Kako bi vojska zadržala prednost na bojnom polju, svakako mora koristiti najsuvremeniju tehnologiju, no to je ponekad nemoguće ostvariti zbog rupa u proračunu ili nepovoljne političke situacije koja priječi kupnju novih borbenih aviona. Stoga oni starijih godišta moraju ostati u službi, ali to ne znači nužno krucijalne probleme za korisnike jer se mlažnjaci moraju održavati sposobnima na jednak način kao i kada su se tek pojavili.

Uz to, takvi avioni mogu se nadograđivati novijim i kvalitetnijim motorima, radarima, oružjem i drugim sustavima, pri čemu se zadržava tek tzv. zmaj zrakoplova, kako se u stručnoj terminologiji označava osnovna konstrukcija aviona ili helikoptera bez pogona i opreme. Valja napomenuti i da se tehnički te prodajno najuspješniji borbeni avioni redovito unapređuju osuvremenjivanjem već postojećih inačica, što pak ukazuje na to da godina uvođenja nekog borbenog aviona u sastav ratnog zrakoplovstva ne znači mnogo. Najbolji primjer za to je upravo MiG-21, prvi put uveden još daleke 1959. godine, a otad je doživio brojne nadogradnje, što je bio slučaj i s onima u posjedu Hrvatske.

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo u mirnodopskim uvjetima dosad je izgubilo ukupno šest MiG-ova 21, smatranima lovcima druge generacije. Naši najiskusniji borbeni piloti tvrde da su nam MiG-ovi generalno zastarjeli i da ih treba zamijeniti za suvremenije avione, ali ističu da niti jedno ratno zrakoplovstvo neće dopustiti polijetanje borbenog zrakoplova bez provedenog servisa i provjere je li na njemu sve ispravno i funkcionalno. Pritom prisnažuju da i najsuvremeniji višenamjenski lovci, poput američkog F-35, padaju zbog nesreća i kvarova tijekom leta te da su borbeni avioni, bez obzira na svoje godište, primjereni za upotrebu onoliko koliko ulažemo u njih.

Tajna dugovječnosti 'dvadesetjedinica'

Takvih je primjera mnogo u svijetu, osobito kada je riječ o lakom lovcu presretaču tipa MiG-21, koji je bio u sastavu četrdesetak ratnih zrakoplovstava, od Finske i Angole do Kube i Indonezije, a danas ga koristi 17 država. Štoviše, čak četrdesetak primjeraka nalazi se u privatnom vlasništvu u SAD-u, a poneki se još uvijek koriste u eksperimentalne svrhe prilikom testiranja suborbitalnih letova. Danas ih, osim Hrvatske, u NATO-u koristi jedino Rumunjska te ih planira zadržati do kraja iduće godine, kada bi ih u potpunosti trebali zamijeniti američki F-16.

Naš proslavljeni borbeni pilot Ivan Selak u ranijem razgovoru za tportal naglasio je da je tajna dugovječnosti korištenja MiG-a 21 u samoj letjelici, ali i u onom tko upravlja njome. Selak je tom prilikom istaknuo da je prvo pojavljivanje 'dvadesetjedinice' bilo iznenađenje jer se radilo o brzom i agilnom avionu malog radarskog odraza, sličnom onome kao kod današnjih stealth zrakoplova. Dodao je i da se taj tip aviona sovjetske proizvodnje pokazao dostojnim protivnikom u srazu s najsuvremenijim američkim zrakoplovima tijekom Vijetnamskog rata.

Treba reći da su američki piloti u tom ratu morali razrađivati posebnu taktiku zračne borbe protiv vijetnamskih 'dvadesetjedinica' koje su se, navođene sa zemlje, pojavljivale ispod ili iza američkih aviona i zatim ih napadali vođenim raketama, nakon čega bi se žurno vraćale u bazu.

Svakako najstariji borbeni zrakoplov koji se još uvijek koristi je podzvučni lovac MiG-17, a uveden je u upotrebu prije točno 70 godina i slavu je stekao također u Vijetnamskom ratu. Tijekom prvih godina Vijetnamskog rata temelj sjevernovijetnamske protuzračne obrane činila je kombinacija protuzračnih vođenih projektila S-75 Dvina i MiG-ova 17, koje će postupno zamjenjivati MiG-ovi 21. Iako su 'sedamnaestice' bile znatno sporije od američkih F-4 i F-105, ti su sovjetski lovci u bliskoj zračnoj borbi učestalo izlazili kao pobjednici, što su potvrdili američki piloti navodeći da su MiG-ovi 17 katkad bili 'tvrđi orah' od novijih 'dvadesetjedinica'.

