U špilji Lombrives na jugozapadu Francuske 15 je volontera 40 dana živjelo bez telefona, satova i sunčeve svjetlosti.

Spavali su u šatorima, sami su proizvodili struju i nisu imali kontakt s vanjskim svijetom. Cilj projekta bio je testirati kako ljudi reagiraju na gubitak osjećaja za vrijeme i prostor.

Takozvani eksperiment Deep Time završio se u subotu kada su sudionici, osam muškaraca i sedam žena u dobi od 27 do 50 godina, napustili špilju. Znanstvenici koji su nadzirali projekt ušli su u špilju dan ranije kako bi im rekli da se projekt bliži kraju.

Nasmijana, ali omamljena grupa iz dobrovoljne je izolacije izašla uz pljesak. Nosili su sunčane naočale kako bi očima dali vremena da se prilagode sunčevoj svjetlosti.

Direktor projekta, francusko-švicarski istraživač Christian Clot, rekao je da "vrijeme u špilji sporije prolazi".

Jedna volonterka, 33-godišnja Marina Lançon, rekla je da je "eksperiment bio poput pritiska pauze na život".

Grupa volontera tijekom izolacije morala je organizirati razne zadatke, ali si nisu mogli mjeriti vrijeme za izvedbu i davati si rokove.

Umjesto toga, morali su se pouzdati u svoje tjelesne satove i cikluse spavanja kako bi strukturirali svoje dane.

Volonteri su u špilji morali vlastitu električnu energiju proizvoditi pedalinom i crpiti vodu iz bunara 45 metara ispod zemlje.

Znanstvenici koji stoje iza projekta kažu da će im "to pomoći da shvate kako se ljudi mogu prilagoditi ekstremnim životnim uvjetima".

Mozak i kognitivna funkcija volontera analizirani su prije ulaska u špilju radi prikupljanja podataka za usporedne studije nakon njihova odlaska.

Svrha studije ima posebnu važnost tijekom pandemije koronavirusa, vremena kada su mjere zatvaranja milijune ljudi ograničile na izolaciju.

"Naša će budućnost kao ljudi na ovom planetu evoluirati", rekao je direktor projekta Christian Clot.

"Moramo naučiti bolje razumjeti da su naši mozgovi sposobni pronaći nova rješenja, bez obzira na situaciju u kojoj se nađu", zaključio je Clot.