Na jugu - Bol na Braču ili na sjeveru - Pomer kraj Medulina. To su dva mjesta u kojima su velike šanse da susretnete Marina Dolenca, jednu od najvećih nada svjetskog kiteboarda, sporta koji je na poseban način povezao jedrenje, skijanje i padobranstvo, a stječe sve više pobornika i na našim plažama.

Martin se proteklog tjedna vratio s juga Italije, iz Gizzerija u kojem je od 12. do 16. srpnja održano Europsko prvenstvo u kiteboardingu, a na kojem je odnio prvo mjesto u disciplini TT slalom. Uspjeh je tim veći jer je Martin po godinama junior, sedamnaestogodišnjak, učenik Ekonomske škole u Puli, a pobjedu je ostvario u kategoriji seniora, ostavivši iza sebe višestrukog europskog prvaka, Britanca Olivera Bridgea te bivšeg svjetskog prvaka Nijemca Floriana Grubera.

‘Oliver i Florian bili su moji idoli otkad sam počeo kiteati. Upijao sam svaki njihov pokret i nisam mogao ni zamisliti da bih ih jednog dana mogao nadmašiti. Čini se da se ni oni nisu tome nadali, jer su se tijekom natjecanja doimali poprilično iznenađenima. Nisam očekivao da ću pobijediti, tim više jer sam pred natjecanje napravio tek dva treninga twintip race daskom s kojom se voze slalomske discipline’, rekao nam je Martin. Kako je to 'biti star, a tako mlad’, točnije senior, a još uvijek tinejdžer?

‘To je taktički potez. U veljači imamo kvalifikacije za Olimpijske igre mladih i zato smo zaključili da je bolje da se nadmećem sa seniorima jer će mi to dati više iskustva. Naime, TT slalom je disciplina odabrana za OI mladih 2018. u Argentini. Inače, to je vrlo atraktivna disciplina, slična windsurf slalomu, u kojoj natjecatelji osim što obilaze bove, preskaču prepreke na svom putu niz vjetar. Starta se u grupama od osam natjecatelja i onda idu kvalifikacije, četvrtfinale, polufinale, finale, ovisi o tome koliko ima natjecatelja.

Već sam prvoga dana s dvije pobjede u dva odvožena plova iznenadio i dao naslutiti da bih mogao napraviti dobar rezultat. Ljudi su počeli komentirati da sam dosta brz. Uspio sam zadržati brzinu cijelo vrijeme. To me dovelo do titule europskog prvaka i presretan sam, ali prvi me izazov očekuje u kolovozu na Europskom prvenstvu Turskoj, na kojem ću se vratiti svojoj disciplini hidrofoilu’, objasnio je Martin, koji se dok smo razgovarali nalazio na treninzima u Bolu, pripremajući se za Pomer gdje mu spremaju veliku feštu.

Istra i Dalmacija nisu slučajno povezani u Martinovoj priči. Rođen u Splitu, ranu mladost proveo je u Bolu, neslužbenoj metropoli svih surfera Jadrana, gdje je svoje vratolomne skokove i jedrenja izvodio njegov otac Johnny Dolenc, legenda windsurfinga. Danas tamo odlazi na pripreme.

‘Kad vam je otac Johnny, nije čudo da vam je more prvo igralište, onda nije čudno ni da stanete na windsurf s tri godine. Razlika između windsurfa i kitesurfa nije velika: windsurf je fizički nešto teži, s windsurfom nema šanse da dobijete isti osjećaj kao da vozite kite, dok s određenom kite-opremom možete dobiti gotovo isti osjećaj kao da vozite windsurf. U međuvremenu, obitelj se preselila u Istru i tamo jedrim kao član kluba Karkadur. Moji počeci u kiteu dogodili su se malo kasnije i dalje od Bola, nešto prije nove godine 2008. u Egiptu. Tada me tata prvi put zakvačio na kite i ja sam počeo nekontrolirano letjeti po zraku, a on me držao da ne odletim. Da priča nije baš jednostavna, pokazuje to što se moja prva samostalna vožnja zbila tek na ljeto 2009. godine, ali već sam 2010. sâm odvozio prvi natjecateljski plov’, priča Martin.

Ma koliko zvučao skromno, njegov zlatni let u Gizzeriju ipak nije čudo s neba. Martin je prije dvije godine, s 15 godina, osvojio zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu za natjecatelje do 18 godina. Otada je nastupio na mnogim europskim i svjetskim prestižnim natjecanjima u disciplini formula, u kojima se nerijetko penjao na postolja (ukupno je osvojio 10 medalja na europskim i svjetskim prvenstvima u U 18 i U 21 kategorijama).

‘Kite je zapravo jako mlad sport, kite (engleski zmaj) ste samo vi, more i vjetar, vi odlučujete o tome hoćete li ići brzo, sporo, hoćete li letjeti visoko ili samo laganini kruzati. Čista sloboda!’ kaže. Uvjeren je da kite-priča nije rezervirana samo za natjecatelje i ekstremne sportaše.

‘Kite s današnjom opremom jedan je od najsigurnijih sportova koji vam, ako to tražite, može nabiti adrenalin na maksimum. Sa zmajem imate onoliko slobode koliko i čvorova vjetra. Prosječni kiter obično ne skoči više od 12 metara. Ja sam jednom imao priliku letjeti više od 15 metara, kada je puhala vrlo jaka bura u Ližnjanu. Taj osjećaj letenja visoko nešto je za čime težim svaki dan, to je spoj slobode, mira i potpunog adrenalina. Od tog dana jedva čekam da ponovo dobijem priliku da letim toliko visoko', ispričao je dodajući kako to objašnjava i sve veću popularnost kitera na Jadranu i otvaranje škola kitea.

‘Gotovo svugdje gdje ima puno mjesta bez stabala ili ikakvih visokih ili neravnih objekta uz more i gdje puše, tamo je kite-spot. Takvih mjesta u Hrvatskoj nažalost nema previše. Moji najdraži spotovi su Premantura za jugo, Ližnjan za buru, Bol mi je najbolji i najdraži spot na cijelom svijetu, a ne bi se baš moglo reći da ih nisam obišao. Na Bolu svaki dan puše jak i konstantan maestral, a ako nema njega, onda mogu uloviti barem sat vremena juga ujutro. Bitno je samo da ne puše bura. No i tada ima rješenje – prebacimo se na sjevernu stranu, u Povlja. Dakle, Brač bi svakako mogao konkurirati za moj spot No.1’, kaže dok priprema opremu za odlazak na more.

Dnevno trenira u prosjeku jedan i pol do tri sata. Kad nema vjetra, ubaci još neko trčanje ili bicikl, a od planova svi se skupljaju u jedan: postane li kitesurfing olimpijski sport, u 2020. godini želi biti među prvim olimpijcima u tom sportu.

Bude li tako, na listu budućih favorita za medalju u Tokiju možete već upisati njegovo ime.