Čak 80 posto hrvatskih građana najviše konzumira vijesti preko online medija, pokazuje Reutersov godišnji izvještaj za 2023. Kao jedan od najčitanijih hrvatskih portala, čiji je moto 'mjerilo za bitno', odlučili smo našim tjednim 'šalabahterom' skrenuti pozornost na one vijesti iz svijeta koje su vam možda prošle ispod radara
Nuklearna doktrina šoka
Zveckanje nuklearnim oružjem u režiji vodećih svjetskih sila ne prestaje. Nakon što je prethodnog tjedna bojeve glave češkao Kim Jong-un, ovoga je tu ulogu preuzeo Vladimir Putin. Na sastanku Vijeća sigurnosti Rusije, održanog u srijedu, Putin je iznio novu, oštriju poruku u vezi s promjenama u ruskoj nuklearnoj doktrini. Izjavio je da će svaka nuklearna sila koja podrži napad na Rusiju biti smatrana suagresorom i sudionikom u tom napadu. Prema revidiranoj verziji doktrine, napad na Rusiju neke države bez nuklearnog oružja, a uz podršku nuklearne sile, bit će viđen kao 'zajednički napad na Rusku Federaciju'. Iako nije precizirao hoće li Rusija u takvoj situaciji posegnuti za korištenjem nuklearnog oružja, ova izjava jasno ukazuje na novu dinamiku u ruskoj sigurnosnoj strategiji.
Oni bi mir, ali bi i još aviona
A za to je vrijeme ukrajinski čelnik Volodimir Zelenski špartao po New Yorku, tražeći podršku za obranu Ukrajine od ruske agresije. Prvo je na sjednici Vijeća sigurnosti rezolutno poručio da će 'ukrajinsko pravo na samoobranu nadvladati', potom odbio prijedloge Kine i Brazila o okončanju rata, poručivši im da 'neće jačati svoju moć na račun Ukrajine', te na koncu nastavio lobirati kod američkih vlasti, pa čak i predsjedničkih kandidata, za jaču podršku i još oružja. Diplomatska akcija je jedno, a konkretne želje iznio je ministar obrane Rustem Umerov: 'Ukrajina od partnerskih zemalja očekuje isporuku ne samo američkih lovaca F-16, već i francuskih Miragea 2000, a pregovara i o JAS-39 Gripenu švedskog Saaba i njemačko-britanskom Eurofighter Typhoonu.' Jesu li možda malčice pretjerali, procijenite sami.
Šest metara valova
I dok Zelenski i ostatak svjetskih lidera na East Riveru traže rješenje svjetskih kriza, na jugu SAD-a uragan Helena stvara gadne probleme. U trenutku u kojem ovo pišemo (petak), ceste na Floridi su poplavljene, a zračne luke zatvorene. Oluja je u četvrtak dostigla vjetrove od 215 km/h i sad je to uragan 4. kategorije, a do petka navečer službena brojka poginulih popela se na 43. Dužnosnici su pozvali stanovnike na putu oluje da poslušaju naredbe o obveznoj evakuaciji ili će se suočiti s uvjetima opasnim po život. 'Odigrat će se scenarij koji se stvarno ne može preživjeti u obalnom području', rekao je direktor NHC-a Michael Brennan, a val vode može uništiti zgrade i nositi automobile. Naime porast vodostaja mogao bi mjestimice na obalama doseći i šest metara, što je visina dvokatnice. Iako ovakvi uragani na američkim obalama nisu rijetkost, ovaj intenzitet nije baš toliko uobičajen i daje nam još jednu lekciju iz stalno otvorene knjige zvane klimatske promjene.
Nema mira na Bliskom istoku
A totalni rat na Bliskom istoku sve je izglednija opcija. Nakon Mossadove diverzije s pejdžerima, o kojoj smo ekstenzivno pisali prošli tjedan, Hezbolah je naciljao upravo sjedište Mossada da bi osveta bila proporcionalna. Raketu iz Libanona zaustavio je svemoćni izraelski štit, što je samo dalo povoda Izraelu da nastavi s još jačim napadima: u onome u srijedu poginulo je 19 osoba, a njih gotovo 100 je ozlijeđeno. Amerikanci na hodnicima East Rivera pokušavaju riješiti problem Gaze i Libanona u paketu, no nije baš da im polazi za rukom: Izrael je odbio sve dosadašnje prijedloge. U međuvremenu, ljudi mahnito bježe iz cijelog Libanona, a među njima ima i hrvatskih državljana. Jedino čega nema na vidiku jest – mir.
