Sveti Valentin bio je rimski svećenik iz trećeg stoljeća. Budući da je car Klaudije II mladim dečkima zabranio stupanje u brak, vjerujući da su oženjeni muškarci slabi vojnici, dobrodušni Valentin vjenčavao ih je potajice. Za svoj je zločin utamničen i osuđen na smrt, ali čekajući smaknuće, čovjek se zaljubio u lijepu kćer tamničara i na dan pogubljenja, 14. veljače, poslao joj oproštajno ljubavno pisamce potpisano 'tvoj Valentin'. 

Tako kaže legenda, a lubanja sveca danas se čuva u maloj bazilici na rimskom trgu Bocca della Verita. I tako, četrnaesti je veljače postao dan Sv. Valentina, zaštitnika ljubavi i braka.

Valentinovo se slavi od srednjega vijeka, slave ga i katolici, i luterani, i anglikanci, i baptisti, a u Hrvata se tek posljednjih godina ukorijenio kao blagdan zaljubljenih, praznik cvjećara i trgovaca, bombonjera u obliku srca, romantičnih večera, crvenih ružica i poklonjenog seksi rublja.

U Japanu se sve vrti oko muškaraca

Različiti narodi Valentinovo različito slave, a tijekom vremena crkveni je praznik prerastao u općeniti dan ljubavi. U nekim dijelovima Europe zaljubljeni jedno drugome poklanjaju ključ Sv. Valentina kao romantičnu gestu i poziv da ljubljenome otključate srce. U Brazilu se 'Dia dos Namorados' ne slavi u veljači, jer pada u doba karnevala, nego 12. lipnja, a umjesto Sv. Valentina, njihov zaštitnik provodadžija i braka je Sv. Ante. 

U Finskoj su ga nazvali 'Ystävänpäivä', u prijevodu 'dan prijateljstva' i njime se sjećaju najdražih prijatelja. U Meksiku je 14. veljače Dan žalosti. Slavite li ga u Pakistanu, Maleziji ili Saudijskoj Arabiji, čeka vas ozbiljna kazna, jer ljuti muslimani, naravno, ne priznaju ništa što bi imalo kršćanske korijene.

Japanci nemaju takvih hemunga, ali u njih se Valentinovo vrti oko muškaraca. Cure svojim dečkima poklanjaju čokolade u znak ljubavi, ljubaznosti i društvene finoće, očekujući da će im velikodušnost biti uzvraćena tijekom godine. Točnije, mjesec kasnije, na 'Bijeli dan', 12. ožujka. Momci koji su na Valentinovo dobili 'honmei-choco' (čokoladu ljubavi) ili 'giri-choco' (čokoladu uljudnosti) uzvraćaju pažnju kolačićima, nakitom, bijelom čokoladom ili bijelim donjim rubljem, ukoliko darovateljica nije bila samo uljudna, nego i zaljubljena. Nepisano je pravilo tzv. trostrukog povrata (sanbai gaeshi) koje kaže da bi muškarčev poklon trebao biti do tri puta vredniji od ženinog.

Od čokolada do grudnjaka

Ako mislite da je u tradicionalnom Japanu riječ o starom, tradicionalnom običaju, varate se. Bijeli dan je 1978. osmislilo Nacionalno udruženje proizvođača konditoraja, kao zgodan način da se potrošače podbode na kupnju slatkiša. Počelo je bijelom čokoladom, ali se stiglo do bijelih grudnjaka.

Običaj se proširio u Južnu Koreju, Kinu i Tajvan s malim korekcijama: Korejke koje na Bijeli dan od darivanog muškarca ne dobiju ništa bijeloga za uzvrat tješe se porcijom bijelih nudli s crnim umakom od soje.

Nekada davno poštari su za Valentinovo raznosili čestitkice sa ljubavnim pjesmicama, debeljuškastim Kupidima i srčekima probodenim strelicama. Zaljubljeni golupčići danas će izmijeniti nježnost na Twitteru tipa L4U.