Dogradnja ratne mornarice i najave o izradi dvomotornog palubnog lovca i još jednog nosača aviona domaće proizvodnje događaju se usporedo s frenetičnim tempom modernizacije koju je ranije pokrenula kineska vojska.

Indija u strahu od svog najvećeg regionalnog rivala obznanjuje da se njezina mornarica transformira iz kupca u brodograditelja, a tportal donosi što sve druga najmnogoljudnija država na svijetu namjerava izgraditi u svojim brodogradilištima.

Indijska ratna mornarica usredotočila se na razvoj domaćih platformi, sustava, senzora i oružja kao dio nacionalne modernizacije i širenja kapaciteta pomorskih snaga. Od studenog 2022. indijska ratna mornarica ima čak 45 brodova različitih tipova u izgradnji, uključujući razarače, fregate, korvete, podmornice na konvencionalni i nuklearni pogon te razne druge brodove. Prema planovima, New Delhi do 2050. planira izgraditi snažnu mornaricu od 200 novih plovila i čak 500 borbenih zrakoplova domaće proizvodnje.

Uspješno testiranje polijetanja i slijetanja domaćeg aviona na palubu također domaćeg nosača aviona INS Vikrant poprilično je ohrabrilo vrh indijske vojske koji sa zebnjom gleda na zahuktalu modernizaciju kineske Narodnooslobodilačke armije. Kina, podsjetimo, dovršava drugi nosač aviona svoje proizvodnje i nastavlja rad na domaćem palubnom lovcu smanjenog radarskog potpisa, ali i značajno modernizira ostale sastavnice ratne mornarice.

Sve veći interes kineske ratne mornarice za Indijski ocean naveo je Indijce da više ulažu u protupodmorničke brodove poput korveta klase Kamorta, pomorske izviđačke zrakoplove dugog dometa kao što je Boeingov P-8 Poseidon, patrolne brodove klase Saryu i bespilotne letjelice Heron-1 nabavljene u Izraelu. Međutim nedostatak jake podmorničke flote i pratećih brodova u određenoj mjeri smanjuje indijske pomorske sposobnosti u odnosu na rivala iz neposrednog susjedstva.

Kombinacija Rafalea i Super Horneta

Nakon kineskih upada u Ladakh u kašmirskoj regiji 2020. New Delhi je objavio da planira unaprijediti vojne objekte na Andamanskim i Nikobarskim otocima u Bengalskom zaljevu te na tropskom arhipelagu Lakshadweep na istočnoj obali Arapskog mora. Cilj Indije je, naime, stvoriti mrežu otočnih baza koje osiguravaju infrastrukturu što će jamčiti slobodu plovidbe i nesmetane prelete na svim indijskim teritorijima. No same vojne baze nisu dovoljne kao sredstvo odvraćanja u slučaju potencijalnog sukoba s Kinom. Upravo je strah od Pekinga i otprije pokrenuta regionalna utrka u naoružanju nagnala Indiju da u budućnosti značajno zagrabi u državnu blagajnu i iz temelja obnovi svoje pomorske snage.

Testiranje mornaričke inačice domaćeg jednomotornog lakog višenamjenskog lovca s delta krilima tipa Tejas zapravo je samo uvod u puno ambicioznije i opsežnije planove. Ovaj mlažnjak se, naime, sada koristi u programu demonstracije tehnologije koji bi trebao pomoći smanjiti rizike povezane s budućim nosačem indijske ratne mornarice, ali i u sklopu ambicioznog plana o izgradnji snažnijeg, dvomotornog palubnog lovca u okviru programa TEDBF (Twin Engine Deck Based Fighter). Riječ je, inače, o avionu koji se usporedo razvija za potrebe ratnog zrakoplovstva i ratne mornarice, s time da je prvi let najavljen u razdoblju između 2025. i 2026. godine, a njegovo uvođenje u sastav šest do sedam godina kasnije.