I Švicarcima je dosta zelenila
Ako se neka europska zemlja diči zaštitom prirode, onda je to Švicarska. Ipak, ekološkim organizacijama ni najviši standardi na tom području u Europi nisu dovoljni pa su pokrenuli inicijativu za referendum za još bolju zaštitu bioraznolikosti tamo gdje okoliš nema status baštine. Kako Švicarci na referendumu odlučuju o svakakvim ludostima, od zabrane gradnje minareta na džamijama do propisane cijene knjiga, tako je i ovo pitanje došlo na red proteklog vikenda. Gotovo svi kantoni i čak dvije trećine birača odbacili su inicijativu, što pokazuje da čak i zelena Švicarska ne želi biti još zelenija.
Užas na istoku Srbije
Prije pola godine cijela je regija napeto pratila potragu za Dankom Ilić, dvogodišnjom djevojčicom iz Bora, grada na istoku Srbije, u kojem je djevojčica živjela s majkom i bratom. Njezina majka je na trenutak skrenula pažnju kako bi dala vodu drugom djetetu, a kada se okrenula, djevojčica je već bila nestala. Potraga za njom trajala je desetak dana i u njoj su sudjelovale sve moguće i nemoguće službe, sve dok režiser spektakla zvanog Srbija po imenu Aleksandar Vučić nije objavio da su radnici borskog vodovoda Dejan Dragijević i Srđan Janković uhićeni zbog ubojstva djevojčice. Oni su priznali da su je udarili pored ceste, zatim je onesviještenu stavili u vozilo, nakon čega ju je Dragijević zadavio, a njezino tijelo su bacili na deponij. Iako su u početku priznali zločin, kasnije su negirali sve, tvrdeći da su priznanja bila iznuđena pod pritiskom. Ipak, ovih dana protiv dvojice osumnjičenih podignuta je optužnica. Tijelo djevojčice još uvijek nije, a po svemu sudeći - nikada neće ni biti pronađeno.
Najmanja država na svijetu
Kao narod koji sanja ujedinjenje u jednoj državi, a s obzirom na to da ih u Albaniji, Kosovu, Makedoniji i državama zapadnog svijeta po nekim procjenama ima i 30 milijuna, Albanci možda baš i ne bi trebali prirodno težiti osnivanju nove države. Međutim albanski premijer Edi Rama najavio je upravo to. Tzv. Suverena država bektašijskog reda postat će najmanja na svijetu, veličine samo četvrtine Vatikana. Zemljište od 10 hektara imat će vlastitu upravu, putovnice i granice. Nova država dopuštala bi konzumaciju alkohola, omogućila svakome da nosi što želi i ne bi nametala nikakva pravila o načinu života, odražavajući tolerantnu praksu bektašijskog reda. Rama je rekao da je cilj nove države promicanje tolerantne verzije islama. Živi bili pa vidjeli.
Nije lako Olafu Scholzu
Nije lako biti njemački kancelar Olaf Scholz. Ne prođe tjedan da Njemačku ne protrese neka kontroverza ili kriza. Ovih dana muče ga Talijani - točnije golema talijanska banka UniCredit, inače vlasnici Zagrebačke banke. UniCredit je naumio postati najveći dioničar njemačkog Commerzbanka. Već drže 21 posto dionica, do kojih su došli i putem složenih financijskih operacija koje su uključivale same po sebi složene i kriptične derivate. Sad žele povećati udio na 29,9 posto vlasništva i već su zatražili blagoslov Europske središnje banke za taj posao. Scholz je po tom pitanju vrlo jasan - kaže da je sve to skupa neprijateljski napad na njemački bankarski sustav. Nakon te izjave dionice Commerzbanka odmah su pale šest posto, vjerojatno na opće oduševljenje Talijana. Politički trenutak za njemačkog kancelara ne može biti gori: vladajuća koalicija triju stranaka ima dovoljno unutarnjih nesuglasica, što kapitalizira krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD). U takvim uvjetima Scholzu je teško odgovoriti na talijansko neprijateljsko preuzimanje, dok pošto-poto želi zadržati neovisnost Commerzbanka, u kojem njemačka država ima tek 12 posto vlasništva.
Što napraviti s 14 milijardi eura viška?
