Projekt o kojemu je riječ razvija se na mjestu propale tvornice Cetinka, jednog od dvaju nosivih stupova industrije Sinjske krajine u doba ocvalog socijalizma, od koje su ostale tek očerupane ruševine, kao grubi podsjetnik na nekadašnjih 1200 obitelji koje je hranila i nepregledne količine plastike koje je preradila.

Životarila je tamo negdje do 2008. godine, kad je službeno nestala i lokalnom stanovništvu i vlastima ostavila muke: golem i vrijedan prostor s desecima hala postupno je propadao i nitko nije imao suvislu ideju što napraviti s njime. S vremena na vrijeme pojavio bi se kakav investitor kojemu je najveća investicija dotad bila vlastita vizitka, sa željom da otkine komadić te na njemu brzinski i špekulantski okrene lovu. Triljani su to uporno odbijali.

'Nismo željeli izmijeniti urbanističke planove, nego smo čekali pogodan trenutak da ostvarimo nešto sustavno i suvislo', objašnjava nam gradonačelnik Ivan Šipić (HDZ), koji je u fotelju sjeo baš te 2008. godine. Na njegovoj vizitki stoji funkcija 'gradonačelnik / saborski zastupnik', no to je za ovu priču manje bitno; nas je zaintrigirala činjenica da je u slučaju Cetinke mala sredina zbilja krenula sustavno i suvislo, što se rijetko (pa i gotovo nikada) može vidjeti u Zagrebu ili Splitu.

Taksativno ćemo nabrojati što su napravili: čekali su devetu dražbu za imovinu propale tvornice i tada ponudili 3,6 milijuna kuna, i to iz namjenskog i povoljnog kredita Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR). Potom su na Gradskom vijeću donijeli odluku o prenamjeni cijele zone u prostor predviđen za društvene sadržaje. A prošlog tjedna samoinicijativno su se obratili Društvu arhitekata Splita, koje će angažirati za idući korak - pripremu i provedbu cjelovitog urbanističkog natječaja. Na tom mjestu, naime, planiraju izgraditi Novi Trilj.

'Nećemo lagati i nemamo što kriti: Trilj još uvijek nema ni neke osnovne sadržaje primjerene i uobičajene za pravi grad', iskreno nam priznaje gradonačelnik s kojim smo se sreli na kapiji bivše tvornice. Isto tako iskreno nam je priznao još nešto: on i njegovi suradnici imaju vlastitu viziju ovog prostora, ali bili su dovoljno mudri da zaključe kako možda ipak nisu najpametniji i najstručniji na svijetu. Tako su pozvali arhitekte i urbaniste koji će im pomoći najprije definirati sadržaje, a onda i putem natječaja odabrati najbolje rješenje.

Prvo vrtić, pa dvorana, bazen...

'Znamo što ćemo sigurno napraviti - veliki gradski trg i park, zatim prostor za općinske i komunalne službe te udruge i razne druge institucije, onda dio s poslovnim prostorima, pa lokaciju za stanove POS-a, parking, a na listi želja su nam još gradska dvorana i bazen. Ali onda smo čuli za ideju adrenalinskog parka koji bi bio zanimljiv i ljudima iz Splita, pa prostora za poduzetnički inkubator i mali tehnološki park, ma mogućnosti su ogromne. Idemo planski', ponosan je Šipić.

S njime i potpredsjednikom Gradskog vijeća Damirom Lipotić-Pirogom ulazimo u napušteni kompleks i jedva se probijamo kroz brda smeća, sirovine i ostataka nekad moćne industrije.

'Propala je, tu ne možemo ništa. A di su vremena kad je svaki dan u Trilj dolazilo nekoliko autobusa iz Splita punih radnika i inženjera', prisjetit će se Lipotić-Piroga.

Kako bilo, u preobrazbi Cetinke u Novi Trilj prvi korak slijedi vrlo brzo: Grad je, naime, u samo godinu dana uspio kupiti zemljište, projektirati, stvoriti kompletnu dokumentaciju, pripremiti planove i izvući 7,5 milijuna kuna europskog novca za gradnju novog vrtića. Nalazit će se na samom početku nekadašnjeg tvorničkog kompleksa i bit će to simboličan početak, a potom će se prostor postupno otvarati i širiti, segment po segment.

S jedne strane prema Muzeju triljskog kraja, s druge prema još jednoj novoj stambenoj zoni. A s treće prema crkvi, tamo gdje već gotovo tri desetljeća stoji srušeni postament davno miniranog spomenika. Bio je to golemi Josip Broz Tito u bronci, kažu, strateški smješten tako da prati tko ide na nedjeljnu misu. Početkom devedesetih odletio je u zrak u toliko snažnoj noćnoj eksploziji da mu glava do danas nije pronađena.

'Ljudi u gradu prirodno moraju imati prostor sa sadržajima koji će ih privlačiti tijekom cijelog dana, prostor koji će biti zanimljiv i turistima ili izletnicima iz Splita. Ovdje ozbiljno računamo na europski novac, a dobro znamo da se on ne može dobiti samo na osnovi želje da izgradiš dvoranu ili bazen. Treba sve povezati, društvenu korist, isplativost i tako to', plastično govori agilni gradonačelnik.

Znaju s europskim novcem

Hvali nam se i podatkom da se upravo Trilj našao među tri grada s najviše europskog novca povučenog po glavi stanovnika - dvadesetak milijuna za poslovno-uslužni centar, još 17 za infrastrukturu, pa nešto za biciklističke staze… Popeglali su pločnike i šetnicu uz rijeku, a nedavno otvorili i viseći most preko Cetine, koji zbog efektnog osvjetljenja predstavlja pravu malu noćnu atrakciju.

'Istina je da unatoč svemu i dalje gubimo stanovništvo, ali ima ih koji se vraćaju. I nije baš da smo mrtvi grad: u osnovnoj školi imamo 780 učenika, u vrtiću 200 djece, još 400 srednjoškolaca u Sinju i Splitu, pa onda i dvjestotinjak studenata. Do kraja godine raspisat ćemo natječaj za vrlo jeftinu kupnju zemljišta za izgradnju kuća, imamo uvjerljivo najmanji komunalni doprinos, a pored toga ćemo svakoj obitelji koja se odluči ovdje skućiti dodijeliti i 25 tisuća kuna. Imamo i hotel i 38 kuća s bazenima, a njima smo ostavili najmanji mogući paušal od 150 kuna godišnje', izvještava nas Šipić.

Gradom s proračunom od 63 milijuna kuna - od čega se manje od polovice odnosi na izvorne prihode - vlada, jasno, HDZ. Legenda kaže da su prije dvije godine čak nagovarali jednog čovjeka da se kandidira u ime SDP-a, no njemu to nije palo na pamet, pa u Gradskom vijeću sjede još samo dva pravaša i dvojica nezavisnih vijećnika. Svi su, kažu, zagrijani za projekt Novog Trilja.

Mjesta u koje, kažu, Splićani više neće dolaziti samo zbog nekoliko sjajnih restorana s domaćom hranom i lokalnih delicija poput žaba i rakova. Grada koji, eto, napokon više neće živjeti na cesti te biti samo križanje i ništa više.