Unatoč modelu prikazanom na izložbi Aero India 2021., još uvijek nije sasvim jasno kako će TEDBF doista izgledati i hoće li naslijediti išta od Tejasa, a njega pak treba naslijediti Tejas Mk2. Radi se o višenamjenskom borbenom avionu čiji dizajn podsjeća na kombinaciju Gripena i Rafalea, a trebao bi zamijeniti dotrajale Jaguare, Mirage 2000 i MiG-ove 29. U ovoj fazi TEDBF je još uvijek vrlo daleko od upotrebe pa je Indija primorana na nosačima koristiti avione koje ima otprije, a to su MiG-29K/KUB, modeli koji su kritizirani zbog niza problema, uključujući kvarove motora i lošu operativnu dostupnost.

Usporedo s uspješnim testiranjima prototipa mornaričke inačice Tejasa, provedena su ispitivanja indijskih palubnih varijanti MiG-ova 29. Oni su se zasad pokazali kao pogodni za slijetanje na INS Vikrant, ali ih Indija namjerava zamijeniti Dassaultovim mornaričkim Rafaleima M ili Boeingovim F/A-18E/F Super Hornet Block III, koji bi poslužili kao prijelazni avioni dok ne stigne domaći TEDBF. Valja reći da su Rafalei i Super Horneti već podvrgnuti valorizaciji tijekom ispitivanja u mornaričkoj bazi Hansa u Goi, u kojoj je ranije izgrađena kopnena rampa za polijetanje u obliku skijaške skakaonice.

Francuzi u blagoj prednosti

Nepotvrđene glasine sugeriraju da je Rafale favorit za prijelazno razdoblje, najvjerojatnije potpomognute činjenicom da kopnenu varijantu tog aviona već koristi indijsko ratno zrakoplovstvo. Nakon što se donese odluka između Rafalea i Super Horneta očekuje se da će New Delhi naručiti 20 do 30 lovaca koji će djelovati s Vikranta. Prethodno je objavljeno da bi moglo biti kupljeno čak 57 novih mlažnjaka, ali je zamah u programu TEDBF doveo do smanjenja tog broja. Međutim postoji bojazan da Vikrant zbog malih dizala nije u potpunosti prilagođen za prihvat Rafalea i Super Horneta pa je ubrzan i projekt novog domaćeg nosača u sklopu projekta IAC-2 (Indigenous Aircraft Carrier 2), a koji bi se trebao zvati INS Vishal.

Predviđeno da bude dovršen 2030-ih, Vishal bi trebao moći ukrcati i pobjednika natjecanja između Rafalea i Super Horneta, kao i domaćeg TEDBF lovca. Budući nosač prvenstveno bi trebao biti prikladniji za upravljanje ovim vrstama zrakoplova jer za sustav uzlijetanja namjerava koristi katapult ili elektromagnetski sustav lansiranja (EMALS), a ne tzv. skijašku skakaonicu, kakvu ima Vikrant.

Vojni analitičari ističu da ne bi bilo veliko iznenađenje to da program TEDBF 'padne u vodu' zbog niza, posebice ekonomskih faktora. To bi dovelo do kupnje većeg broja uvoznih palubnih lovaca ili do većeg oslanjanja na nadolazeći model Tejas Mk2, izvorno namijenjen isključivo za ratno zrakoplovstvo. Takav odabir bi, međutim, zadržao samo jedan motor koji je indijska ratna mornarica zbog nedostatka potrebne snage odbacila kao održivu opciju.

Kako sada stoji, Vikrant će u bliskoj budućnosti ploviti sa zračnim krilom prvenstveno sastavljenim od nezadovoljavajućih MiG-29K/KUB-ova, dopunjenih helikopterima za rano upozoravanje iz zraka Kamov Ka-31 Helix i pomoćnim helikopterima tipa Chetak. Ipak, modernizacija komponente s rotorima u obliku uvođenja američkog protupodmorničkog i protupovršinskog helikoptera MH-60R Seahawk najavljuje veliku nadogradnju u odnosu na trenutne protupodmorničke helikoptere Ka-28 Helix.

