Napominjući da ovo nije jedna od ozbiljnih, respektabilnih priča o EU izborima koje Politico svakodnevno objavljuje u posebnom specijalu, ova redakcija poigrala se podacima koji su vješto interpretirani i prikazani u grafikonima u nastavku, pitajući se: Što bi bilo da glasovi na Euroviziji imaju veću političku moć? Što ako umjesto - ponekad kratkotrajne - glazbene slave, pobjednici dobiju priliku donositi ključne odluke u EU? Ukratko: Može li Eurovizija popraviti demokraciju?

Za početak, treba pogledati tko je sudjelovao na većini natjecanja za Pjesmu Eurovizije. Grafikon u nastavku donosi broj nastupa na Eurosongu svake zemlje, a na mapi su prikazane pobjede i najteži porazi, oni s nula bodova u finalu za svaku zemlju.

Dosad je na Eurosongu pobijedilo čak 27 zemalja, a predvode Švedska i Irska s po sedam pobjeda. Izuzetno uspješna bila je i Britanija s pet pobjeda, unatoč tradicionalnom 'grintanju' i žalopojkama o antibritanskom sentimentu kod glasača. Međutim Britancima zbog Brexita u ovoj kalkulaciji ipak nema mjesta. Na strani gubitnika, 18 zemalja završilo je s nula bodova. Luzere predvode Norveška i Austrija s po četiri jalova finala, a slijedi ih Njemačka s tri takve noćne more.

Tko bi 'zapravo' trebao voditi Europu?

Dakle, što Eurovizija kaže o tome tko bi trebao biti glavni u Europskoj uniji? Zbrajajući sve eurovizijske bodove svih trenutnih 27 članica EU-a u posljednjih 10 godina, to bi bila Švedska - ovogodišnji domaćin Eurosonga, uz malu pomoć Italije.

Brojke pokazuju da bi bolje pozicije na pozornici trebale dobiti Malta i Cipar dok bi se Njemačka trebala pomaknuti u stranu. Na dnu ljestvice su Luksemburg i Slovačka, ali samo zbog nesudjelovanja u natjecanju posljednjeg desetljeća, s tim da će Luksemburg ove godine ipak nastupiti, pa ima šanse za napredak. U nastavku je prikaz najmoćnijih zemalja, prema prosječnom udjelu eurovizijskih glasova u posljednjih 10 godina, predstavljene brojem mjesta koja bi imale u Europskom parlamentu.

Dosta je sličnosti između Eurovizije i Europske unije. Riječ je o 'ekskluzivnim klubovima' kojima se mnogi žele pridružiti pomoću onoga što bi se moglo definirati kao proces proširenja. Eurovizija je započela 1956. sa sedam zemalja sudionica: Belgijom, Francuskom, Njemačkom, Italijom, Luksemburgom, Nizozemskom i Švicarskom - to je šest osnivača Europske zajednice za ugljen i čelik, plus zemlja zaslužna za Toblerone, piše Politico.

Zanimljivo, upravo je Švicarska pobijedila na prvom Eurosongu, iako ti glasovi nikada nisu objelodanjeni - baš kao u Europskom vijeću. Ali za razliku od EU-a, pregovori o pristupanju Euroviziji brzo se odvijaju, pa su se na natjecanju tijekom godina predstavile pjesme iz 52 zemlje, od kojih je većina iz Europe (tu je i Australija).

I dok je Švedska, koja se pridružila Uniji 1995., uspjela dominirati na Eurosongu, to nije prošlo bez kontroverzi. Lani su, primjerice, glasovi publike išli u korist Finske, ali je Šveđanka Loreen pobijedila zahvaljujući glasovima žirija. U nastavku je usporedba glasova javnosti i žirija na Euroviziji 2023.

Švedska je slavila uglavnom zahvaljujući velikoj potpori sjevernoeuropskih saveznika dok su Šveđani uvelike glasali za susjednu Norvešku. Brojke također svjedoče velikoj potpori Ukrajini od prijatelja poput Litve, Poljske i Italije, kao i tradicionalnim eurovizijskim ljubavima između Grčke i Cipra te Španjolske i Portugala.

Ružičaste linije označavaju 'najbolje prijatelje' unutar EU-a, narančaste povezuju zemlje kandidate za članstvo u EU, a sive linije označavaju zemlje izvan EU-a. Debljinu linija diktiraju udjeli glasova među zemljama.

Ove godine kladionice predviđaju tijesnu utakmicu između Švicarske i Hrvatske, navodi Politico, zaključujući da se svi barem mogu složiti u tome da će Eurovizija biti znatno zabavnija od EU izbora.