I to protiv svih uhićenih na licu mjesta, pa čak i onih za koje je samo odvjetništvo nešto kasnije zatražilo da se puste iz istražnog zatvora zbog nedostatka dokaza da su uopće sudjelovali u incidentu. No na zaključak da ni sam DORH po svemu sudeći nije uvjeren u čvrstinu svojih dokaza upućuje podatak da samo za trojicu pritvorenih navijača traži kaznu zatvora od deset mjeseci, a za ostalih 39 tek - dobrotvorni rad.

Radi se o sankcijama višestruko manjima od minimalnih propisanih zakonom, a potpuno je izostala i kvalifikacija za navodni napad na službene osobe, odnosno policiju. Prije nešto manje od godinu dana upravo iz policije stizale su tvrdnje da se to dogodilo te su se najavljivale kazne 'od šest mjeseci do pet godina zatvora'.

Odvjetnik jedne od 42 uhićene osobe za tportal je ocijenio ovu optužnicu kao 'paušalnu', a postupak policije i Državnog odvjetništva kao 'reteriranje i pokušaj izlaska iz problema u koje su se sami uvalili', odnosno 'nastojanje da izbjegnu potpunu blamažu'.

'Već u fazi istrage bilo je jasno da ne postoje konkretni dokazi protiv ogromnog broja uhićenih i da su oni naprosto nasumce izabrani za privođenje, a sada se optužnica podiže protiv apsolutno svih. To je i statistički potpuno nemoguće', rekao je ovaj odvjetnik.

Teški incident kod odmorišta Desinec, na autocesti između Zagreba i Karlovca, izbio je nakon što golema masa od preko tisuću i pol Hajdukovih navijača - koji su više sati bili de facto zatočeni u automobilima, kombijima i autobusima - nije ušla na stadion Maksimir. Povod je bio niz apsurdnih i zapravo neostvarivih uvjeta koje je postavio tadašnji član Uprave Dinama Krešimir Antolić, a po kojima je bilo nemoguće unijeti na tribine čak ni uobičajene navijačke rekvizite poput transparenata. Bubnjevi su proglašeni opasnim predmetima.

Policija je u prvim reakcijama tvrdila da 'asistira organizatoru utakmice' i nije se željela miješati, pa je ogromnu kolonu vozila s nepreglednom masom ljudi, koji najmanje šest sati nisu imali priliku osvježiti se ili otići u toalet, okrenula natrag prema Dalmaciji, ponovno im ne dozvolivši zaustavljanje čak ni za obavljanje nužde. Kolona se zaustavila kod Desinca - po tvrdnjama očevidaca zbog osnovnih fizioloških potreba, a po tvrdnji policije su iz čista mira poželjeli napasti benzinsku crpku.

Nakon ovog incidenta znatno su preciznije uređeni protokoli postupanja s navijačima te im je omogućeno zaustavljanje na unaprijed određenim lokacijama, a organizatori utakmica dužni su im omogućiti barem vodu i odlazak na zahod. Policija pak više nije tako primjetno tek 'asistent' organizatorima utakmica, nego katkad koristi svoje ovlasti i izdaje im naredbe kako bi se spriječili nervoza i incidenti u masama od više tisuća ljudi.

Na samom Desincu tog 21. svibnja prošle godine u neredima je ozlijeđeno više desetaka navijača i policajaca, a hicima iz vatrenog oružja ranjeno je više osoba - po službenoj verziji, njih četvorica, a po svjedočanstvima očevidaca - sedam ili osam. Tjednik Nacional tad je objavio veliku rekonstrukciju nereda.

'Stajao sam mirno u koloni automobila i dobio metak', rekao je tada za Nacional jedan od građana ozlijeđenih u incidentu, inače starije dobi. On nije sudjelovao ni u kakvim neredima ili tučnjavi, po vlastitim riječima naprosto se zatekao u masi od tisuću i pol ljudi koja se vraćala kući u Dalmaciju nakon (neodgledane) utakmice. Poslije ranjavanja nije se, u strahu za vlastitu sigurnost, ni prijavio liječniku, a o tome nije izvijestio čak ni svoju obitelj. 'Član moje obitelji ranjen je, propucan, i to dok se nastojao udaljiti od nereda u kojima nije sudjelovao. Radi se o friškom punoljetniku, gotovo dječaku, inače potpuno nekonfliktnom i odlikašu u školi', rekla je za Nacional jedna Splićanka. 'Uperili su pištolje u masu, pa tako i u mog brata kojemu je metak doletio u prsa. Još uvijek je na liječenju', prepričao je treći od brojnih sugovornika Nacionala.

'Početak kolone automobila zaustavio se, a policija je reagirala izrazito nervozno i izbio je konflikt. Već dvadesetak metara dalje u koloni nitko nije imao pojma što se zbiva. U jednom trenutku naprosto se začulo fijukanje metaka: više policajaca pucalo je u našem smjeru. I da, njihova službena verzija o tome da su koristili vatreno oružje kako bi ‘obranili benzinsku crpku’ nije točna: sva četvorica ustrijeljenih navijača ranjena su na autocesti. Pucali su među automobilima, nasumce. Jedan osamnaestogodišnjak pogođen je u petu, a uopće nije bio u blizini incidenta i u njemu sudjelovao, jedan mladić dobio je metak u rebra, a jednome je doslovno prošao kroz prsa. U tom trenutku policija se ponašala poput drumskih razbojnika. Nije točna ni verzija po kojoj su ispalili tek manju količinu metaka niti da su uglavnom pucali u zrak: čahure su doslovno letjele na sve strane', prepričao je za isti tjednik jedan od pripadnika Torcide.