Nema sumnje u to da bi dodavanje Rafalea ili Super Horneta donijelo prijeko potrebnu reviziju indijskih mornaričkih sposobnosti, uključujući AESA radare i naprednije oružje, ali to samo po sebi nije dovoljno kada u najbližem susjedstvu imate velesilu poput Kine, koja s još većim zanosom modernizira svoju ratnu mornaricu. Usporedo s razvijanjem novih nosača i palubnog lovca, indijska ratna mornarica namjerava obnoviti flotu plovila koja bi bila sastavni dio borbene skupine budućeg nosača aviona.

Rusi ispali iz igre

Prema ranije objavljenim planovima, Indija nastavlja izgradnju još dvije podmornice klase Arihant s balističkim projektilima, a za izgradnju tri podmornice klase S5 već je odobreno 1,5 milijardi dolara. Vlada u New Delhiju odobrila je i projekt izgradnje šest podmornica na nuklearni pogon Alpha 75. Za početak se planira dovršetak tri takve podmornice do 2024. godine, a njih još tri najkasnije do 2032. godine. Do kraja pak ove godine planirano je uvođenje šest konvencionalnih jurišnih podmornica klase Kalvari, a isto toliko bi u skorije vrijeme trebalo biti izgrađeno jurišnih podmornica klase Alpha L75.

U fazi dizajna je i klasa 76, a riječ je o konvencionalnim dizel-električnim podmornicama koje su u potpunosti projektirane i razvijene u Indiji. Također, u domaćim brodogradilištima planira se izgradnja dviju džepnih podmornica za provođenje specijalnih operacija. Velike nade polažu se i u izgradnju nosača helikoptera s integriranim električnim pogonom, a koji bi trebali biti naoružani sustavom elektrooptičke kontrole paljbe, osam srednjih i šest teških strojnica i naprednim sustavom mamaca, dok bi nosač trebao biti sposoban nositi do 14 helikoptera raznih namjena.

Uz to, Indija nabavlja šest desantnih čamaca za podršku jurišnim misijama koji bi mogli prihvaćati helikoptere, a nastavlja i Projekt 18, iza kojeg stoji osam razarača iz klase Visakhapatnam. Ozbiljno se razmišlja i o razaraču klase Kolkata s poboljšanim stealth značajkama, kao i dodatne dvije fregate Niligiri, uz već postojećih pet. Još ranije je porinuta fregata klase Talwar, a tri se još izrađuju, dok je u izradi čak 13 korveta najnovije generacije za protupodmorničko ratovanje. Treba reći i to da je u planu izgradnja 12 minolovaca i 11 obalnih patrolnih brodova.

Premda se renesansa indijske ratne mornarice poprilično glasno najavljuje, o konkretnim podacima može se tek nagađati. U javnost je dosad procurila samo okvirna istisnina planiranih plovila i dio opreme koja se namjerava ugrađivati u brodove. Od sustava koji su precizirani, ističu su oni zapadne i domaće proizvodnje, dok na popisu gotovo da i nema ruske tehnike. Takvo što je logično jer Moskva zbog rata u Ukrajini nije u mogućnosti na vrijeme isporučivati opremu svoje proizvodnje.

Ovakvu situaciju mogli bi iskoristiti SAD i Francuska, čiji se Super Horneti i Rafalei nalaze u utrci za prijelazni indijski mornarički avion, dok New Delhi ne dovrši svoj program palubnog lovca. Washington bi mogao pritiskati New Delhi da u međurazdoblju uzme Super Hornete jer koriste iste General Electricove motore F414 kao i program Tejas, a Pariz je u prilici inzistirati na Rafaleima jer su Dassaultovi inženjeri ionako savjetnici u projektu Tejas. Svoje ponude, dakako, mogu uvjetovati i nastavkom suradnje u nabavi opreme za ambiciozan program moderniziranja indijske ratne mornarice u opsezima kakve su zasad u stanju održavati jedino najveće svjetske velesile - Kina i SAD.