U Hrvatskoj se godišnje obavi manje od 2000 umjetnih oplodnji, iako su potrebe i tri puta veće. Stoga su stotine hrvatskih parova do sada odlazile po pomoć u inozemne klinike, najviše u Sloveniju i Češku. Nakon ovog zakona bit će ih još više.

Jedna od najpopularnijih destinacija za hrvatske parove je Odjel za reproduktivnu medicinu Opće bolnice u Mariboru. Šef odjela dr. Veljko Vlaisavljević, inače član Europskog udruženja za humanu reprodukciju (ESHRE), nedavno je iznio podatak da su samo lani u studenome 44 hrvatska para bila na umjetnoj oplodnji u inozemstvu: 28 u Sloveniji, 15 u Češkoj te jedan par u Belgiji.

Slovenski zakon o umjetnoj oplodnji iz 2000. godine dopušta donaciju sperme i jajnih stanica. U Sloveniji se prilikom medicinske oplodnje ne provjerava bračni status para, a dozvoljeno je i zamrzavanje zametka koji se čuva pet godina. Bilo je prijedloga da se i neudanim ženama bez partnera omogući umjetna oplodnja, ali su se tome usprotivili konzervativni dijelovi društva i Katolička crkva, a prijedlog je na kraju pao i na referendumu. Prema podacima ESHRE, u Sloveniji oko 3,5 posto djece dolazi na svijet umjetnom oplodnjom, što je vrlo visok postotak u usporedbi s europskim zemljama.

Češka je jedna od zemalja s najliberalnijim zakonom o umjetnoj oplodnji. Prema tom zakonu iz 1996. godine, dopuštena je donacija sperme, jajne stanice i zametka. Dozvoljeno je zamrzavanje zametaka koji se čuvaju sve dok par ne odluči drukčije, ali ženama bez partnera nije dopuštena umjetna oplodnja. Na klinikama u Češkoj se godišnje obavi oko 10.000 postupaka.

No Dubravka Hrabar, predstojnica Katedre za obiteljsko pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu, smatra da Rode nemaju osnove tražiti zaštitu Ustavnog suda, piše Jutarnji list.

'Reproduktivno pravo, odnosno roditeljstvo, nije zaštićeno ni Ustavom ni međunarodnim dokumentima, pa se ni ne može tražiti zaštita Ustavnog suda. Uz to, Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji nije zakon o liječenju neplodnosti, njime se ne regulira pravo na liječenje i medicinsku pomoć, nego je samo zamjena za prirodnu mogućnost oplodnje. Zakon ne govori o pravu na liječenje, pa samim time ne može biti ni osporavan po toj osnovi', poručuje Hrabar.