Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), na početku srpnja na hrvatskom tržištu rada bila je zaposlena 81 osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita. Riječ je o azilantima, tražiteljima međunarodne zaštite, strancima pod supsidijarnom zaštitom te strancima pod privremenom zaštitom za koje HZZ ima podatke da su bili prijavljeni na burzi te pronašli posao.

Većina njih zaposlena je u autopraonicama, restoranima kao pomoćni kuhari i perači posuđa, u frizerskim salonima, pekarnicama, a neki rade na gradilištima ili kao vozači Ubera.

Kao u Njemačkoj, broj zaposlenih azilanata i stranaca pod zaštitom raste i u Hrvatskoj, no još uvijek je 117 njih nezaposleno i na burzi. Tako je primjerice, prema podacima koje nam je dostavio HZZ, 2013. godine, tik uoči početka izbjegličke krize, nezaposlenih na burzi bilo 18 dok ih je pet bilo zaposleno. Već sljedeće godine brojka nezaposlenih raste na 48, dok ih je 11 bilo zaposleno. Prošle je godine pak njih 126 bilo nezaposleno, a poslom se moglo pohvaliti njih 88.

I dok u HZZ-u iznose čiste brojke, u udrugama koje pomažu izbjeglicama pojašnjavaju nam i probleme s kojima se susreću prilikom zapošljavanja.

Poslodavci spremniji zaposliti izbjeglice, ali...

Brojke zaposlenih izbjeglica u Hrvatskoj ne mogu se usporediti s onima u Njemačkoj, kao što se ne može usporediti ni broj osoba kojima je u Hrvatskoj odobrena međunarodna zaštita i koje su ovdje ostale živjeti, kaže za tportal Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije.

'Upitno je također koliko je ljudi nastavilo raditi, a kojima je zaposlenje prestalo nakon nekog vremena. Međutim svakako je jasno da zapošljavanje napreduje, iako brojne izbjeglice još uvijek nisu u mogućnosti pronaći posao. U posljednjih godinu dana izbjeglicama je omogućeno i korištenje nekih od mjera za zapošljavanje, što je svakako omogućilo veću zapošljivost. Poslodavci su sve spremniji zaposliti izbjeglice, no često se radi o niskokvalificiranim i slabije plaćenim poslovima koji domaćem stanovništvu nisu prihvatljivi. Zbog toga je iznimno važno raditi na poboljšanju radničkih prava i pozicija kako bi i domaćim i stranim radnicima rad omogućio dostojanstven život te kako bi se izbjeglo daljnje srozavanje radničkih prava i uvjeta', kaže Sara Kekuš.

Kao posrednik u zapošljavanju izbjeglica pojavila se i Isusovačka služba za izbjeglice 2017. godine te je uz podršku članova Hrvatske udruge poslodavaca uspjela za neke izbjeglice osigurati posao putem mjere osposobljavanja na radnom mjestu.

'Riječ je, naime, o mjeri u sklopu koje izbjeglice prvo uče hrvatski jezik, s naglaskom na struku u kojoj će raditi, zatim kreću na osposobljavanje te nakon što polože ispit kreću s poslom. Prednost ove mjere koja traje oko šest mjeseci jest to što izbjeglice tijekom učenja i osposobljavanja primaju financijsku naknadu koja im omogućava da budu financijski samostalni. U ovu mjeru trenutačno je uključeno šest izbjeglica (muškaraca i žena), a nastavak, tj. novi ciklus mjere počinje na jesen', kaže za tportal Kristina Samardžić iz Isusovačke službe za izbjeglice.

I u CMS-u i Isusovačkoj službi primjećuju rastući trend zapošljavanja, no još ima prepreka pri pronalasku posla. Najveći je (ne)poznavanje hrvatskog jezika, a na taj problem ukazuju i u HZZ-u. Zbog toga, kažu za tportal, problema ima i kod pisanja životopisa, ali i samog razgovora na burzi. HZZ, doduše, ima radionicu pisanja životopisa, no glavna prepreka za uključivanje u nju upravo je nepoznavanje jezika.

Nedovoljno tečajeva za učenje hrvatskoga

Nažalost, napominju u HZZ-u, nema dovoljno tečajeva za učenje hrvatskog jezika. Učenje jezika, kaže nam Kekuš iz CMS-a, trebalo bi zakonom biti omogućeno. 'Nažalost, praksa govori drugačije te mnoge izbjeglice i nakon nekoliko godina života u Hrvatskoj ne uspiju ostvariti pravo na tečaj hrvatskog jezika koji bi bio kvalitetan i sustavan te ih osposobio za snalaženje u svakodnevnom životu i na radnom mjestu', poručuje Kekuš.

Kao drugi problem ističe to što se izbjeglice najčešće zapošljavaju na niskokvalificiranim i slabo plaćenim poslovima. 'Treba uzeti u obzir to da izbjeglice, za razliku od većine domaćeg stanovništva, nemaju društveni kapital koji bi im omogućio neku vrstu sigurnosti i podrške. Oni sve ovdje grade iz nule. Pritom su često obrazovani za puno bolje poslove, ali zbog neadekvatnog sustava priznavanja kvalifikacija, temeljenog na pisanim potvrdama i dokumentima, nemaju prilike na drugi način dokazati svoje stvarne kvalifikacije. Također, da bismo povećali brojke zaposlenih, potrebno je smanjiti zakonsku granicu za dobivanje radne dozvole i omogućiti ljudima da rade nedugo nakon dolaska u Hrvatsku, umjesto da čekaju devet mjeseci, što je trenutni slučaj', zaključuje Kekuš.