Zanimljivo je ovih dana otići na službene stranice hrvatskih političkih stranaka i usporediti ih sa stranicama stranka u Njemačkoj. Kada se ove na sdp.hr ili na hdz.hr, može se vidjeti najviše ono što ima veze s prošlošću. Kod HDZ-a su tu razni vijenci na grobovima, golubice koje lete u nebo, osude totalitarističkih režima, križevi i stratišta, dok SDP pak promovira 'ljeto dobrih vijesti' i hvali se uspjesima Kukuriku-vlade koju predvodi. Naći nešto o budućnosti na prvi pogled nije lagano, a kamoli da su stranke prezentirale dokumente u kojima uspostavljaju smjernice svojih javnih politika, naročito onih koje se tiču izbjegličke krize, goruće teme ovog ljeta koja će se samo još više pogoršavati. SDP tu aktualnu dramu i veliki politički izazov uopće i ne spominje, nego se koncentrira na fotografije premijera Zorana Milanovića koji dijeli zagrljaje diljem Hrvatske, dok HDZ na svojoj stranici kroz usta Gordana Jandrokovića izražava zabrinutost što Vlada nema plan, uopće ne razmišljajući kako je skoro podjednako zabrinjavajuće što ga nemaju ni oni kao najveća opozicijska stranka.

S druge strane, kada se ode na internetske stranice vodećih njemačkih političkih stranaka – CDU, SPD, Zeleni i Die Linke – izbjeglička kriza i njihovi prijedlozi i planovi za nošenje s istom su prva stvar i glavna vijest. Opozicija (dakle Zeleni i Die Linke) ne samo da kritizira nedovoljnu spremnost vladajuće velike koalicije pod kancelarkom Angelom Merkel da se nosi s tim izazovom, nego nude i svoje konkretne prijedloge kako se može bolje, efikasnije i humanije.

S obzirom i na to da je ekstremna desnica u Njemačkoj izbjegličku krizu iskoristila za mobiliziranje sve većeg ljuda u ksenofobnim prosvjedima ali i napadima na izbjegličke domove, to je sve zajedno tema broj jedan u najmoćnijoj europskoj državi, o kojoj se ovih dana zbog napada ekstremista na policiju u pokrajini Saskoj – nakon perioda višetjedne taktičke šutnje – očitivala i kancelarka Merkel, izjavivši da je sramota napadati izbjeglice, dok su vicekancelar Sigmar Gabriel i ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere zaprijetili da će se pravna država svom svojom snagom odgovoriti na provokacije i napade ekstremista.

Ono oko čega se sve parlamentarne stranke u Njemačkoj slažu, uključujući i bavarski CSU, jest da izbjeglicama treba pomoći i da ih treba ugostiti. Razlike nastaju kada se govori o konkretnim politikama u vezi izbjeglica, te načinima njihovog smještaja i možebitne integracije u njemačko društvo. Vrijedi napomenuti da su se njemački poslodavci izjasnili za primanje izbjeglica te i bolji i jednostavniji zakon koji bi omogućio lakše useljavanje, jer Njemačkoj kronično nedostaje radne snage, a ima i sve manje stanovništva.

Vladajuće stranke CDU, SPD i CSU imaju dosta međusobnih razlika oko izbjegličke politike, što je i usporilo učinkovitu reakciju saveznih vlasti na ovu krizu. CDU želi da se vodi smirena rasprava, ali prijedlog ministra de Maizierea o tome kako se izbjeglicama treba ukinuti novčana pomoć je naišao na žestoke kritike u SPD-u. Socijaldemokrati pak se pak muče s time da žele humanu izbjegličku politiku koja se u praksi realizira na pokrajinskom i lokalnom nivou, gdje imaju mnogo više vlasti nego na saveznom, te bi mogli izgubiti glasače ako se previše postavljaju, kako se to posprdno kaže u Njemačkoj, kao Gutmenschen odnosno dobrice. CSU pak vodi kampanju protiv migranata s Balkana, koji nemaju šansu dobiti azil, čime potpiruju antiizbjegličke stavove, ali s druge strane u Bavarskoj nema toliko napada na izbjegličke domove kao u drugim dijelovima Njemačke. SPD zagovara da se napiše novi, jednostavniji zakon za useljavanje, kojim bi se izbjeglicama brže omogućilo dobivanje radne dozvole i integracija, dok CSU kaže da to ne dolazi u obzir, a CDU se unutar sebe ne može dogovoriti oko te teme.

Zeleni i Die Linke pak kritiziraju vladajuće kao nesposobne i nehumane, ali time politički dovode na sklizam teren i dvojicu svojih pokrajinskih premijera (zeleni Winnifred Kretschman u Baden-Württemberg i crveni Bodo Ramelow u Tiringiji), koji se teško nose s izazovima izbjegličke krize, jer i nemaju dovoljno pomoći od njemačke vlade.

Ne može se reći da je njemačka politika uspješno reagirala na izbjegličku krizu, ali se itekako može reći da postoje mnogo jasnije političke pozicije i spremnost da se suoči s realnošću. U Njemačkoj novine mogu objaviti naslov koji glasi da se, primjerice, 'SPD i Zeleni svađaju oko koncepta izbjegličke politike', dok se u Hrvatskoj samo može konstatirati da ne postoji ni prava svađa oko toga da nitko nema koncept izbjegličke politike i tu odgovornost prebacuje na nekog drugog (Milanović na EU, HDZ na Vladu itd.)

Tportal.hr je još u studenom prošle godine upozoravao da se sprema velika seoba očajnih ljudi prema Europi, ali u domaćoj javnosti i politici nije bilo sluha za raspravu o toj temi. Nema je ni danas, nego se odmah skrenulo u ksenofobiju, širenje panike i neljudsku sebičnost. A to što dvije vodeće hrvatske stranke uopće nemaju nikakvu izbjegličku politiku svjedoči o nezrelosti hrvatske demokracije, jer ako već stranačke strukture nisu u stanju same domisliti zašto bi trebali imati detaljno razrađene prijedloge i dokumente, onda bi ih na to trebali tjerati njihovi članovi i glasači.