Nova radarska postaja moći će pratiti balističke i krstareće projektile na velikoj udaljenosti i bit će smještena nedaleko od Sevastopolja, gdje je i stacionirana ruska Crnomorska flota.

Rusija, također, radi na novom tehničkom sustavu kako bi bolje pratila brodove i štitila svoje granice na moru u području Krima. Pored toga, rusko ministarstvo obrane objavilo je u četvrtak kako će do kraja ove godine na krimskom poluotoku biti bataljun protuzračnog sustava S-400.

Nova radarska postaja u Sevastopolju trebala bi zamijeniti već dotrajali radarski sustav za rano upozoravanje tipa Dnjepr, koji se tamo nalazi još iz doba Hladnog rata. Riječ je o sustavu izgrađenom 1968. godine i koji je u to doba bio posljednja riječ tehnike jer su se informacije prikupljene na toj postaji mogle koristiti za lansiranje zaštitnog antibalističkog sustava A-135.

Sustav radara tipa Dnjepr, koji je još uvijek u funkciji, sastoji se od središnje zgrade te dva krila dužine veće od 250 metara, dok je svako krilo zaseban radarski niz, jedan azimuta od 172 stupnjeva okrenut prema jugu, a drugi azimuta 230 stupnjeva okrenut prema jugoistoku. Radar ima raspon od 3000 kilometara koji pokrivaju južnu Europu, Sjevernu Afriku i dijelove Bliskog istoka, a prema zapadnim vojnim stručnjacima postao je operativan tek u siječnju 1979. godine.

Takvi tipovi radara stacionirani su u Murmansku i na Balhaškom jezeru nedaleko od Kazahstana, dok je radar stacioniran u blizini Sevastopolja u poprilično lošem stanju.

Prema zapadnim vojnim analitičarima, dotrajalu rusku radarsku postaju tipa Dnjepr trebala bi zamijeniti posljednja riječ tehnike u obliku sustava za rano upozoravanje tipa Voronjež DM, koji može otkriti balističke, svemirske i aerodinamičke objekte, uključujući krstareće rakete. Zahvaljujući radarskim postajama tipa Voronjež, ruska protuzračna obrana može po sektorima pratiti što se događa na ruskom teritoriju na udaljenosti od gotovo 6000 kilometara.

Sustav funkcionira tako da prati trajektoriju leta projektila i na njega usmjerava sustave protuzračne obrane. Sateliti, naime, detektiraju lansiranje, nakon čega se određuje pravac leta rakete te se daju upute sustavima protuzračne obrane koji pokrivaju područje od Sankt Peterburga pa sve do istočnih obala Sjedinjenih Država.

Cijena jedne takve postaje iznosi oko 30 milijuna dolara, a radar opslužuje samo 15 ljudi. Kompletna oprema se sklapa, montira i testira u tvornicama koje je proizvode, a krajnjem korisniku ostaje tek sklapanje modula u gotove radarske postaje.

Slične radarske postaje već su postavljene u Kalinjingradskoj oblasti nekih 1300 kilometara od Moskve te kod Irkutska – 5200 kilometara od ruskog glavnog grada. Prva detektira lansiranje raketa na 'zapadnom' pravcu, dok druga kontrolira prostor od Kine do zapadnih obala Sjedinjenih Država.

Rusko ministarstvo obrane planira postaviti slične objekte u Krasnojarskom kraju nekih 4200 kilometara istočno od Moskve, zatim u Altajskom kraju 3900 kilometara istočno od Moskve te u Orsku i kod Vorkute nekih 1900 kilometara istočno od ruskog glavnog grada.