Škola budućnosti će se oslanjati na različite strojeve za nastavu. Ti će strojevi biti u prvom redu posrednik između nastavnika i učenika, a osim toga oni će zamjenjivati nastavnika za vrijeme učenja i ponavljanja. Čak i velik dio ispitivanja preuzet će djelomično - stroj. Ovaj simpatičan citat i odraz nepokolebljive vjere u ljepšu budućnost čitali su rujnu 1963. godine mladi ljubitelji Plavoga vjesnika. Naravno, tek nakon što se u dahu progutala nova strip pustolovina Zaviše i Gusara s Atlantika. Stroj ili, kako smo ga nešto kasnije nazvali, računalo nije izbacio profesore iz učionica iako su postojala strahovanja da kompjutor otkazuje nastavnicima.

Umjesto mašte, današnja sveta knjiga opremanja učionica je relativno ambiciozno osmišljen Državni pedagoški standard koji do 2022. godine očekuje nestanak višesmjenske nastave te razrede s 20 učenika smještenih u učionice opremljene solidnom količinom tehnologije kakva se spomenute 1963. godine mogla naći samo u znanstvenoj fantastici. Kako je suvremeni svijet izrazito fluidno, brzo i fleksibilno mjesto, maštanje o budućnosti materijalnih uvjeta odgoja i učenja vrijedi na trenutak osloboditi okova birokratskog dokumenta.   

Pametni mobiteli

Zavirimo li u pravilnike o kućnom redu bilo koje hrvatske škole, primijetit ćemo da dvojbe nema - mobitel je neprijatelj broj jedan. U školski ambijent ušli su naglo i brzo, štoviše upravo slavimo desetu godišnjicu početka prave ekspanzije, a njihova upotreba uglavnom se povezuje s varanjem na ispitu, YouTube snimkama tučnjava i na žalost nastankom maloljetničkog pornografskog materijala. Ignoriranje njegove raširenosti, mogućnosti i uloge u učenikovom životu pokazat će se neodrživim. Kroz budućnost koja kao standard poznaje jedino pametne mobitele dramatično većih mogućnost od današnjih, mobitel postaje učenikov i profesorov suradnik.

Uz pomoć integriranih mini-projektora s kolegama se u sekundi dijele fotografije i video kod kuće provedenog projekta ili uočena zanimljivost na putu do škole, poput neobičnih simbola na vrhu zgrade iz 19. stoljeća, nepoznate biljke i sl. Svakodnevica postaju i 3D holoprojekcije, što primjerice snimljeno predavanje umanjenog profesora donosi na sam dlan učenika. Istina, bit će i dobre zafrkancije, ali i to je dio zdravog odrastanja i učenja. Iako će se davnog postojanja primitivnog Facebooka vjerojatno sjećati samo stariji srednjoškolci, nove društvene mreže postat će sastavni dio obrazovnog procesa, jer je iluzorno očekivati da će tako intrigantni kanali komunikacije ostati neiskorišteni za distribuciju znanja. Stoga za informiranje iz prve ruke o pionirskim pokušajima korištenja društvenih mreža u domaćoj svakodnevici svakako pročitati tekst Sanje Ledinek FaceYouTwitt i generacija M². 

QR

Izrada QR kodova nevjerojatno je jednostavna i mene iskreno stvarno čudi da ih se više ne koristi, zapisao je poznati bloger Boris Radošević, što je dovoljno da zaintrigira i najveće grintavce o kompliciranoj tehnologiji. Iako praktično učitavanje alfanumeričkih ili binarnih metapodataka iz dvodimenzionalnih bar kodova uz pomoć mobitela, kao relevantnu tehnologiju najviše ističu marketinški stručnjaci, primjena u obrazovanju, ukoliko se dobro osmisli, može biti još uzbudljivija. Zamislite učenike sa zadatkom izrade sadržaja za QR kodove svake školske učionice, ili deset najvećih gradskih znamenitosti koje naposljetku zajednički s profesorom doista i izrađuju, te raspoređuju po gradu uz ponavljanje sadržaja. Podno osušenih biljaka herbarija više se ne pišu šture nerazgovijetne natuknice, već se izrađuje QR kod koji vodi na učenikov blog s detaljnijim informacijama i video snimkom samog traženja biljaka po šumi. Izdanje lektire 'Vlak u snijegu', ukoliko uopće bude na papiru, najkasnije 2012. godine očekujem s QR kodom na naslovnici i s linkom na stream istoimenog filma!  

