Bicikl se danas može kupiti bilo gdje, ali oni prerađeni, ručno rađeni teško se nabavljaju i samim time nešto su posebno. Simpatični 35-godišnjak iz Batrine nedaleko od Slavonskog Broda u svojoj radionici, koja se nalazi u jednoj prostoriji stare obiteljske kuće u dvorištu, uz pregršt volje stvara jedinstvene, kvalitetne i elegantne bicikle za kojima potražnja iz dana u dan raste, a danas se voze širom Hrvatske i u inozemstvu. Dinku Gladu to je svojevrstan ispušni ventil od posla, obveza i stresa koji donosi svakodnevni život.

Njegova ljubav prema kotačima nije slučajna jer mu je tata Vladimir godinama sudac auto-moto utrka i zaljubljenik u automobilizam. Od ranog djetinjstva bio je uz najrazličitije automobile, no krenuo je u nemotoriziranom smjeru - vlastita ga je kreativnost dovela do prerade bicikala.

'Kad si klinac, ne možeš voziti auto, osim u tatinom krilu, ali možeš bicikl, tako da sam se koncentrirao na ono što mi je tada bilo dostupno. Sve dok nisam mogao legalno voziti auto, nisam se skidao s bicikla, pa sam u više od desetljeća prakse naučio kako funkcioniraju. Za vrijeme srednje škole koncentrirao sam se na život tinejdžera koji svira gitaru u rock bendu, a biciklima sam se vratio nakon završenog fakulteta. Početna ideja bila je praktične naravi - trebao mi je bicikl da odem na kavu, onaj koji neće služiti 'peglanju' kilometara, već će biti stilizirano vozilo za uživanje u sunčanom danu. Nakon što sam sastavio taj prvi bicikl počele su se javljati nove ideje i tada su nastali MASH 4077, a nakon njega i Oberleutnant – moji ozbiljni koraci u svijetu izrade bicikala', prisjetio se.

Najdraže mu je kad u izravnom razgovoru s kupcima zajedno rade na viziji njihovog idealnog bicikla - tad se, kaže, inspiracija pojavljuje kao da slažete puzzle.

'Navodim kupce da postave okvir (kojem lifestyleu naginju, kako se žele prikazati ljudima oko sebe, ima li konkretan bicikl koji radimo neku priču, koliko često i gdje bi upotrebljavali svoj bicikl, gdje bi ga držali itd.), a taj okvir popunjavam raznim realnim prijedlozima kako bismo na kraju dobili izvedivu sliku idealnog bicikla. Ta slika je bitna, jer po njoj oblikujem sve što se dalje događa. U pravilu pri obnovama pokušavam spasiti što je moguće više originalnih dijelova, a umjesto potrošnih stavljam nove, ali bilo je i takvih narudžbi da sam kupovao nove dijelove koje sam onda trebao učiniti 'starima' i složiti retro kombinaciju. Kombiniram sve dijelove koje mogu pronaći, a koji će raditi i izgledati onako kako trebaju, bez obzira na to jesu li stari ili novi, pa ponekad u priču ubacujem i materijale koji se uobičajeno ne nalaze na biciklima', objasnio nam je.

Otkrio je koliko koštaju ti dijelovi i gdje ih nabavlja:

'Dobar dio starih dijelova pronalazim na raznim buvljacima koje redovno obilazim, a nove stvari naručujem doslovno iz cijelog svijeta. Cijene se tako kreću od nekoliko kuna/eura/dolara pa sve do nekoliko stotina dolara za neke sitnice koje su rijetke i specifične te su teže dobavljive. Ali u dogovoru s kupcem na kraju kreiranja slike bicikla obavezno postavljamo i planirani budžet, kako se projekt ne bi oteo kontroli.'

Ime Retrolution Cycles nastalo je kao spoj izraza 'retro' i 'evolution', pa je ispalo – Retrolution. 'Svi moji bicikli imaju određenu dozu retro duha i time vraćaju čovjeka u neko prošlo vrijeme; po reakcijama koje sam imao priliku vidjeti, to su uvijek sretni trenuci u čovjekovoj prošlosti', napominje.

Dosad je izradio više od pedeset unikatnih bicikala, a nalaze se po cijeloj Hrvatskoj i dijelu Europe. Dio njih služi kao svakodnevna vozila, dio se koristi samo povremeno, dok su neki od njih izložbeni primjerci, ali su potpuno funkcionalni. Njegov najdraži primjerak je MASH 4077.

'To je bicikl koji je započeo cijelu priču. Radio sam ga po uzoru na najdražu televizijsku seriju, a cilj koji sam imao u glavi na početku njegove izrade ispunio sam 120 posto, tako da mi je on favorit. Njegovom izradom ustvari sam shvatio što za mene znači slaganje bicikala, a nakon prve vožnje na njemu priča se zaokružila sama od sebe', otkriva.

