Vijest je prošla gotovo nezapaženo, a samo tportal detaljnije se pozabavio temom i otkrio da 'Gemini Consultingu', tvrtki za poslovno savjetovanje, zbog duga od oko pola milijuna kuna prijeti likvidacija po skraćenom stečajnom postupku. Novotny je ondje direktor, ali i partner s pravom upravljanja te suvlasnik nakon što su se strane i razvikane konzultantske kuće povukle iz biznisa u ovom dijelu Europe. No ni to nije sve: postoji još nekoliko uvezanih tvrtki koje su u sličnim problemima, za koje gazda izlaz traži u - pogađate - predstečajnoj nagodbi.

Ima neke kozmičke pravde kod ovakvih situacija, a bogme se naslućuje i djelovanje karme; na ljudskoj osobnoj i profesionalnoj nevolji nije pristojno naslađivati se, dapače, no teško je ostati hladne glave kada ova vrsta komplikacija ironično pogodi baš u metu koja uporno i sustavno izaziva sudbinu. Kao, recimo, kada je prije par mjeseci , potaknut ničim doli viškom samopoudanja prouzročenim višegodišnjim prodavanjem magle ili pameti, naš Damir Novotny izazvao salve smijeha izgovorivši jednu legendarnu rečenicu.

'Da sam ja ministar financija, sve bih riješio u tri mjeseca.'

Mašala, očito se radi o nebrušenom dijamantu i prvoborcu za promjenu kompletne hrvatske političko-ekonomske paradigme. Dosad smo, naime, imali političare koji su odlaskom u privatni biznis mahom dokazali svoju nesposobnost, bilo da su nastupali kao najobičniji uvoznici (Nikica Valentić), bilo da su se okoristili repovima koruptivno-klijentelističke faze u razvoju države (Ivić Pašalić), bilo da su kao snažni zagovornici otvorenog tržišta svejedno arčili naš javni novac, poput Borislava Škegre

A sada bismo, eto, u skladu s novom mantrom o navodnoj nasušnoj potrebi za 'stručnjacima' u vrhu države trebali posegnuti za već provjereno neuspješnim, ali zato solidno ambicioznim i spektakularno samopromoviranim kadrovima.

Nije Novotny jedini čije ime periodički iskače u prvi plan kada se govori o vrhu hrvatske ekonomske misli, dapače; šanse za zgoditak na lutriji i osvajanje premijerske fotelje proporcionalno rastu sa svakim pojavljivanjem na televizijskim ekranima, pa ovom prilikom treba posebno istaknuti i Mladena Vedriša.

Njega se, recimo, dosta bezobrazno gura na najodgovorniju poziciju u državi premda bi ga trebao eliminirati barem jedan podatak iz karijere: onaj da kao predsjednik Nadzornog odbora Podravke nije uspio osvijestiti pokušaj isisavanja stotina milijuna kuna i neprijateljsko preuzimanje od strane tvrtkinih vlastitih menadžera. Da ne govorimo o moralno vrlo upitnoj ulozi u Dinamu, gdje kao član klupskog vodstva koje funkcionira po principu incesta također ne vidi ništa sporno u slijevanju javnih milijuna u privatni džep - nego, dapače, svojim imenom daje legitimitet sasvim očitoj otimačini jednog od zagrebačkih i hrvatskih simbola.

Kad se dosad nije oglasio na tu temu, slobodno možemo kazati da Vedriš drži ljestve Zdravku Mamiću

Imali bismo još materijala za secirati vrh ekonomske struke koji se kao kakav perpetuum mobile vječno lijepi za javne funkcije ili nam se nudi u ulozi mesija koje će 'u tri mjeseca riješiti sve'. Nema tome tri godine da su sjajna HTV-ova emisija Spektar i njezin novinar Vedran Kukavica analizirali djeličak referenci tih par uvijek istih analitičara i neugodno ih podsjetila da su, recimo, imali spektakularne nezakonitosti u radu nekakvih štedionica (Guste Santini) ili poput Slavka Kulića udarali stručni pečat na tvrdnje Miroslava Kutle da su ga oni koji su mu uvalili stopedeset državnih tvrtki narodskim jezikom - dobro zajebali.

Pristojan čovjek nakon toga objesio bi ekspertne kopačke o klin, no naši junaci nastavili su se ukazivati na ekranima i u političkim kuloarima intenzitetom gotovo jednakim onome Žarka Puhovskog, dok je 'Spektar' je, naravno, nedugo nakon toga ukinut.

