SAD – blagi uspon
Većina 2011. u SAD-u je protekla pod znakom rastućeg duga i nezaposlenosti. Baš kada se činilo da je Obama izgubio ozbiljniju šansu za drugi mandat, prosinac je upisao tračak nade su sumorne ekonomske pokazatelje. Premda je zemlja opterećena dugom od 15 trilijuna dolara, nezaposlenost je po prvi puta pala na 8,5 posto – najbolji rezultat od veljače 2009. Stvoreno je 200.000 novih radnih mjesta u posljednjem mjesecu 2011. što je Obami dalo spasonosan vjetar u leđa (baš kao i glavinjanje republikanaca između nekoliko frakcija). Svejedno, činjenica je da je još uvijek 1,7 milijuna manje Amerikanaca bez posla nego na dan kad je sadašnji predsjednik stupio na dužnost.

Njemačka – uzbrdo
Premda najjače gospodarstvo Europske unije nije i neće ostati imuno na krizu eura, Njemačka je utoliko izuzetak što prolazi kroz najsvjetlije razdoblje svoje recentne povijesti što se tiče nezaposlenosti. Najave za 2012. su te da će čitav europski kontinent stagnirati, ni Nijemci se ne mogu nadati da će ih izvući jaka izvozna orijentiranost, s obzirom na to da će pasti kineska potražnja. Svejedno, sa 5,5 posto nezaposlenih Njemačka ruši rekorde, a u prosincu je zabilježen i rast poslovnog optimizma. Možda izvoznici nemaju previše razloga za veselje, no domaća potrošnja – Nijemci za božićne blagdane definitivno nisu štedjeli – nadoknadit će usporavanje inozemnih narudžbi.

Francuska – nizbrdo
Božićne reportaže iz Berlina bile su u priličnom kontrastu s onim pariškim. Francuzi troše manje nego ikada, Sarkozy kombinacijom većih poreza i mjera štednje nastoji u sljedećih pet godina utjeratu u drćavnu kasu 65 milijardi eura, a sve u bjesomučnom nastojanju da se sačuva vrhunski (AAA) kreditni rejting zemlje. Izvještaj Lisabonskog vijeća smjestio je Francusku na katastrofalno 13. mjesto od 17 ekonomija eurozone po potencijalu za rast, potrošnji i nezaposlenosti koja je na deset posto.

Grčka, Italija, Španjolska, Portugal – nizbrdo
Grčka situacija bi u 2012. mogla biti još dramatičnija. Prema zadnjim izjavama premijera Papademosa, bankrot bi se mogao dogoditi već u ožujku ukoliko zemlja ne dobije novu porciju dogovorenih kredita koji su pak uvjetovani dodatnim porezima i rezovima osobnih dohodaka. Deficit se nešto smanjio u prošloj godini, sa 10,6 na devet posto BDP-a, no procjena je Europske komisije da će se grčki dug podvostručiti u 2012. ako Bruxelles jednostavno ne otpiše sume koje ionako nikada neće biti vraćene. Italiju također čeka gospodarsko stješnjavanje u ovog godini, za 0,4 posto. Španjolci, ništa bolje. U novu su ušli s prognozama većeg deficita (osam posto) bez obzira na programe štednje koje su čak upisali i u ustav. Nezaposleno je skoro trećina populacije, a sektori građevine i usluga otpustili su u protekloj godini pet milijuna ljudi. Naposljetku, Portugal jednako tako ne može obećati ništa bolju 2012. Socijalisti optužuju Coelhovu konzervativnu vladu da je tek primijenila program ušteda bez ikakvih konstruktivnih ideja kako potaknuti ekonomski rast. Samo je u protekloj godini iz zemlje emigriralo oko 120.000 ljudi.

Irska – ni gore ni dolje
Irska je utoliko pozitivan slučaj što je uspjela djelomice stati na noge i početi servisirati dug. Porez na dobit od malih 12,5 posto još je uvijek čini poželjnim mjestom za uspostavljanje međunarodnih poslovnih središnjica. No prosječnom Ircu to malo znači. Nezaposlenost je na 15 posto, otok je napustilo oko 45.000 mahom mlađih ljudi u potrazi za poslom, a porezni obveznici će plaćati cijenu otkupa dviju posrnulih banaka koje je vlada odlučila spasiti, i to do 2023. godine.

Velika Britanija – skoro pa uzbrdo
Premda zasad u najavama o novoj recesiji u prosincu, u 2012. Velika Britanija ipak je ušla bolje od najavljenog. Ponajprije zaslugom uslužnog sektora na koji otpada 70 posto nacionalnog outputa. Indeks rasta je trenutačno na 54, a svaki iznos iznad 50 znači dobru vijest. Također, neznatna su poboljšanja u domenama zaposlenosti i poslovnih perspektiva.

Istočna Europa – uzbrdo
Nekadašnji istočni europski blok ima dosta razloga za zadovoljstvo. Poljska i Estonija se praktički natječu tko će brže rasti, no, naravno, donedavno osiromašene države imaju itekako što za nadoknaditi u usporedbi sa svojim prezaduženim zapadnim kolegama. Estonija praktički nema dugova, a dodatno ju podbočuje intenzivni izvoz prema Švedskoj i Finskoj. Nezaposlenost strelovito pada, a i činjenica da su prije godinu dana prihvatili euro još se nije negativno odrazila na stanje u državnoj kasi. Poljska pak ima rekordnu prognozu rasta za 2012. – 2,5 posto, za razliku od ostatka Unije (0,3). Državu koja ne izvozi nešto previše spašava stanovništvo (38 milijuna) koje troši uzduž i poprijeko.

BRICS – uzbrdo, ali sporije
Prognoze brzorastućih ekonomija Kine, Indije, Brazila, Rusije i Južne Koreje nešto su tmurnije za 2012, no svejedno će graf rasta pokazivati prema gore. Razlog za zabrinutost je prije svega kriza eurozone i stagnacija tog ključno tržišta za BRICs. Drugo, sve starija populacija. Procjenjuje se da će do 2050. u tim zemljama tek trećina populacije biti u radno sposobnoj dobi. Ukupni rast u sljedećih deset godina past će sa 7,9 na 6,9 posto.