Split se promijenio. Sredile su se fasade, očistio se get, ne zaudara više na pišalinu i mačji izmet, nema narkomanskih šprica i junkija koji koji kljucaju po Đardinu. Prijateljice noći su isto isparile (bog te pitaj gdje), a njihovo su mjesto zauzeli istetovirani turisti s torzom na steroidima. Split se jako promijenio. Pogotovo uži centar, a pogotovo ljeti. Što je u neku ruku dobro, a opet u onu drugu i nije baš tako dobro. Sve više se gubi onaj stari Split kojeg smo voljeli i mrzili u isto vrijeme. Sve manje je splitskih oriđinala (evo i Tarzan nam je partija), a sve više neoriginalnosti. Turistički djelatnici i ugostitelji se sve više vode za mantrom 'take money and run', koju su, sve mi se čini, i gradski oci objeručke prihvatili. Jer, budimo iskreni, neke ozbiljnije strategije nema. Ja ju barem ne vidim. No, preduboka je to tema. Neću biti dežurno splitsko gunđalo pa ću današnji post posvetiti nekolicini kvalitetnih mjesta iza kojih stoje ljudi koji imaju viziju. Daleko od toga da je krajnje vrijeme da se počne raditi na širenju turističke ponude, ali budimo iskreni, isto svi volimo dobro pojist i popit pa pa će i moj današnji post biti posvećen tim najprimitivnijim ljudskim užicima. Donosim vam moje omiljene splitske štacije koje svakodnevno obilazim kad sam u Splitu i u kojima se osjećam kao da sam u svom dnevnom boravku.

Na samom vrhu ljestvice je gostiona Tri volta (ilitiga službeno Dioklecijan), jedino mjesto u gradu koje se nije promijenilo od dana kad se otvorilo, a bilo je to davne 1971. Nigdje u gradu nećete probati pravi drniški pršut koji će ispred vas 'u tanko' izrezati gostioničarke (od kojih neke rade tu i preko nekoliko desetljeća) nego ovdje u Tri volta. Nigdje po splitskim birtijama nećete vidjeti ekipu da igra briškulu i trešetu nego ovdje u Tri volta i nigdje u centru Splita se nećete dignuti sa stola komentirajući kako ste jeftino prošli. Tri volta jedini u ovome postu neće imati link na FB stranicu, a kamoli na IG profil jer ovo je valjda jedina buža u gradu koja nema WiFi. I hvala gazdi Prkiću na tome. :)

Dobar je to đir sve negdje do pola noći kad ćete primjetiti da se Žila (splitska legenda i stalni gost) uputi prema voltu koji vodi do Ghetta. To je znak da gostiona zatvara. Ali ne brinite, na to će vas bez imalo ustručavanja upozoriti i vrlo živopisna gostioničarka Maja, donoseći vam račun. The Ghetto College Of Deviant Behaviour jedno je od rijetkih mjesta u gradu koje ima personality i dobru mjuzu, a bašta mu je najljepša na svijetu. Najviše volim tu sjesti preko dana, ispijati tursku kavu i lickati rahat lokume.

Još uvijek smo u splitskom getu, ali u dijelu koji više posjećuju 'šminkeri'. Omiljeno mjesto mladih Splićana je Galerija, inicijalno mjesto s najboljim espressom u gradu, a po novome i šarmantni restorančić s odličnim jelovnikom iz kojeg izdvajam svoje favorite; juhu od zapečene mrkve, mozzarellu burratu i goveđe obraze u portu. Naime, puno češće degustiram raznovrsnu cocktail kartu koju je osmislio Milan i dobro ju je osmislio.

Preko alternativnog i šminkerskog geta dolazimo do onog boemskog u kojem se smjestio Marcvs Marvlvs, moja oaza u koju dolazim kad mi se s nikim ne priča i kad želim biti sama sa svojim mislima ili pročitati koje slovo. Katkad tu idilu prekinem kako bi razmijenila par rečenica na španjolskom s Tinom, Hrvatom argentinskog podrijetla koji je prije desetak godina došao u Split ne bi li istražio obiteljske korijene, a kapitulirao je otvorivši wine and poetry bar u kući u kojoj se navodno rodio otac hrvatske književnosti - Marko Marulić. Selekcija vina i piva je jako dobra, a uvijek ima i nešto za 'usuvo' zameziti.

Približavamo se najljepšoj splitskoj pjaci - Morpurgovoj poljani. Prepoznat ćete je po ugodnim večernjim live svirkama, ali i po Goli+Bosi, višetruko nagrađivanom hostelu za dizajn, u čijem se prizemlju smjestio restoran DeBelly. Iako mi već pomalo ide na živce to da svaki restoran u svom jelovniku nudi gourmet burger, moram priznati da je ovdje daleko najukusniji u gradu. No, ima u Debeloga još finih zalogaja kako za mesojede, primjerice pravi T-bone steak, tako i za vegetarijance - genijalne rižine role punjene humusom i povrćem. Na istoj pjaci možete probati i najbolji sushi u gradu koji sprema Bota Šare

Jedno od najnovijih mjesta u gradu je Artičok, mali nepretenciozni restorančić koji s puno ljubavi vodi mladi bračni par Radić, a u čijoj kuhinji šefuje mlada talentirana kuharica Elena Grassi. Osim zanimljivim jelovnikom, koji vrlo uspješno spaja domaće i internacionalne okuse i odlično osmišljenim konceptom (Art i Čok - umjetnost čokanja), ova se gastro oaza može pohvaliti i originalnim dizajnom interijera što je u posljednje vrijeme prava rijetkost u gradu. Preporučam da probate od svega po malo jer menu nije velik, no nikako nemojte zaobići gnude u zelenom umaku koji se tope u ustima i genijalne deserte. Cheesecake im je najbolji u galaksiji. :)

Sad kad sam vas fino najela i napila, vrijeme je da vas prošetam Matejuškom, legendarnom splitskom lučicom koja još uvijek nije izgubila dušu. U to sam se uvjerila kad sam naišla na klapu 'Mi Matejuška' koja je na sav glas, uz dvije gitare, pjevala šaroliki repertoar domaćih pjesama (bez šešira molim) među kojima se potkrala i jedna sevdalinka. Simpatični čičica koji je sjedio do mene usput mi je komentirao kako je prva sevdalinka nastala baš u Splitu. Poslije sam se bacila u research i istina je. Prva bosanska pjesma koja pjeva o ljubavnom jadu nije rođena u Bosni nego na splitskom Pazaru davne 1574. godine. Govori o nesretnoj i neostvarenoj ljubavi mladog bošnjačkog trgovaca Adila i Splićanke Mare. Događaj je zabilježen u spisima ondašnjeg splitskog kneza. Inspiriran time, Franjo Bokatuli spjevao je epitaf 'bidnoj Mari', a Splićanin Luka Botić, tri stoljeća poslije, spjev 'Bijedna Mara'.

košulja: Nebo, traperice i naočale: vintage, cipele: Zara, ruksak: Betsey Johnson + DIY, choker: AYELEN, hair: D-art studio / Kevin Murphy Hrvatska, photo: Luka Nižetić

Nadam se da ste guštali u ovoj insajderskoj turi po Splitu gradu. Ovo su moje omiljene buže, a koje su vaše napišite u komentaru. O outfitu nisam ništa ni napisala jer je on nekako u ovoj priči sekundaran. Ako vas zanimaju brendovi, možete ih pronaći ispod fotke. U čast svim tetkama s ladnim trajnama, ide sljedeća glazbena numera: