Hrvatska nema veleposlanika u Parizu od siječnja ove godine, kad je preminuo dotadašnji veleposlanik u Francuskoj Filip Vučak, a od 1. ožujka prazno je i mjesto veleposlanika pri Svetoj Stolici, nakon što je Neven Pelicarić otišao za savjetnika na Pantovčaku. Hrvatska nema veleposlanika ni u Litvi.

Također, četvorici veleposlanika mandati su istekli prošle godine, a ove godine istječe ih još, i to u najosjetljivijim i najatraktivnijim predstavništvima, u Washingtonu, Londonu i Rimu te misiji pri NATO-u. Navodno je posljednji razgovor premijera i predsjednika o kandidatima za veleposlanike održan krajem prošle godine. U međuvremenu je lista kandidata za rotaciju narasla na brojku 28, piše Vecernji.hr.

Iz Vlade je Milanoviću poslan popis s 12 kandidata za veleposlanike i konzule, ali on nije odgovorio na njega. Milanović traži da kao predsjednik RH predloži polovinu svih veleposlanika i konzula, a drugu polovinu Vlada. Plenković odbija taj koncept. Tako da se hrvatska diplomatska mreža nalazi u pat-poziciji zbog svađe dvaju predsjednika.

Milanović poručuje da je pitanje imenovanja veleposlanika moglo već 'deset puta biti riješeno' te da on jedina brana od potpunog HDZ-ova ovladavanja institucijama. No s druge strane nailazi na zatvorena vrata te mu je premijer i u utorak poručio da nema podjele pola-pola.

'Neće se dogoditi to da odaberemo nekoliko destinacija s nekoliko kandidata, a da ostale ostavimo prazne. Ne zanimaju me prakse naših Kissingera – Mesića, Josipovića i sličnih. Ne predlažemo s ceste i nikoga tko nije kompetentan. Te teze o njemu kao braniku da HDZ ne kontrolira sve zamjena je teza i neistina. Ako mu netko nije drag i misli da ima boljeg... a meni je rekao da nema nikoga. Nisam primijetio da veleposlanici rastu na Pantovčaku', poručio je Plenković.

Prema Ustavu, predsjednik države, na prijedlog premijera i uz prethodno mišljenje saborskog Odbora za vanjsku politiku, postavlja i opoziva veleposlanike i konzule, ali mu za svaku odluku treba supotpis šefa Vlade. Ustav dakle u postupku imenovanja traži suradnju premijera i predsjednika.

Dugogodišnji diplomat Ivica Maštruko objašnjava da je bilo uobičajeno u posljednjih 20 godina to da se predsjednik Republike i Vlade na temelju liste koju sastavlja Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) usuglase oko imenovanja. Odnosno u vremenu kohabitacije, kada su predsjednik i premijer iz različitih stranaka, vladalo je načelo da se mjesta podijele pola-pola te bi svatko odabrao svoje ljude. Iako, naglašava Maštruko, u osnovi bi svi diplomati trebali biti profesionalci, a ne nečiji ljudi.

'Bilo bi normalno da barem oko 70 posto ambasadora budu karijerni diplomati, odnosno profesionalci, koji imaju političke preferencije, naravno, ali nisu članovi političkih stranaka, dok su ostalo politička imenovanja. To ovisi o državi u koju se šalju', kaže Maštruko. Međutim ovoga puta je zapelo.

Maštruko smatra logičnim to da savjetnici za vanjsku politiku sjednu i usuglase liste na osnovi mišljenja šefova. 'Ne moraju se njih dva sastajati', dometnuo je te vjeruje da će na kraju tako i biti. Savjetnik za vanjsku politiku Zorana Milanovića je Neven Pelicarić, koji je zbog te funkcije ostavio praznim veleposlaničko mjesto u Vatikanu, dok je posebni savjetnik za vanjsku politiku Andreja Plenkovića dugogodišnji istaknuti diplomat Vladimir Drobnjak.

Nekadašnji diplomat vjeruje da je Milanović u osnovi u pravu kada inzistira, s obzirom na dosadašnju praksu, da se usuglase.

'U ovom slučaju smatram da se radi o tvrdoglavosti Plenkovića te da on dovodi u pitanje ovlasti predsjednika Republike', naveo je Maštruko. Ipak, zadnja riječ je ona predsjednika Republike, navodi naš sugovornik, jer on stavlja konačni potpis na vjerodajnice, tako da bez njegova pristanka nitko neće na put.

'Imali smo slučajeva u nekim zemljama, recimo svojedobno Kučan u Sloveniji, da je i nakon saslušanja odbijeno davanje suglasnosti', podsjetio je Maštruko.

Procedura oko imenovanja novih, odnosno zamjene veleposlanika, započinje u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova te ono sastavlja listu prijedloga diplomata koji bi vodili ispražnjena diplomatska predstavništva i potom je dostavlja Vladi, odnosno predsjedniku Vlade, koji zatim šalje listu predsjedniku Republike. Nakon postignutog dogovora prijedlozi s imenima za otvorene pozicije idu na Odbor za vanjsku politiku Hrvatskog sabora na saslušanje (tzv. hearing). Odbor daje mišljenje koje nije obavezno, napominje Maštruko.

Nakon saslušanja u Saboru, objašnjava bivši diplomat, započinje procedura pribavljanja agremana od zemlje primateljice u koju se šalje diplomat. Potom predsjednik Republike, uz prethodni supotpis predsjednika Vlade, završava proceduru, odnosno potpisuje vjerodajnice.

'Kad dobije tu suglasnost, predsjednik Republike predaje vjerodajnice koje idu samo s njegovim potpisom i diplomat s njima odlazi na novu dužnost', kazao je Maštruko.