Perković, koji je u proljeće 1992. bio i pomoćnik ministra obrane, informacije koje je prikupio SIS prenio je Tuđmanu, tadašnjem ministru obrane Gojku Šušku i načelniku Ureda za zaštitu ustavnog poretka Josipu Manoliću

Svjedočeći na suđenju zapovjedniku konačišta Stjepanu Klariću i četvorici hrvatskih vojnika, Perković je potvrdio postojanje tzv. crne sobe u kojoj su zarobljenici psihički zlostavljani i fizički mučeni.

Po njegovim riječima, prva informacija o tome što se zbiva u Kerestincu stigla je iz Međunarodnoga crvenog križa ili iz Komisije za ratne zarobljenike, uz koju je bila i skica crne sobe.

Perković je rekao da je zatim za prikupljanje više informacija zadužio SIS-ovca Ivana Ivankovića koji je ubrzo potvrdio postojanje sobe za mučenje, a prenio je i kako je čuo da je zapovjednik konačišta optuženi Klarić.

'Iz tih prikupljenih informacija bilo je jasno da se tamo radi o zlostavljanju žena i muškaraca', rekao je Perković dodajući kako je Ivanković utvrdio da se u sobi nalaze različiti predmeti za mučenje - palica, sjekira, uređaj za zlostavljanje strujom i muški spolni organ izrađen od drveta.

Perković je nakon tih saznanja naredio smjenu straže u Kerestincu i zbog toga na razgovor pozvao tadašnjeg zapovjednika Vojne policije Matu Laušića, koji mu je naknadno rekao da se stanje u konačištu sredilo i da je osnovan sanitet za zbrinjavanje zarobljenika.

Bivši šef SIS-a ustvrdio je da Kerestinac nije bio pod nadležnošću njegove službe i da agenti SIS-a nisu mogli ispitivati zarobljenike, nego su samo mogli doći i ustanoviti nalazi li se tamo neka osoba ili ne. Dodao je da je za Kerestinec kasnije bila nadležna Vojna policija i da ne zna što je bilo prije toga.

Suđenje se nastavlja u petak kada bi trebao svjedočiti Ivan Ivanković.