Cilj posjeta je ublažavanje napetih odnosa i pružanje pomoći grčkoj vlasti suočenoj s teškom dužničkom krizom, u kakvoj je ne tako davno bila i Ankara. Ruku joj je tada pružio Međunarodni monetarni fond, a gotovo osam godina kasnije Turci bi Grcima zasigurno mogli udijeliti bar nekolicinu korisnih savjeta.

Donedavno nezamislivo, ali zato možda i najbolji pokazatelj toga da stvari danas drukčije stoje, jest i prva zajednička sjednica Visokog vijeća za suradnju koju će u Ateni održati grčka vlada s Erdoganovih deset ministara, što je Guardian nazvao 'događajem bez presedana'.

Posjet je 'revolucionarnim' uoči polaska u Atenu ocijenio i turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu, poručivši da se 'nadaju promjeni percepcije da se dvije zemlje međusobno natječu. Treba smanjiti napetosti, a povećati broj područja suradnje, tako da i sama primisao na 'tenziju' bude izbrisana iz sjećanja dviju strana'.

To, definitivno, nije lak zadatak, naime Turska i Grčka su samo u proteklih 30 godina triput bile na rubu rata.

Cipar - kamen spoticanja

Ključni problem je, dakako, podijeljeni Cipar koji nikako da se 'sastavi'. Taj konflikt potječe još iz 1960, kad je Cipar stekao nezavisnost od Velike Britanije, a tada je počela borba između grčke i turske zajednice. Naime, Grci su 1974. izveli vojni udar, na što je uslijedila invazija Turaka na sjever otoka gdje je potom stvorena Turska Republika Sjeverni Cipar.

Otad su održani brojni pokušaji pregovora o ponovnom ujedinjenju, a u međuvremenu, točnije 2004. godine, grčki dio Cipra postao je član Europske unije, dok je sjever u određenoj izolaciji jer međunarodna zajednica ne priznaje samoproglašenu državu ciparskih Turaka.

Stoga je Turskoj i pitanje Cipra kamen spoticanja na putu u EU, kojoj najmanje treba još jedan novi član s još jednim teritorijalnim sporom. Dodatna prepreka na tom putu je pobjeda nacionalističkog kandidata Dervisa Eroglua na nedavnim predsjedničkim izborima u Turskoj Republici Sjeverni Cipar. On traži veću autonomiju za obje zajednice, a to ugrožava pregovore o ujedinjenju Cipra pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda.

Korak naprijed

Analitičari pak upozoravaju da ciparsko pitanje nema alternativnog rješenja doli pregovaračkog stola. Svjesne su toga očito i Turska i Grčka pa možda ublažavanjem odnosa na ostalim poljima pripremaju teren za nastavak pregovora koji su trenutno u zastoju.

Turska je u međuvremenu postala regionalna supersila, članica skupine G20, stopa njezinog gospodarskog rasta je vrlo dinamična, a to su stvari koje je teško ignorirati.

Tako Erdogan dovodi u Grčku i 100 najboljih turskih poslovnjaka koji bi, kako je Guardianu prišapnuo visoki izvor iz grčke vlade, trebali biti dijelom ugovora koje će potpisati dvije strane u smislu jačanja bilaterale na različitim područjima poput ekonomije, turizma i alternativnih energija.

U pozadini toga, međutim, stoji i nada da će doći do rezanja rashoda vezanih za utrku u naoružanju s Turskom, a upravo to je dobrim dijelom pridonijelo grčkoj dužničkoj krizi, jer Grčka za naoružanje izdvaja četiri posto društvenog proizvoda.

Tu se priča opet vraća na Cipar, jer bi Grci htjeli da Turci povuku vojnike sa sjevernog dijela podijeljenog otoka, što ovima baš i ne pada na pamet. No osim Cipra, problem je i zračna te morska granica u Egejskom moru, kao i priljev ilegalnih imigranata iz Turske.

Ipak, grčki premijer Georgios Papandreu još se početkom 2000-ih zalagao za normalizaciju odnosa s Turskom, zajedno s tadašnjim turskim kolegom i ministrom vanjskih poslova Ismailom Cemom. Stoga možda, slijedom novog razvoja događaja, i tu dođe do promjene stanja uma pa Cipar kao otok na raskrižju Europe postane simbol nove veze Turske i Grčke, kao nekad između Marka Antonija i Kleopatre.