Jedan od najboljih poznavatelja ovdašnjih prilika, dugogodišnji novinar, izvjestitelj i urednik, šef HRT-ovog dopisništva u Sarajevu Ilko Barbarić govori kako popis ne odgovara onima koji ne žele da se rasvijetli demografska struktura stanovništva današnje BiH kako bi i dalje mogli plivati i loviti u mutnim vodama proizvoljno smišljenih i vješto plasiranih (dez)informacija i podataka.

Zašto tolika buka oko običnog popisa stanovništva. Ili ovaj možda nije običan?

Ne vidim razloga zašto se neki uzbuđuju kada se poziva narod da se odazove popisu, uostalom, i u definiciji piše kako popis osigurava podatke o demografskim, etničkim, obrazovnim, migracijskim, ekonomskim obilježjima. Naglašavam ovo etničkim jer su narodi u BiH ustavna kategorija. Za najmalobrojnije Hrvate u BiH posebno je važno ustvrditi neka obilježja, a posebno teritorijalnu rasprostranjenost i brojčane podatke jer mislim da bi to moglo ubuduće itekako određivati neke političke smjernice, ali i samo državno ustavno-pravno, pa i teritorijalno uređenje. Kako bi javnost došla do zaključka zašto popis stanovništva do danas nije napravljen, potrebno je spoznati i odnose unutar države koja je trenutno prva na ljestvici po potrošnji antidepresiva u Europi.

Kako biste u kratkim crtama opisali trenutačnu sliku BiH?

Stanje u BiH i samu BiH, kao državu, nemoguće je ocijeniti jednodimenzionalno. O tome postoji sukob mišljenja i procjena kako u domaćim, tako i u inozemnim političkim, diplomatskim i intelektualnim krugovima. Iz određenih centara nerijetko dopiru različite informacije, od onih kako BiH prijeti neki novi sukob, raspad zemlje pa sve do onih koji BiH eurooptimistično vide u EU-u. Na djelu je duboka društvena podjela. Tu egzistiraju tri posve odvojena društva. Političke elite žive uglavnom na starim obrascima širenja straha i antagonizma u narodu te međusobnih nadmudrivanja. Za to su, moram naglasiti, još i bogato plaćene. Jedan od tri naroda, tj. Hrvati, obespravljen je stalnim inženjeringom međunarodne zajednice i njenih avatara u BiH. Predsjednik države prijeti oružjem polovici države, dok s druge strane državljani BiH, mudžahedini, ratuju u Siriji. Za to vrijeme pojedini veleposlanici i šefovi OHR-a sve promatraju s distance budno pazeći na interese predatorskog kapitala njihovih zemalja i multinacionalnih kompanija. Sve to je Bosna i Hercegovina, država koja nikad u parlamentu nije amenovala svoj ustav koji je sastavni dio mirovnog sporazuma triju naroda.

Spomenuli ste obespravljenost Hrvata, u čemu se ona manifestira?

A u čemu ne?! Najmanje ih se vratilo iz prognanstva, brojčano su prepolovljeni, ima ih samo ondje gdje su tijekom rata funkcionirale vlasti HR Herceg Bosne, drugdje su neznatna manjina. Osim toga, pogledajte ovu višegodišnju igranku oko izbora člana predsjedništva države, Komšića, koji nehrvatskim glasovima predstavlja Hrvate u najvišem državnom tijelu, i to u dva mandata, a k tome je nositelj najvišeg ratnog odličja vojske koja je radila ratne zločine nad Hrvatima, koja ironija.

A što je s hrvatskim političkim vodstvom? Što je s HDZ-om BiH koji je neprikosnoveni politički vladar i tzv. zastupnik hrvatskog naroda u BiH?

Upravo te vodeće hrvatske političke elite su imale velike ovlasti, a nimalo odgovornosti. Njihova agenda je ugroženost i oni jedino na tom mogu i profitirati, stjecati izborne glasove i zauzimati pozicije. Do sada narodu nije ponuđen nijedan suvisao program, Hrvati u BiH su se uvijek opredjeljivali između velikih Hrvata i domoljuba i velikih nehrvata i izdajnika. Za razliku od Srba i Bošnjaka, kod Hrvata se nije dogodila pluralizacija kako političke, tako ni medijske scene. Taj HDZ BiH nikada nije evoluirao iz pokreta u stranku, već u dioničko društvo u kojem egzistira milijun interesnih skupina i to je veliki problem. Tu dolazimo i do priče o hrvatskom kanalu gdje je jasno vidljivo kako taj televizijski kanal ne bi pasao nikome, pa tako ni hrvatskim vodećim političkim elitama u BiH koje su možda i najveći kočničari kanala na hrvatskom jeziku mada se kao mantra ponavlja kada se priča o obespravljenosti.

Kako gledate na 'slavni' Daytonski sporazum koji je trebao biti jamstvo jednakopravnosti?

Već od trenutka potpisivanja Daytonskog sporazuma on se mijenja na štetu Hrvata. Iako se isti sporazum mijenja na štetu njenog naroda, Hrvatska, koja je jamac tog sporazuma, nikad nije postavila pitanje o tom problemu, da ne spominjem već izlizanu floskulu o ustavnoj obvezi. S druge strane političko Sarajevo i ne krije svoje hegemonističke namjere i praksu spram Hrvata u BiH kojima se silom nameću politički predstavnici, čijim se osumnjičenicima za ratne zločine sudi po jednim, a drugima po drugim, znatno blažim zakonima. Od sveg toga gora je jedino hrvatska politička, intelektualna i medijska šutnja.

Čini se kako je s ovakvim uređenjem euroatlantski put BiH postao slijepa ulica. Ostaje na kraju vidjeti što će reći skori popis stanovništva kada će se konačno, bar približno, znati kakav je epilog rata u BiH.