Draghi, istaknuta osoba na međunarodnoj sceni kao bivši čelnik Europske središnje banke (ECB), podnio je ostavku u četvrtak nakon što se raspala njegova široka koalicija formirana u veljači 2021.

On je predao ostavku predsjedniku Sergiju Mattarelli, koji ga je zamolio da ostane u svojstvu vršitelja dužnosti.

Draghi je u srijedu dobio povjerenje u Senatu, no tri vodeće koalicijske stranke bojkotirale su glasanje i time zapravo srušile njegovu vladu.

Kriza vlade nastupila je prošli tjedan kada članovi populističkog Pokreta pet zvijezda (M5S) nisu željeli glasati o velikom paketu pomoći gospodarstvu zbog rata u Ukrajini.

Draghi je na čelu vlade bio posvećen rješavanju izvanredne situacije u vezi s covidom-19 i usvajanju niza mjera koje je obećao Europskoj komisiji u zamjenu za sredstva EU-a za oporavak od pandemije.

Pomogao je da Italija dobije važniju ulogu na međunarodnoj sceni, snažno podupirući Ukrajinu u ratu protiv Rusije, u zemlji u kojoj je javno mnijenje bilo više podijeljeno po tom pitanju nego u drugim zemljama.

Draghijeva vlada također je uvela seriju mjera kako bi zaštitila Talijane od najgorih posljedica porasta troškova života i počeo izvlačiti zemlju iz ovisnosti o uvozu ruskog plina.

Međutim, zbog podjela u vladi i relativno kratkog mandata Italija nije uspjela postići veliki napredak u reformi gospodarstva koje je dugo zaostajalo za nekim drugim zemljama.

Od razgovora o kamatama do pregovora s populistima

Nakon nešto više od godinu dana pošto je napustio glavnu funkciju u Europskoj središnjoj banci, Draghiju je predsjednik države početkom prošle godine povjerio zadaću rješavanja političkog kaosa i formiranja 67. postratne vlade.

Preselivši se iz tihih dvorana frankfurtskog Eurotowera u kaos rimske političke arene, Draghi se morao prebaciti s razgovora o kamatama s kolegama iz središnje banke na pregovore s populistima poput Mattea Salvinija, šefa krajnje desne talijanske Lige.

U početku se činilo da uspijeva, dok je nadzirao gospodarski oporavak kod kuće i donio dašah pozitivne energije koji su pozdravili njegovi kolege europski čelnici.

Stvari su se počele mijenjati nagore početkom godine kada Draghi nije uspio postati predsjednik.

S parlamentarnim izborima koji bi se trebali održati u prvoj polovici 2023., disparatne stranke u njegovoj koaliciji brzo su se počele međusobno boriti, s jednim okom uvijek promatrajući ispitivanja javnog mnijenja.

Krizni menadžer

Urbani kozmopolit, Draghi nikad od krize nije radio dramu.

Bio je okosnica talijanske riznice u turbulentnim ranim 1990-ima kada je Italija bila prisiljena izaći iz europskog tečajnog mehanizma, devalvirala svoju valutu liru i suočila se s rizikom da se ne može pridružiti europskoj monetarnoj uniji.

Tada su ga mediji prozvali "Super Marijem" zbog njegovih frenetičnih aktivnosti kao glavnog direktora riznice, gdje je pomagao i u izradi nacrta Ugovora iz Maastrichta koji je postavio temeljna pravila za projekt eura.

Napustio je Italiju da bi postao potpredsjednik Goldman Sachsa u Londonu od 2002. do 2005., a potom je pozvan natrag u Rim nakon što je guverner Antonio Fazio zbog korupcijskog skandala bio primoran otići.

Posao u talijanskoj središnjoj banci utro mu je put za predsjedništvo ECB-a od 2011. do 2019.

Godine 2012., nakon što je rekao da će učiniti "sve što je moguće" da spasi euro u jeku dužničke krize, Draghi je posto 'darling' financijskih tržišta i jedna od najprepoznatljivijih i najmoćnijih osoba.