Bilo bi zanimljivo čuti koji su to kolege i prijatelji poslali ministru zdravstva Viliju Berošu dojavu o mladima koji se u Zadru, Šibeniku i Splitu 'okupljaju u kafićima sa zatamnjenim staklima i druže se, piju i zabavljaju se'
Bilo bi zanimljivo jer je samo koji trenutak kasnije zbunjeni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović refleksno osudio takvo ponašanje, ali za primjer je naveo podatak da je 'baš jučer policija zatvorila jedan kafić u - Karlovcu'.
Sinoć je pak Božinović u Otvorenom, komentirajući situaciju u Dalmaciji, rekao: 'Poslana je uputa policiji da mora pojačano kontrolirati lokale i druge objekte gdje se mladi okupljaju. Imamo primjera, ali ne bih kazao da je to masovna pojava.'
Bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje jer smo od ministra, ali i cijelog stožera, umjesto uobičajenog pozivanja na struku, znanost i egzaktne podatke prvi put čuli referencu na 'kolege i prijatelje' - koji, recimo i to, po svemu sudeći svoja saznanja nisu podijelili s policijom jer bi ona valjda imala nešto reći o tome.
A nema: u Zadru bilježe postupanje u jednom kafiću u kojemu su zatekli tri (slovima: tri) osobe, dok u Splitu u zadnja tri dana uopće nisu postupali zbog kršenja odluke o zabrani okupljanja. U posljednja dva tjedna na području cijele županije s pola milijuna ljudi pronašli su ukupno pet kafića s dvoje ili troje ljudi, upozorili su ih i ovi su se razišli.
Nemamo podatak jesu li stakla bila zatamnjena.
Bilo bi dakle zanimljivo kad bi nam ministar Beroš pojasnio zašto u ovom slučaju vjeruje 'kolegama i prijateljima' i zašto se, recimo, nije pozvao na neke druge jednako pouzdane izvore.
Poput Facebooka, u znanstvenom smislu otprilike jednako utemeljenog.
I zašto jednako žustro nije reagirao kad je koronaparty organizirao njegov stranački kolega iz Siska ili u slučaju kada je jedna liječnica - dapače, epidemiologinja! - u Solinu organizirala široku obiteljsku večeru koja je, po svemu sudeći, izravno ili neizravno zaslužna za nekoliko desetaka zaraženih osoba u Splitsko-dalmatinskoj županiji, uključujući neke zdravstvene djelatnike koji se upravo ovih dana pokazuju pozitivnima.
Ove dvije informacije znatno su pouzdanije od priče o lokalima sa zatamnjenim staklima, za kojima splitski i dalmatinski novinari ionako tragaju već danima, pa nikako da ih pronađu.
Valjda su to oni isti kafići u kojima ubacuju drogu u piće.
Bilo bi zanimljivo i da ministar malo popriča s ljudima na terenu, recimo u lokalnom splitskom stožeru, koji uporno objašnjavaju da su preko dvije trećine novozaraženih kontakti ili kontakti kontakata prethodno oboljelih - dakle da se precizno može utvrditi kretanje virusa koji očito nije napao iza zatamnjenog stakla - i da su prethodno boravili u samoizolaciji.
Mogao bi, s ostatkom stožera, konzultirati policiju čiji podaci govore da je broj kršenja samoizolacije u Splitsko-dalmatinskoj županiji unutar nacionalnog prosjeka, 150 od nešto preko tisuću, kao, recimo, i broj zaraženih osoba. Ovdje on iznosi 31,4 na 100 tisuća stanovnika, a u Zagrebu 35,3, dakle sve je 'u pet deka'.
Ovo su kategorije kojima je ministar zdravstva (do jučer) javno baratao. Što dakako ne znači da se već danas ili sutra one ne mogu promijeniti - no i dalje će biti egzaktne umjesto proizvoljne, utemeljene umjesto produkta prakse rekla-kazala.
A ako ćemo o dojmu - pa, iz grada i regije u kojoj je baš sve zatvoreno, gdje se nalaze vjerojatno jedini javni prostori u državi (Marjan i Trstenik) kojima je potpuno zabranjen pristup i gdje policija neobično revno s ulica uklanja i hapsi čak i pješake, reći ćemo da je ministrov istup…
…nećemo se razbacivati pridjevima. Zadržat ćemo se na riječi 'nepotrebno'.