Kamp Zagreb ima četiri bungalova, restoran, vinoteku, wellness, a posjetiteljima se nude i brojni drugi sadržaji: ribolov u jezeru, bicikliranje... U tom autokampu dvadesettrogodišnja Marcela Špoljarić zaposlila se kao konobarica, a onda je doznala da vlasnik namjerava u ponudu uvrstiti i jahačke ture. Promislila je i dala Dubroviću ponudu koju nije mogao odbiti. Izgubio je konobaricu i dobio – šaptačicu konjima.

'Ne znam kad sam prvi put vidjela konja, ali znam da sam sa sedam godina odvukla roditelje na hipodrom s naredbom da me moraju naučiti jahati. Kako je jahanje skup hobi, nadali su se da će me ta želja proći kad uđem u štalu i otkrijem da ljubav prema konjima ima i manje atraktivnu stranu. Ali to se nije dogodilo. Otada je prošlo već 16 godina, a ja sam još jednako zanesena jahanjem i željom da doznam što više o tim životinjama koje su mi postali prijatelji. Istina, bavljenje konjima je skupo i ja sam zbog toga morala napustiti hipodrom, ali nije bilo mjesta u Hrvatskoj s konjima u kojem nisam radila u štalama kako bih učila', priča Marcela, koja je u međuvremenu završila srednju veterinarsku školu, a potom se u potpunosti posvetila jahanju. I to ne bilo kakvom, nego vestern-jahanju.

'U Hrvatskoj se donedavna znalo samo za englesko sportsko jahanje. Riječ je o dreserskom i preponskom jahanju koja se prakticira isključivo na posebno uređenim pješčanim površinama tzv. manjažama. Vestern-jahanje pak predstavlja niz jahačkih disciplina proizašlih iz kulture Sjedinjenih Američkih Država. Najveći utjecaj na razvoj ovog oblika jahanja imali su američki stočari (kauboji), njihova direktna suradnja s nativnom kulturom Indijanaca, manipuliranje velikim brojem stoke na širokim prostranstvima SAD-a te njihov borbeni duh. Taj stil jahanja postao je popularan diljem svijeta, a polako postaje i u Hrvatskoj', objašnjava Marcela, dodajući kako se za njega koriste i posebne pasmine.

'Jack je pasmine paint, Chash je quarter, a Freddy je mješanac', upoznaje nas u štali sa svojim četveronožnim prijateljima, naglašavajući da je riječ o pasminama koje su znatno mirnije jer su upravo takvi konji trebali kaubojima za obavljanje poslova. Marcela ističe kako je njezina želja bila ne samo ovladati vještinama jahanja, nego cjelokupnom brigom o konjima. Često, kaže, u školama ne uče jahače kako se brinuti o konju, kako ga sedlati... Njezin pristup smjera na cjelovit pristup ili ono što se zove prirodno konjarstvo (natural horsemanship). Riječ je o cijelom spletu vještina pomoću kojih se osoba koja se bavi konjima povezuje s njima i stječe njihovo povjerenje.

Kada vas konj ne sluša i ne ponaša se u skladu s vašim očekivanjem, to je najvjerojatnije zato što mu ne dajete jasne znakove tijelom. Konji 'čitaju' govor tijela, zato ih morate naučiti da ga pravilno pročitaju te se morate naučiti ponašati dovoljno razumljivo', tumači, dodajući da upravo pohađa online školu tzv. pristupa Parelli, temeljenog na tome da proučava konje u njihovom prirodnom, divljem okolišu i na temelju njihova ponašanja razvije ono što se naziva vještina 'šaptanja konjima'. Poput drugih online škola, i ova ima predavanja, videoupute, testove...

'Nisam baš sklona terminu 'šaptačica konjima', nema tu nikakve mistike ili čarobnjaštava, a riječ je o tome da je konj živo biće i da je nužno da se tako odnosite prema njemu, što će reći da se potrudite da ga upoznate, poštujete i uvjerite ga da ste mu prijatelj. Osim toga, konji u divljini poštuju hijerarhiju i slijede alfu – vođu čopora. Ovdje Chash, Jack i Freddy znaju da sam alfa – ja. I to ne zato jer sam se nametnula silom, nego sam im razvila osjećaj sigurnosti. Kad se stvori takav odnos, uzde vam nisu potrebne', pojašnjava Marcela.

Je li takav pristup zahtijevan kad su posrijedi turisti? Koliko konji, uopće, žele surađivati s nekim koga ne poznaju i koga će zaboraviti za sat-dva?

'Iznenadili biste koliko je zanimanje turista za jahanje. Osim kampera, ono što nas je posebno iznenadilo jest velik interes domaćih gostiju. Kamp je postao omiljeno mjesto mnogih Zagrepčana, stanovnika županije i Slovenaca', prelazi Marcela na svoju ulogu voditelja turističkog jahanja. Njezino iskustvo kaže da su strani turisti iskusniji kad je jahanje posrijedi. Mnogi već jašu ili su imali neko jahačko iskustvo, a ako ga nemaju, skloni su sami tražiti da im se da sat-dva poduke. Domaći turisti imaju manje ili nemaju uopće iskustva, ali imaju 'velike želje'.

'Mnogi domaći gosti odmah bi na terensko jahanje, što je vrlo visok stupanj jahanja i zahtijeva veliko iskustvo. Zato im najprije kažem da moraju proći neku vrstu obuke (uskoro ćemo u kampu za to urediti manjaž), ali i nakon toga moraju znati svoja ograničenja. Osim toga, kacige i zaštitni prsluci su obavezni, kao i to da moraju slušati moje naredbe jer jedino ja znam čitati ono što poručuju moji konji - jesu li preplašeni, nervozni...', pojašnjava, navodeći kako postoji više razina jahanja u kampu: od turističkog šetanja, preko jahanja u krug oko jezera, do zahtjevnih odlazaka do Jaruna i Hipodroma s pogledom na Zagreb, do Samobora ili pak prema Žumberku. Kaže, ovoga ljeta interes je sedam puta nadmašivao kapacitete.

Konji mogu biti maksimalno dva, tri sata u šetnji i nakon toga idu na odmor. Naravno, kad nabavimo nove konje, što je u planu, moći ćemo udovoljiti željama većeg broja turista. Planiramo nabaviti i ponije, a namjeravamo ih koristiti za dječje šetnje', priča o planovima kampa, za čijeg vlasnika kaže da joj je pružio dobre i fer uvjete za turističku promociju jahanja i njegova uključivanja u jedinstvenu ponudu, a ona je dovela Zagreb do ranga drugih svjetskih metropola koje su na takav način iskoristile prirodni okoliš oko sebe.

Jedina mana kampa je to što u njemu ne može napredovati. 'Vestern-jahanje i njegovo uključivanje u turizam traži stalno učenje i to od najboljih. Zato je moja želja da se izborim za stipendiju na jednom ranču u Montani u SAD-u, na kojem pristupu Parelli podučavaju najveći američki autoriteti. S takvim iskustvom, sigurna sam, uspjeli bismo još više podignuti Zagreb u tom vidu turističke ponude', zaključuje Marcela. Ali do Montane je još daleko, a ona prije toga treba pokrenuti školicu vestern-jahanja i tečaj osnova prirodnog konjarstva, kao i terenskog jahanja za sve.

Chash, koji je dotad mirno stajao i povremeno čupkao sijeno iz Marceline ruke, samo je frknuo. Nisam uspio shvatiti je l' to kao znak prosvjeda zbog mogućeg rastanka ili kao znak odobravanja. Ili tek poruka – odi i da si brzo nazad!