Zahtjev ministra Predraga Matića za ukidanje invalidnosti stečene temeljem dijagnosticiranog PTSP-a, koji je podnio ljetos dok je još bio na funkciji savjetnika predsjednika Ive Josipovića te slučajevi u kojima su pojedini branitelji pozvani pred povjerenstva te im je ukinuta invalidnina koju su imali zbog te bolesti, pobudila je sumnju da se događa nešto neobično.

No iz odgovora koji je tportal dobio iz Ministarstva hrvatskih branitelja, kontakata s pojedinim udrugama koje okupljaju branitelje liječene od PTSP-a, ali i uvjeravanja dr. Vlade Jukića, ravnatelja Klinike za psihijatriju Vrapče, takve su sumnje neutemeljene.

'Kada čovjek radi, kada je društveno koristan, ne stigne razmišljati o nekim posljedicama rata, jednostavno nema mjesta za takve stvari. Kada sam shvatio da više ne razmišljam o tome što mi se dogodilo u ratu, u logoru, svjesno sam se riješio materijalne pogodnosti koju sam imao', izjavio je, gostujući nedavno na HTV-u, ministar Matić.

Iz ministarstva kojem je na čelu potvrđeno je, pak, kako je 'na dan 31. siječnja 2011. PTSP, kao jedina dijagnoza, utvrđena kod 16.856, a na isti dan ove godine kod 20.353 branitelja'.

'Temeljem liječničke dokumentacije, postotak oštećenja organizma utvrđuju liječnička povjerenstva koja rade posve autonomno, isključivo po principima medicinske struke', potvrđeno je iz Ministarstva branitelja.

I iz jedne od udruga koja okuplja tu braniteljsku populaciju – Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Grada Zagreba, tvrde kako se 'ništa značajno ne događa – samo redoviti i ustaljeni posao'. Navode i kako se uglavnom radi o privremenim rješenjima koja podliježu reviziji drugog stupnja.

Upravo dr. Vlado Jukić, ravnatelj Klinike Vrapče, jedna od najpozvanijih osoba koja može govoriti o problemu PTSP-a, odnosno reviziji invalidnosti, jamči kako se dolaskom ministra Matića na Trg hrvatskih velikana ništa nije promijenilo.

'Ako netko i dobije poziv, to su slučajevi koji su sumnjivi ili nedostaje dokumentacija, odnosno nedostaju neki novi podaci. Slijedi nova procjena pa se ljudi ponovno zovu pred povjerenstvo pri čemu će ih pregledati pet psihijatara', napominje dr. Jukić.

Po definiciji, PTSP se javlja kod osoba koje su proživjele izuzetan emocionalni ili fizički traumatski doživljaj, a posebno je učestao tijekom i nakon ratnih događanja. U takvim situacijama, PTSP se ne javlja samo kod osoba koje su bile izravno pogođene ratnim zbivanjima, nego i kod onih koji su im svjedočili.

'PTSP je kronična bolest i intenzitet tegoba je trajan, pa kada nema pojačanih akumulacija problema, nema ni razloga da se pacijenti hospitaliziraju, jer se na taj način izdvajaju iz društva i nepotrebno stigmatiziraju. Probleme je u tim slučajevima puno bolje rješavati ambulantno ili u dnevnim bolnicama. Lijekovi su ti koji će pacijentu pružiti dodatnu podršku', objasnio je za Vjesnik dr. Jukić.

Upozorio je tom prilikom i na rezultate velikog istraživanja koje je provodio i koji su pokazali da '56 posto onih koji se bolnički liječe i onih koji se godinu dana vode pod dijagnozom PTSP-a zadovoljavaju kriterije za tu dijagnozu'.

No osim liječenja, bitna terapija oboljelima je – rad. Dr. Jukić upozorava kako se često pogrešno misli kako je PTSP sintagma za radno nesposobnu osobu te navodi kako tek četvrtina oboljelih nije sposobna za rad, odnosno toliko ih ima uvjete za trajnu invalidnost.

'Rad apsolutno pomaže i čovjeka čini čovjekom, čini ga vrijednim i značajnim u društvu. Preko rada čovjek komunicira i ostvaruje sigurnost, tako da rad ima jako veliko značenje za zdravlje, važan je faktor za rehabilitaciju oboljelih i odlična terapija. Doduše, čovjek može raditi i kad je radno nesposoban, jer mora se nečim zabavljati. Netko uzgaja masline, netko lovi ribu, a netko čisti snijeg. Sve je to nekakav rad', tvrdi dr. Jukić.

Na tom tragu, a pomažući resocijalizaciji branitelja, nadležno ministarstvo već osam godina provodi Program stručnog osposobljavanja i zapošljavanja hrvatskih branitelja i djece smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja. U tom su programu, osim mjera osposobljavanja i samozapošljavanja, i potpore radu i projektima braniteljskih zadruga te pomoć u proširenju postojeće djelatnosti.

Među najuspješnijima su potpore zadrugama hrvatskih branitelja pa je do sada registrirano više od 500 braniteljskih zadruga, od čega je poticaj za osnivanje koristilo njih 407. Uglavnom se bave poljoprivrednom proizvodnjom, uzgojem ljekovitog i aromatičnog bilja, pčelarstvom, ribarstvom, ali i obradom drva, graditeljstvom, ekologijom, nakladništvom, zaštitarskim uslugama...

Na kraju, ravnatelj Klinike Vrapče poručuje kako su upravo 'oboljeli od PTSP-a učinili puno i za druge psihijatrijske bolesnike, jer su napokon i oni mogli izaći u javnost i kazati da su se liječili u Psihijatrijskoj bolnici te da imaju ista prava kao i svi drugi bolesnici'.

'Nije sramota imati PTSP i o tome ne treba biti sramota pričati, kao što nekoga ne smije biti sramota ako ima kronični bronhitis. Čovjek jednostavno može i mora stisnuti zube, baš kao i bilo koji drugi čovjek koji se nađe pred nekim izazovom ili neki sportaš pred veliki nastup', zaključuje dr. Vlado Jukić.