Kineske varijante sovjetskih izvornika

MiG-ove 17 su koristila ratna zrakoplovstva 35 zemalja, a danas se mogu naći jedino u zračnim snagama Sjeverne Koreje, države koja u svojem sastavu ima kineske inačice tog aviona. Radi se o 106 primjeraka aviona tipa Shenyang F-5 i Shenyang FT-5, no izvješća o razinama upotrebljivosti sugeriraju da je stopa plovidbenosti tih letjelica manja od 50 posto.

MiG-19, kao nasljednik MiG-a 17, koristi se i danas u ratnim zrakoplovstvima nekih azijskih i afričkih država. Dok je izvorni sovjetski MiG-19 povučen iz svih ratnih zrakoplovstava, kineska varijanta Shenyang J-6 ili F-6, kako se nazivaju izvozne inačice, još uvijek leti u Kini, Mjanmaru, Sjevernoj Koreji, Sudanu, Tanzaniji i Zambiji, premda u ograničenom kapacitetu. Piloti su posebno hvalili izvanredne manevarske sposobnosti, dobru brzinu uzgona i pouzdanost tri topa kalibra 30 milimetara ugrađenih u MiG-19 i njegove inačice.

Taj tip aviona koristio se u Vijetnamskom ratu i sukobima Indije i Pakistana. U zračnim borbama iznad Kašmira pakistanski F-6 su obarali indijske Su-7, također sovjetske proizvodnje. Iako se smatrao avionom za 'jednokratnu uporabu', koji je trebao odraditi tek 100 sati naleta (približno 100 letova) prije generalnog remonta, pakistanske zračne snage su, uz marljivo održavanje, često produljivale broj radnih sati na 130. Valja podsjetiti da su Sovjeti svojom izvornom varijantom iznad Barentsovog mora 1960. oborili američki šestomotorni dugodometni izviđač tipa RB-47, a Kinezi su svoje lokalne varijante 'devetnaestica' nedavno pretvorili u bespilotne letjelice.

Danas se još uvijek koristi i MiG-23. Riječ je o sovjetskom lovcu s promjenjivom geometrijom krila, a konstruktorski ured Mikojan-Gurjevič projektirao ga je 60-ih godina prošlog stoljeća. MiG-23 je avion treće generacije i bio je prvi sovjetski zrakoplov naoružan raketama koje su mogle naciljati metu i izvan vidokruga pilota. Uveden je u uporabu 1970. godine, a proizvedeno je više od 5000 primjeraka. Danas se koristi u ratnim zrakoplovstvima Angole, Demokratske Republike Kongo, Etiopije, Kazahstana, Libije, Sudana, Sirije, Sjeverne Koreje i Zimbabvea.

Prebjezi na Zapad

Zanimljivo je da ga danas za potrebe evaluacije koriste Izrael i SAD. Izrael je došao u posjed jednog primjerka nakon prebjega sirijskog pilota, a Amerikanci su nabavili svoje primjerke u Egiptu. Nekoliko iračkih MiG-ova 23 poslano je početkom 1991. u nekadašnji Remontni zavod Zmaj u Velikoj Gorici, ali su prije početka Domovinskog rata odletjeli za Beograd, u kojem se i danas nalaze. Irak je od njih davno odustao premda je unaprijed platio njihov remont. Srbija je jedno vrijeme razmišljala o pretvaranju tih lovaca u izviđačke avione, ali se od toga odustalo zbog nedostatka novca.

U sklopu alžirskog, armenskog, ruskog i sirijskog ratnog zrakoplovstva još uvijek lete i MiG-ovi 25 te su korišteni u avijacijama još desetak zemalja. Radi se o avionu koji je imao ulogu brzog lovca presretača i izvidnika, a čiji je prototip predstavljen 1964. godine i ušao je u sastav nekadašnjeg sovjetskog ratnog zrakoplovstva 1970. godine.

Pojava MiG-a 25 pozamašno je zabrinula zapadne sile jer je taj avion mogao postići brzinu od 3,2 Macha, imao je snažan radar te je mogao ponijeti četiri rakete zrak-zrak. Kako Zapad nije imao odgovor na tu vrstu superbrze prijetnje, Amerikanci su zbog 'dvadesetpetice' razvili F-15, i danas smatranim najuspješnijim američkim borbenim avionom u povijesti.

Zapadu su otkrivene karakteristike MiG-a 25 nakon što je sovjetski vojni pilot Viktor Belenko prebjegao u Japan 1976. godine, a presretač je predan američkom ratnom zrakoplovstvu radi ispitivanja prije nego što je nakon mjesec dana vraćen Sovjetskom Savezu. Testiranja su pokazala da je riječ o avionu sa snažnim motorima, elektronikom u vakuumskim cijevima i kvalitetnoj izradi koja je uključivala izdržljive materijale što mogu podnijeti zagrijavanje konstrukcije aviona do temperature od oko 400 stupnjeva Celzijevih pri brzinama većim od 2,5 Macha.