Djevojci Jeleni, koja jako voli kavu, izradio je bicikl koji je nazvao Coffee Queen. Pitali smo ga koliko prosječno traje izrada takvog bicikla i koliko on može koštati.

'Coffee Queen je projekt u kojem sam prvi put koristio nove tehnike, materijale i ideje; primjerice na njemu sam 'patentirao' drvene blatobrane, koje sam izrađujem. Kako sam si prilično visoko postavio kriterije za taj bicikl i neke sam stvari radio prvi put, proces izrade i dorađivanja izrađenog trajao je mjesecima. U međuvremenu sam se usavršio i ubrzao, tako da izrada cijelog bicikla traje nekoliko tjedana, ali vrijeme potrebno za izradu, kao i cijena, prvenstveno ovise o tome čime započinjem rad i koliko je zahtjevan finalni proizvod', pohvalio se.

Bilo je situacija da su ljudi željeli obnovu starih bicikala, kao i onih koji su htjeli da njihov novi bicikl izgleda više retro.

'Radio sam bicikle i za one koji su na početku priče imali samo viziju. Sve varijante su mi podjednako drage, ali poseban osjećaj zadovoljstva na kraju obnove daje pogled na lice vlasnika ili vlasnice koji su dali obnoviti svoj stari bicikl, za koji ih vežu posebne uspomene', ističe i odgovara na pitanje može li živjeti od toga.

'Uređivanje i obnovu bicikala koristim ponajprije kao terapiju protiv svakodnevnog stresa, a tek onda kao dodatni posao, tako da nisam pod pritiskom obaveza i zbog toga mogu puno više uživati u onom što radim. U posljednjih nekoliko godina bicikle sam dostavljao po cijeloj Hrvatskoj, a nekoliko ih se vozi i Europom', ponosan je. Neke slične kreativce koji se bave izradom bicikala i sličnim poslovima poznaje osobno, a neke samo virtualno, putem društvenih mreža.

Dotakli smo se s njim i teme čestih krađa bicikala u Hrvatskoj te kako se zaštititi od njih.

'Nažalost, ne postoji apsolutna zaštita, postoje samo načini na koje se eventualna krađa može otežati. Dosad sam imao samo jedan slučaj krađe, ali je bicikl srećom pronađen nakon nekoliko dana. Moji bicikli nisu atraktivni za prodaju u dijelovima, a toliko su prepoznatljivi da se lopovi ne bi baš usudili voziti ili prodavati takav model; unatoč tome, kupce upoznam s činjenicom da sami moraju nabaviti nekakav lokot ili nešto za zaključavanje, pa oni sami procjenjuju koliko žele uložiti u sigurnost svog bicikla', smatra Dinko.

Nedavno je pokrenuo i svoj kanal na YouTubeu, Retrolution Cycles, na kojem objavljuje snimke prerade bicikala.

'Iako se u tim vlogovima može ponešto i naučiti, temeljna ideja mi je pokazati što se događa tijekom restauracije bicikla u nekoliko faza, na način da to većini bude zanimljivo. Tako će oni koji poprate kanal moći vidjeti razne vrste bicikala i ostalih vozila koja sam radio te čuti priče koje ih prate, moći će vidjeti utrku bicikla sa samim sobom, razne neuspjehe i krive proračune, javljanje s festivala, dok su festivali postojali kao takvi, i tko zna što još, s obzirom na to da mi ideje za snimanje dolaze kao i ideje za bicikle - u sekundi', pojašnjava.

Kako smo svi u izolaciji, zanimalo nas je vozi li se sada i kako podnosi ova ograničenja.

'S obzirom na trenutne mjere izolacije, vožnja bicikla (ukoliko nije riječ o zabačenim šumskim putevima) nije baš poželjna, ali srećom, moja radionica je sigurna zona. Kako ju i inače koristim kao mjesto samoizolacije, u tom kontekstu ovo mi stanje nije problem te koristim vrijeme za rad na biciklima i snimanje videa za svoj kanal na YouTubeu. Dapače, dosta kupaca javilo mi se s narudžbama za bicikle jer se žele pripremiti za trenutak u kojem će se moći sigurno voziti na njima. Neki u izolaciji kuhaju, neki vježbaju, neki spavaju - ja izrađujem bicikle', objašnjava.

Osim u biciklima, uživa u buvljacima - redovno ih posjećuje gdje god može.

'Dosta dugo sam svirao gitaru, pa ju s vremena na vrijeme uzmem u ruku, ali to ne može zamijeniti svirku s bendom. Gledam filmove i serije, što mi je otelo vrijeme za čitanje knjige, ali imam svoje rezervirano vrijeme i mjesto samo za knjige. Fizički ispušni ventil mi je trčanje ili vožnja bicikla - OK, opet sam se vratio na bicikle. Evo, može li vožnja Vespe ići umjesto toga?' smije se Dinko.