Navodi kako ne bi trebalo ostati nezapaženo da je SDP 'pribjegao nepopularnom i ucjenjivačkom ustavno-pravnom inženjeringu umjesto političkom nadmetanju i djelovanju kojim bi pridobio povjerenje i glasove hrvatskih građana u inozemstvu'.

Komentator smatra kako su hrvatski građani u inozemstvu pošteđeni propagande pa možda bolje mogu vidjeti koja stranka stvarno nudi više i bolje za Hrvatsku. Dodaje kako je SDP pokazao da je za svoje stranačke interese sposoban postupati i destruktivno te omalovažavati hrvatske građane u inozemstvu jer su mu stranački interesi važniji od poštovanja njihova prava i doprinosa.

Drži kako je možda glavni razlog što se političke stranke lijevoga predznaka te mnogi u HDZ-u vrlo principijelno i sustavno protive jačem utjecaju hrvatskih građana iz inozemstva, to što ih se doživljava kao 'neprijateljsku hrvatsku emigraciju', kako je hrvatsko iseljeništvo bilo službeno tretirano do pada komunizma.

'Nije slučajno da su određeni birokrati u hrvatskome državnom aparatu sve učinili da se uspješni hrvatski poduzetnici ne vrate u Hrvatsku i da ne naruše postojeće interesne sfere', ističe Miklenić te dodaje kako ne iznenađuje što je baš takav sadržaj dogovora predsjednika dviju političkih stranaka naišao na osudu onih političkih snaga u Hrvatskoj koje se ne mire s komunističkim mentalitetom ni sa suptilnim oživljavanjem za Hrvate kao narod destruktivnih ideja za koje se smatralo da su prošlost.

Nameće se pitanje, stoji u zaključku komentara, nije li postignuti međustranački sporazum još jedan u nizu poteza kojima se sustavno želi smanjivati utjecaj hrvatskog iseljeništva u staroj domovini, a koji ujedno znači i novu ranu na razjedinjenosti hrvatskoga nacionalnoga bića te nije li riječ o još jednoj pobjedi stranačkih partikularnih interesa na štetu općih hrvatskih interesa.