Prvak među rekorderima

Na avionu MiG-25 postavljeno je čak 29 svjetskih rekorda, među kojima i visina leta avionom s reaktivnim motorom. Probni pilot Aleksandr Fedotov se, naime, u kolovozu 1977. popeo na visinu od nevjerojatnih 37.650 metara iznad površine Zemlje. Zbog krajnjeg napora koje taj tip aviona iskusi tijekom letenja na velikim visinama veliko je pitanje u kojoj se on mjeri aktivno koristi izvan Rusije zbog znatne potražnje za rezervnim dijelovima, sada nedostupnima zbog sankcija nametnutih Moskvi.

Od aviona sovjetske proizvodnje koji su ušli u sastav ratnih zrakoplovstava prije pola stoljeća još uvijek je operabilan i Su-17, odnosno Su-22, kako glasi naziv izvozne varijante. To je lovac-bombarder korišten u brojnim ratovima, a poljske zračne snage danas su jedini europski te glavni svjetski korisnik tog modela. Poljskoj je ukupno dostavljeno 137 aviona, od čega je danas aktivno njih 12 tipa Su-22M4 i šest tipa Su-22UM3K.

Budući da Poljska u potpunosti prelazi na zapadnu tehnologiju, postoji mogućnost da Varšava svoje Suhojeve donira Ukrajini, državi koja je ranije koristila taj tip jurišnika s promjenjivom geometrijom krila. Su-22 su posljednji put aktivno korišteni tijekom građanskog rata u Siriji, a Jemen je ostao bez većine svojih 'dvadesetdvojki' za vrijeme bombardiranja vojnih baza koje je u tamošnjem građanskom ratu izazvala koalicija predvođena Saudijskom Arabijom.

Od lovaca zapadne, točnije američke proizvodnje trenutno su aktivna samo njih dva, i to F-4 te F-5, proizvedeni u nekoliko desetaka podvarijanti zbog specifičnih zadaća i potreba domaćih i brojnih stranih korisnika.

Legendarni F-4 Phantom je prvi američki borbeni zrakoplov uveden u upotrebu svih triju službi zračnih snaga – ratnog zrakoplovstva, ratne mornarice i Marinskog zbora. I taj je avion svojedobno rušio brojne rekorde, a zanimljivo je da ga je američko ratno zrakoplovstvo nerado primilo u svoje redove, premda je kasnije postalo njegov najveći korisnik. Ujedno, bio je to prvi američki avion koji je oborila neprijateljska raketa zemlja-zrak, ali i prvi američki borbeni avion srušen raketom zrak-zrak. Tog je Fantoma u listopadu 1966. oborio sjevernovijetnamski pilot.

Srbin na čelu američkog projekta zanimljivog Jugoslaviji

Amerikanci su svoje posljednje F-4 umirovili tek 2016. godine, nakon točno 60 godina upotrebe, a radilo se o avionima koji su pretvoreni u daljinski upravljane mete, naravno bez posade. Sve donedavno ih je koristilo sveukupno 12 država, a i danas još Iran, Turska i Južna Koreja, dok će ih Grčka uskoro zamijeniti najsuvremenijim isto tako višenamjenskim F-35.

Još uvijek lete i Northropovi F-5, laki nadzvučni lovci koji mogu poslužiti kao trenažni i izviđački avioni. Njihova isporuka stranim ratnim zrakoplovstvima započela je još 1964. godine, a borbenu premijeru imao je godinu kasnije na nebu iznad Vijetnama. Ukupno je proizvedeno 1199 primjeraka u nekoliko inačica, a danas ga koriste čak 18 ratnih zrakoplovstava u svijetu, od toga Španjolska i Švicarska u Europi.

Svoj prodajni uspjeh F-5 može zahvaliti rješenjima koja su smanjila kompliciranost i visoku cijenu, a što u pravilu prate američke avione. Kako bi riješila taj problem, tvrtka Northrop odlučila je razviti jednostavan, lagan i jeftin lovac za siromašnije savezničke zemlje. Među glavnim konstruktorima F-5 bio je Srbin iz Hercegovine Veljko Gašić, a manje poznat podatak je da je o kupnji tog aviona ozbiljno razmišljala i bivša Jugoslavija te je početkom 80-ih godina u SAD poslala pilota Suada Hamzića da testira izviđačku varijantu RF-5 jer izviđački avioni koji su tada bili u sastavu ratnog zrakoplovstva bivše države nisu mnogo obećavali.

U red oldtajmera mogli bi ući i danas korišteni Sepecat Jaguar, Mirage F-1 i Mirage 5, MiG-27 i filmični model F-14, koji koristi jedino Iran, no on je, premda premijerno predstavljen krajem 60-ih godina, ušao u sastave ratnih zrakoplovstava prije nešto manje od 50 godina.