u dućanu, a drugi je da stvarno izmjerimo za što nam treba novac, a za što ne. Gledamo kako zadovoljiti svoje primarne potrebe u zajednici, a da to nužno ne uključuje potrošnju puno novca', objašnjava.

Projekt 'Milo za drago', financiran uz pomoć Europskog socijalnog fonda, organizira jednokratne događaje razmjene robe. 'Mi smo radili u centrima za kulturu, ali to mogu i ljudi sami organizirati. Prva razmjena na kojoj sam bila u Engleskoj bila je u stanu moje prijateljice. Ona je nazvala nas 20 i rekla 'donesite staru robu, pa ćemo je razmjenjivati'. Ne odnosi se to samo na odjeću, ljudi mogu donijeti što žele: knjige, netko je u Velikoj Gorici donio stare skije... Ideja nije da izbacimo stare stvari, već stvaramo i priliku da se ljudi upoznaju i nešto stvarno razmjene. Željeli bismo da nam uđe u naviku da prije nego što odemo u dućan, vidimo postoji li već kod nekog stvar koja nam treba', objašnjava.

Gordana Dragičević se prošle godine doselila u Maksimir i htjela bi s drugim aktivistima u kvartu pokrenuti tranzicijsku inicijativu. Za sada se sigurno zna da će raditi grupu za razmjenu - bilo u formi banke vremena, po svijetu razvijenom konceptu u kojem se razmjenjuju aktivnosti i umijeća članova zajednice, ili u vidu poklanjanja ili bonova. Htjeli bi, naravno, i urbani vrt, ali u Maksimiru baš i nema zgodnih lokacija pa o tome razmišljaju dugoročno, razmatraju mogućnosti započinjanja vrta na prostoru koji pripada nekoj zgradi ili preuzimanja nekog privatnog vrta koji se ne obrađuje.

Na inicijalnim sastancima diljem Hrvatske prikazuje se film 'Transition 2.0', dokumentarac napravljen 2013. koji pokazuje primjere tranzicijskih inicijativa sa svih kontinenata, od oživljavanja zapuštenih sela u Portugalu, vraćanja duga kruhom, do postavljanja solarnih panela na zgrade u Velikoj Britaniji, među kojima je svakako najdojmljiviji prilog o opasnom kvartu Pittsburgha, Wilkinsburgu.

Mladi Chris Condello nakon što se doselio u taj opasni gangsterski kvart, pokrenuo je urbani vrt Withney Avenue, odnosno zasadio vrt na napuštenom prostoru izgorjelih zgrada. U toj ulici od 20-ak kuća pola je napušteno, mladi dječaci bave se uličnim nasiljem, odrastajući bez očeva koji su ili ubijeni ili u zatvoru. Chris i njegova prijateljica Carly radni dan započinju pregledom napuštenih zgrada, odnosno, provjerom je li se u kuće u međuvremenu uvukao kakav opasni svijet zbog kojeg bi im bilo nesigurno raditi u vrtu. U svoj projekt uvlače mlade buntovnike koji u osnovi i nemaju što raditi. Ono što uzgoje, klinci prodaju i tako zarade koji dolar, a svi u susjedstvu pozvani su slobodno ubrati što im treba iz vrta, što nije zanemarivo jer tamo ima gladnih. S projektom vrta, ulica je dobila novi život i sada je, kako ponosno ističe majka desetogodišnjeg tamnoputog dječaka koji se vratio na pravi put, najbolja ulica u Wilkinsburgu u kojoj bi svi željeli živjeti.

Tranzicijski pokret krenuo je iz razvijenih zemalja, među ekološkim aktivistima, kako bi se prevenirala buduća katastrofa, ali načela koja su tamo postavljena već žive među siromašnima: od brazilskih favela, gdje ljudi nemaju novca, ali imaju vještine koje mogu razmjenjivati i gdje trguju u lokalnoj valuti, do Grčke gdje je kriza potaknula građane da se uz pomoć tada oporbene Sirizeorganiziraju i pokrenu neposrednu razmjenu između poljoprivrednika i građana, odnosno, organiziraju dobrovoljne alternativne bolnice u kojima liječnici besplatno pomažu onima kojima je bila uskraćena socijalna skrb. Potreba za tim alternativnim sustavom nije prestala jer se situacija ne može odmah popraviti samom činjenicom da se promijenila vlast.

'U Grčkoj su ti sustavi razmjene procvjetali zbog krize. I povijest i okolnosti svjetske ekonomske krize pokazuju nam da što je veća kriza, to je više takvih inicijativa razmjene. Nema novca, ali resursi postoje. Ideja tranzicije je da ne čekamo da kriza postane neizdrživa, nego da ljudi u kvartu stvore takvu infrastrukturu i povećaju svoju kvalitetu života i prije nego što nas lupi gadna kriza', ističe Gordana Dragičević.

Tranzicijski projekt najveći je zamah uzeo u Velikoj Britaniji, gdje postoji već čitav niz gradova koji su uveli svoju lokalnu valutu. U južnom londonskom predgrađu Brixtonu razvijen je pravi alternativni sustav, koji uključuje i brikstonsku funtu
U upotrebi je službeno od 2009, a od 2011. štampane novčanice imaju i svoju elektronsku inačicu, razvijeni softver za plaćanje putem SMS poruka. Brikstonsku funtu prihvaća više stotina lokalnih poslovnih subjekata u tom dijelu Londona čiji stanovnici ističu da ne postoji nacija na svijetu koja nije zastupljena u Brixtonu. Ideja joj je pomoći lokalnu ekonomiju i izgraditi sistem podrške među lokalnim proizvođačima. Među prednostima korištenja te alternativne valute na službenim web stranicama brikstonske funte, navodi se i da je to za sad jedina valuta koja na svojim novčanicama, uz ostale čuvene lokalne junake, ima i Davida Bowieja