Drugi je opisao događaje koji su uslijedili nakon što je iz smjera Zagreba pristiglo policijsko pojačanje: 'Naprosto su krenuli od kraja kolone, izvlačili ljude iz automobila i batinali ih. Palicama su razbijali stakla, a u jedan autobus ubacili su dvije doze suzavca. One koji su sjedili u vozilu izvlačili su i pendrečili, a one koji su bili izvan njega na silu su nogama, rukama i palicama gurali natrag. Vezali su ljude i mlatili ih na podu, a potom privodili osobe doslovno bez povoda', opisao je Nacionalov sugovornik.

Isti tjednik nešto kasnije objavio je i snimku policajaca koji izvlače civila iz automobila i tuku ga na cesti, a potom ga puštaju.

Optužbe o policijskoj neselektivnosti i brutalnosti prema golemoj masi civila - u kojoj su zapravo prevladavali 'obični' građani koji se ne smatraju žestokim nogometnim navijačima - punili su stupce medija: Dalmatinski portal je, primjerice, objavio traumatično svjedočanstvo jednog od njih:

Policija je sve uglavnom demantirala ili relativizirala, a pritisnuta dokazima objavila je da su njeni službenici 'pucali u pod' i da su ljudi ranjeni 'rikošetom', odnosno odbijanjem metaka, što se direktno kosi sa svjedočenjima očevidaca. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici potom je pokrenulo izvide oko prekoračenja ovlasti i upotrebe vatrenog oružja, koji se provode i danas.

No isto to odvjetništvo sada je podignulo optužnicu protiv sve 42 uhićene civilne osobe zbog kaznenog djela 'sudjelovanja u mnoštvu koje nasiljem ugrožava javni red'. Njih četvorica nakon dva tjedna pušteni su iz pritvora upravo na zahtjev DORH-a jer 'nije utvrđen dovoljan stupanj sumnje da su, zajedno s još 38 pritvorenika, sudjelovali u sukobima s policajcima'. Preostali su ondje ostali još gotovo mjesec dana.

Kada su već izašli na slobodu, Ustavni sud oglasio se o kaznenom djelu 'sudjelovanja u mnoštvu': usvojio je njihove ustavne tužbe i zaključio da su im pritvaranjem prekršena prava jer im krivnja nije individualizirana. Kako se vidi, Državno odvjetništvo i dalje inzistira upravo na toj kvalifikaciji.

U optužnici ispisanoj na čak 119 stranica, koju je tportal proučio, dokazi se baziraju uglavnom na svjedočanstvima policajaca: oni uglavnom tvrde da prepoznaju navodne sudionike incidenta, no zanimljivo je da velik broj njih s druge strane svjedoči da uopće nije čuo ili vidio pucanje svojih kolega iz pištolja, a svi ostali tvrde da se pucalo isključivo 'u zrak'. Za neke od 42 potencijalna optuženika - ako, naime, optužnica zbilja bude potvrđena - tvrdi se da su identificirani na snimkama kako u ruci drže predmet nalik palici ili su im pronađene poruke sa sadržajem tipa 'bit će nereda' ili su pak izbrisali sve aplikacije na mobitelu. No ogromnom broju njih kao glavni dokaz služe ozljede ili samo ogrebotine nastale nakon incidenta, odnosno policijske intervencije.

Jednome je, primjerice, kao dokaz uvrštena poruka koja doslovno glasi: 'Nego je vega jednega propucalo u nogu i onda smo ga mi zavijali u svoj kombi i sad smo zarobljeni dok ne bude obrada i očevid', a jedan je optužen jer su mu u mobitelu pronašli fotografiju - čahure policijskog metka. Jednome mladiću kao glavni dokaz su izdvojene poruke koje glase: 'Sranje, veliko', 'Propucan je jedan momak u nogu, držao mu cijelo vrijeme pritisak na ranu' i na pitanje je li ga propucao 'pandur' kratak i jasan odgovor: 'Ispred mene.'

'Ajde brate, taman u hitnu, sad će me vozit, ovima ispiru oči. I brate ljudi stoje u busu, ništa ne rade, oni našpricaju suzavcem i zatvore nam vrata i ne daju da otvorimo. Znači ono smeća brate, ono pandurska najgore vrste, znači nitko iz busa nije izašao, ljudi se nisu tukli ni išta radili, znači kaos potpuni', (navodni) je dokaz za jednog optuženika. Za jednoga je bilo dovoljno samo to što je bio - znojan.

Ako optužnica Državnog odvjetništva doista bude potvrđena, slijedi maratonski masovni sudski proces koji će za njih u najgorem slučaju rezultirati radom za opće dobro. Najteža kazna zapravo će biti višegodišnje potezanje po sudovima, neugodnosti prilikom svakog policijskog legitimiranja i onih skoro mjesec dana pritvora, za što je Ustavni sud već ranije potvrdio da se uopće nije smjelo dogoditi.