Nije popuštala ni u poznim godinama, ostajući žestoki neistomišljenik u prevladavajuće konzervativnom sastavu suda, čak i kad su njezine periodične zdravstvene krize dovodile liberalnu Ameriku na rub straha. Unatoč skromnom javnom profilu, poput većine vrhunskih sudaca, Ginsburg je nehotice postala ne samo slavna osoba, već heroina pop kulture.

Niska stasom Ginsburg će biti zapamćena kao velikan prava. Rođena u obitelji židovskih imigranata u Brooklynu u državi New York 1933. godine u jeku Velike depresije. Pohađala je sveučilište Cornell, gdje je upoznala Martina "Martyja" Ginsburga na spoju dogovorenom na slijepo i ljubav je potrajala gotovo šest desetljeća do njegove smrti 2010. godine.

Par se vjenčao nedugo nakon njezine diplome 1954. godine, a sljedeće su godine dobili kći Jane. Dok je bila trudna, Ginsburg je degradirana na poslu u uredu za socijalno osiguranje - diskriminacija trudnica još je uvijek bila legalna u 1950-ima. To iskustvo ju je navelo da prikrije drugu trudnoću prije nego što je 1965. rodila sina Jamesa.

Godine 1956. Ginsburg je postala jedna od devet žena primljenih na Harvardski pravni fakultet u generaciji od oko 500 studenata. Zabilježeno je da je dekan tražio da mu njegove studentice kažu kako mogu opravdati zauzimanje mjesta muškaraca na njegovu fakultetu.

Studij je završila na pravnom fakultetu Columbia na koji se prebacila na zadnjoj godini studija. Unatoč tome što je diplomirala kao jedna od najboljih u generaciji, Ginsburg nije dobila niti jednu ponudu za posao nakon završetka studija.

"Niti jedna odvjetnička tvrtka u cijelom gradu New Yorku nije me htjela zaposliti", rekla je kasnije. "Bola sam oči po tri osnova: bila sam Židovka, žena i majka." Posvetila se projektu proučavanja građanskog postupka u Švedskoj prije nego što je postala profesorica na pravnom fakultetu Rutgers, gdje je predavala neke od prvih kolegija o ženama i pravu.

Godine 1971. godine Ginsburg je pred Vrhovnim sudom iznijela svoj prvi uspješan argument u predmetu koji se bavio time mogu li muškarci automatski imati prednost nad ženama kao izvršitelji oporuka. Sud se složio s Ginsburg, što je prvi put da je Vrhovni sud ukinuo zakon zbog diskriminacije na temelju spola.

Godine 1972. Ginsburg je suosnovala Projekt za ženska prava pri Američkoj uniji građanskih sloboda (ACLU).Iste je godine Ginsburg postala prva profesorica na pravnom fakultetu Columbia. Ubrzo je bila glavni pravni savjetnik ACLU-a, pokrećući niz slučajeva rodne diskriminacije. Šest ih je zastupala pred Vrhovnim sudom, od kojih je pet pobijedila.

Usporedila je svoju ulogu s ulogom "odgojiteljice u vrtiću", objašnjavajući rodnu diskriminaciju isključivo muškom sudskom vijeću. Njezin je pristup bio oprezan i vrlo strateški. Zalagala se za ukidanje seksističkih zakona i politika jedan po jedan, umjesto da riskira tražeći od Vrhovnog suda da zabrani sve propise koji muškarce i žene tretiraju nejednako.

Kasnije je rekla da joj je vođenje pravne strane ženskog pokreta u tom razdoblju - desetljećima prije dolaska u Vrhovni sud - najvažniji profesionalni rad. Godine 1980. Ginsburg je nominirana za Apelacijski sud Sjedinjenih Država za okrug Columbia kao dio napora predsjednika Jimmyja Cartera da diverzificira savezne sudove.

Iako su Ginsburg često prikazivali kao liberalnu pravnicu, njezini dani na tom žalbenom sudu bili su obilježeni umjerenošću. Predsjednik Bill Clinton 1993. nominirao ju je za Vrhovni sud i Ginsburg je postala druga žena u tom najvišem sudu, nakon Sandre Day O'Connor, koju je 1981. nominirao predsjednik Ronald Reagan.

Među njezinim najznačajnijim, najranijim slučajevima bio je "Sjedinjene Države protiv Virginije" koji je srušio politiku prijema samo za muškarce u vojni institut Virginia. "Nijedan zakon ili politika ne bi trebali uskratiti ženama "puni status državljanstva - jednaku priliku da teže, postižu, sudjeluju i doprinose društvu na temelju svojih individualnih talenata i sposobnosti", napisala je u tom predmetu Ginsburg. Tijekom rada na Vrhovnom sudu Ginsburg se zamjetno pomaknula ulijevo i ne jednom bez dlake na jeziku kritizirala stajališta kolega na Vrhovnom sudu.

Ginsburg se 2015. godine priklonila većini u dva značajna slučaja - oba su predstavljala pobjedu američkih liberala. Bila je jedan od šest sudaca koji su podržavali ključnu komponentu Zakona o pristupačnoj skrbi iz 2010. godine, poznatog kao Obamacare. U drugom, Obergefell protiv Hodgesa, stala je na stranu većine 5-4, legalizirajući istospolne brakove u svih 50 država.

Za Donalda Trumpa, prije nego što je osvojio predsjednički mandat, rekla je da je "lažnjak", no kasnije je izrazila žaljenje zbog tih riječi, prenio je CNN.