Ova rečenica, u svjetlu donesene presude, danas, 2010. godine, za počinitelje jednog brutalnog ratnog zločina nad civilima, zastrašujuća je poruka hrvatskoj javnosti i snažan argument da neki sudovi nisu još dorasli voditi takve postupke te da je njihova objektivnost i nepristranost i dalje upitna, smatraju to u priopćenju za javnost Katarina Kruhonja, predsjednica Centra za mir i ljudska prava iz Osijeka, Vesna Teršelič, direktorica udruge Documenta i Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava.

Podsjećaju da su prije 19 godina, 18. prosinca 1991, pripadnici HV-a D. Leskovar, Ž. Belina, D. Milić, I. Grgić i Z. Plesec, u uniformama HV-a i s oružjem HV-a (ali 'izvan radnog vremena') upali u kuću obitelji Mileusnić u Novskoj. Tom prilikom ubijene su Goranka i Vera Mileusnić, kći i supruga Petra Mileusnića, te njihova susjeda Blaženka Slabak koja je bila u posjetu. Petar Mileusnić je teško ranjen i on je iskočivši kroz prozor uspio pobjeći. Ubojice su uhvaćeni, krivnja im je dokazana, priznali su da su pucali.

Vojni sud pokreće postupak protiv Leskovara, Beline i Milića, ali ih oslobađa primjenom zakona o oprostu. Obrazlažući svoju odluku Vojni sud, u sastavu K. Mudrovčić, V. Mioč, R. Ščekić, kaže da su počinioci ubojstava (ali ne ratnog zločina!) 'bili revoltirani slikama pada Vukovara'.

Krajem srpnja 2009, 17 godina poslije 'obustave kaznenog progona', što je, prevedeno na 'nepravnički' jezik, značilo oslobađanje nesumnjivih ubojica i počinitelja teškog ratnog zločina, Županijsko državno odvjetništvo Sisak pokreće kazneni postupak protiv Ž. Beline, D. Milića, I. Grgića i Z. Pleseca (D. Leskovar je u međuvremenu umro), optužujući ih sada za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.