Za razliku od Scholza, irski ministar financija Jack Chambers također ima pregršt briga - ali slatkih. Irska, jedna od većih poreznih oaza, redovito ima velike proračunske viškove, što joj uplaćuju goleme američke korporacije koje imaju sjedišta u toj zemlji. Jedna od njih je Apple, kojem je Europski sud naredio da u državnu blagajnu u Dublinu uplati čak 14,1 milijardu eura po osnovi 'poreza na ekstraprofit', nakupljenog od 2004. do 2014. godine. Kako sad stvari stoje, zemlja od 5,4 milijuna stanovnika imat će proračunski višak od 20 milijardi eura, što je 3700 eura po glavi stanovnika. Napori administracija u Washingtonu i Bruxellesu da prisile megakompanije na plaćanje što više poreza pomogli su Irskoj, u kojoj sjedišta već imaju Apple, Google, Facebook, Microsoft i 1800 drugih multinacionalki. Apple je posebno blagotvoran za malu zemlju u kojoj porez na dobit iznosi tek 12,5 posto. Kad je proizvođač iPhonea 2015. prebacio svoju 'intelektualnu imovinu' u Irsku, efekt je bio toliko snažan da joj je BDP porastao 32,4 posto. Appleov manevar bio je briljantan - prebacivanjem intelektualnog vlasništva na tvrtku u Irskoj, sve ostale njegove podružnice plaćale su irskom 'vlasniku' tantijeme od prodaje uređaja.
Kako do honorara od 1000 eura na dan
Dobre honorare daje i šefica Europske komisije Ursula von der Leyen, pogotovo ako ste njezin savjetnik. Takav sretnik je profesor srednjovjekovne povijesti Peter Strohschneider, a za Von der Leyen nadgleda izradu izvještaja smrtno dosadnog naslova: Strateški dijalog o budućnosti poljoprivrede EU-a. Strohschneider za taj posao dnevno prima 973 eura. Projekt traje 154 dana, pa će na njegove honorare otići gotovo 150.000 eura. Iznos je to koji je pretjeran, nepotreban i stručnjaci s kojima je razgovarao Politico smatraju ga rasipanjem javnog novca. Što točno ovaj profesor radi za skoro tisuću eura na dan? Proučava, vjerovali ili ne, kako popeglati imidž Von der Leyen uslijed masovnog nezadovoljstva poljoprivrednika diljem EU-a zbog nametanja regulativa u ime zaštite okoliša. Njegov službeni opis posla vrhunac je briselskog teško razumljivog metajezika. Strohschneider je angažiran da: 'vodi dijalog koji će doprinijeti jačanju razumijevanja sadašnjih i budućih izazova europske poljoprivrede, stvori novi pristup utemeljen na konsenzusu, pronađe rješenja koja uključuju farmere i druge dionike diljem EU-a i kultivira zajedničku viziju za budućnost poljoprivrede'. Prevedeno, Strohschneider za oko tisuću eura na dan radi na imidžu iznimno kontroverzne zajedničke poljoprivredne politike, a i famozni izvještaj neće napisati sam, već za to ima 'niz suradnika'.
Dobra priča za kraj: Europski 'Sueski kanal'
Treba biti pošten i priznati da Europska unija, unatoč slabom PR-u i korištenju birokratskog jezika, ima i odlične projekte. Jedan od takvih je europski 'Sueski kanal', a koji će ubrzati trgovinu između Francuske, Belgije i Nizozemske. Kanal Seine-Nord (SNEC) plod je dogovora tri spomenute zemlje te ima podršku EU-a, a nova trgovinska ruta s cesta će maknuti oko milijun kamiona godišnje. Projekt je kolosalan - uključuje gradnju šezdeset cestovnih mostova te tri kanalska mosta koji će dizati i spuštati brodove, a sve će to koštati nešto više od pet milijardi eura. Kanal, dug 107 kilometara, trebao bi biti dovršen i pušten u promet 2030. godine. Hrvatska na raspolaganju ima oko 600 kilometara međunarodnih riječnih putova na Dunavu, Savi, Dravi, Kupi i Uni te četiri značajne luke: Vukovar, Osijek, Slavonski Brod i Sisak. Imamo i strategiju razvoja riječnog prometa do 2032. te ona identificira da je taj, najjeftiniji mogući način transporta roba jako nerazvijen i luke još uvijek nisu dosegle razine pretovara koje su imale prije Domovinskog rata. Je li vrijeme za naš 'Sueski kanal'?