Igra

Odlazak u školu za sedmogodišnjaka je najčešće šok jer ga se iz rutine svakodnevne slobodne igre ubacuje u strogo kontrolirani ritam od 45 minuta sjedenja u klupi. Zahvaljujući novim tehnologijama nesklad je u budućnosti potpuno prevladan. Prema novom pedagoškom standardu (op. a. 2013.) svaka je učionica opremljena bar jednom igraćom konzolom za koje se redovito izrađuju uzbudljive edukativne igre. No nije više riječ o klasičnom obliku interakcije u kojem se oči i kralježnica oštećuju sjedeći pred računalom.

Primjerice, na geografiji budućnosti se koristi avanturistička igra o upoznavanju Plitvičkih jezera, umreženi učenici bježe od medvjeda pokušavajući izbjeći  gaženje endemskih biljaka, što nosi negativne bodove, ali nema joystica s obzirom da se likovima upravlja isključivo putem tjelesnih pokreta. Korisnost je dvostruka - kroz razinu uzbuđenja, koju mu knjiga ne pruža, učenik uživa u gotovo pravoj interakciji s krajolikom o kojem je dvadesetak minuta ranije predavao profesor, a tijelo se razgibava nadopunjujući TZK.  Naravno, uz konzolu je sastavni dio svakog razreda već standardna 3D televizija s bogatom ponudom dokumentarnih programa. U kontekstu igre i učenja vrijedi spomenuti da su kroz budućnost uobičajeni i siftables, već sada postojeće male kocke nalik klasičnim igračkama, ali zapravo sjajna interaktivna miniračunala uz pomoć kojih je moguće učiti slova, osnove matematike, skladanje...

Umreženost

Ni na tren ne sumnjam da učenje u školi budućnosti donosi neviđenu razinu umreženosti i interakcije. Sjedit će se za kružnim stolovima u stolicama na kotačiće ili na pilates loptama, što će omogućavati usmjeravanje prema u tom trenutku korištenom izvoru informacija. Naravno, bez dovoljne prostranosti učionice neće biti moguće provoditi godišnji razredni projekt poput izrade zmaja na električni motor. Termin idem na internet nestat će iz svakodnevne upotrebe s obzirom da će se njegove mogućnosti kroz nastavni proces koristiti konstantno, pa taj trenutak neće označavati ništa posebno.

Osim već spomenute mogućnosti trenutnog dijeljenja sadržaja putem društvenih mreža s cijelim svijetom, ili barem s roditeljima, budućnost donosi potpunu transformaciju međurazredne i međuškolske komunikacije. Sastavni dio rada postat će videokonferencije kroz koje se organizira jednostavno dijeljenje spoznaja o trenutnim dostignućima u izradi zajedničkih projekata. Možete li zamisliti da vam se na satu obrade indijske kulture uživo u razred rutinski javi razred iz Bengalura u Indiji? Sjajna prilika i za prvo realno okušavanje znanja stečenih na engleskom jeziku. Također, svi se sjećamo sjajnih uzbuđenja koje nam je donosilo igranje graničara ili nogometa protiv suparničke škole, a lako izvediva videokonferencija donijet će mogućnost produktivnog natjecanja i u područjima relevantnima za znanje. Zašto prema dogovoru nastavnika dva razreda ne bi radila na istom zadatku i onda uz punu multimedijsku podršku podijelila i usporedila rezultate?

Naravno, ništa od navedenog ne znači da će novi valovi ulaska tehnologije u razred riješiti sve profesorove probleme, a učenike pretvoriti u znatiželjne genijalce poput Wesleya Crushera. Klasične probleme nemotiviranosti, neznanja, nerada, ali i objektivnih ograničenja npr. QR kod neće izbrisati, ali će one najbolje motivirati na stalno traženje novih uzbudljivih rješenja.

Stoga, donese li budućnost išta manje od rasprave između ministarstva i sindikata o tome treba li tablet računala s mogućnošću 3D holoprojiciranja dijeliti besplatno ili samo subvencionirati, bit ću razočaraniji od malih čitatelja Plavog vjesnika iz 1963. godine kada su shvatili da stroj ipak nije izbrisao profesora.