Valjda kao kadrovi stasali u socijalizmu i stručno odrasli u planskoj ekonomiji smatraju da im to pravo pripada po defaultu, jednako kao što nam nešto friškiji propovjednici liberalizma bez srama prodaju mantre o savršenstvu kapitalizma i slobodnog tržišta, odnosno zločestoj državi, dok bi istodobno bez svojih fakultetskih i institutskih apanaža - dakle javne sise - privatno odavno crkli od gladi.

Naš ovotjedni glavni junak Damir Novotny mogao bi se svrstati u obje kategorije, naprosto jer je u svojoj karijeri uspio spojiti nespojivo i sam sebi višekratno skočiti u usta. Teorija je jedno, a praksa i realan život spadaju ipak u dosta prizemnije, praktičnije kategorije.

On će u svojoj biografiji navesti da je u mračno doba planske privrede bio 'partner Jugobanke' - ali će prešutjeti da je direktorica iste banke bila njegova supruga. On neće navesti dvije moćne tvrtke iz tog doba koje su mu u osvit demokracije predane u ruke, Klub mode i Kemikalije, vjerojatno zato što su ubrzo obje spektakularno propale. Kažu, dijelom i zbog neobičnih aranžmana s bankama.

Ali zato će do dana današnjeg stajati na braniku ovakvog bankarskog sustava i stranih vlasnika koji su 'pošteno platili svoje vlasništvo'.

Proklinjat će partijski sustav i nekompetentne političare, ali izostaviti da je kao dugogodišnji član - pače, i ekonomski strateg - Hrvatske seljačke stranke sudjelovao u čak dvije vlasti. I lijevoj, i desnoj.

Užasavat će se političkog utjecaja na ekonomiju i monetarni sustav, a zgodno preskočiti podatak da je upravo kao član HSS-a imenovan u Savjet Hrvatske narodne banke, navodno strašno neovisne i orijentirane općem interesu. Toliko da je baš u to doba Hrvatsku oslobodila petnaest tona tereta nacionalnih rezervi zlata i ostavila je na nuli, taman kad su cijene te sirovine bile na prigodnom povijesnom minimumu.

Bio je Novotny i u epizodi financiranja Fikreta Abdića u doba najžešćeg rata, ali i usred oružanih obračuna kada se njegova HSS-ovska struja sukobila s Glavaševim snagama u tadašnjem PPK Valpovo. No ondje je kao konzultant s naknadom od bijednih tristotinjak tisuća (državnih) kuna ipak uspio proizvesti jednu revolucionarnu preporuku - onu da tvrtku treba prodati strancima, naravno.

Danas ćemo osim u informativnim emisijama javne televizija na Damira Novotnyja naletjeti i na stranicama navodno ozbiljnih novina, silno angažiranih u projektu oslobađanja Hrvatske od kolektivne socijalističke svijesti, pod budnim okom bankarskih nadzornika, odvjetničkih rukovoditelja i dosta besprizornih egzekutora. Ondje će iz navodno neovisne pozicije objašnjavati da 'u slučaju franak nije riječ o sustavnom problemu' - jer je nastao u doba njegovog angažmana u HNB-u - jednako kao što će hvaliti 'iznimno kompetentne analize Narodne banke'.

U kojima, recimo, nema ni osnovnih podataka poput kretanja kamatnih stopa prije 2011. godine. Valjda u Novotnyjevoj eri ni to nije bio 'sustavno' važan podatak ili dokaz kompetentnosti.

Tužna je, kažemo, sudbina našeg Damira Novotnyja i njemu sličnih ekonomskih umova: propagirat će neograničenu slobodu poduzetništva, radikalnu privatizaciju i manju državu, a kad treba na praktičnom primjeru dokazati svoje teorije - sve čega se taknu naprosto se uruši. Ne ide, pa ne ide...

Njemu možda i neće grah prigodno pasti tako da ga lansira u premijersku fotelju, jer se kao predsjednik Stručnog vijeća vječno klijentelistički raspoloženog HSS-a teško može proglasiti nestranačkom osobom, ali nema sumnje da će se u brzopoteznom cjenkanju oko provoditelja reformi ovih dana naći netko sličnog profila.

Netko tko će u skladu s mantrom domaćih ekonomskih posvuduša lako pristati uz njegovu teoriju da 'rastuća nejednakost nije problem s kojim bismo se morali boriti svim mogućim sredstvima'.

Sve je to ista ekipa, nominalno idealistična i u stvarnosti dosta krvava ispod kože.