Ukrajina napada Rusiju novom vrstom bespilotne letjelice dugog dometa - balonima koji ispuštaju minobacačke bombe s velike visine. Ove jednostavne i jeftine uređaje vojnici kontroliraju pomoću standardne elektronike, uz satelitsku komunikaciju, piše Forbes.

Nedavni napredak u softveru i bolje razumijevanje kretanja vjetra znače da se takvi baloni mogu usmjeravati na velike udaljenosti s priličnom točnošću. Stručnjaci napominju da ukrajinski baloni imaju niz iznenađujućih karakteristika. Ono što bi moglo izgledati kao trivijalni alat za uznemiravanje neprijatelja moglo bi zapravo postati jednostavno, a genijalno oružje za jačanje ukrajinskih strateških napada.

Mamci za zbunjivanje obrane

Još u veljači 2023. ukrajinski branitelji srušili su brojne ruske balone. Čini se da su to bili standardni meteorološki baloni s radarskim reflektorima koji su letjeli prema Kijevu na visini do 3,3 kilometra, a korišteni su kao mamci za zbunjivanje obrambenih snaga tijekom napada dronovima i projektilima.

Ovog ožujka Rusi su izvijestili da su oborili ukrajinske balone, ali su oni izgledali veći i sofisticiraniji od njihovih - a bili su i naoružani.

'Prvi put su Oružane snage Ukrajine lansirale niz meteoroloških balona s eksplozivom duboko u Rusiju', objavio je državni medij MASH. Prema izvješću MASH-a, jedan balon pao je u šumi u blizini sela Novaja Slobodka, a drugi je uništen u regiji Kursk. Neki su nosili minobacačke bombe, a drugi radarske reflektore.

Balon izgleda kao napadačka bespilotna letjelica i potakne rusku protuzračnu obranu na otvaranje vatre. Prema MASH-u, svaki balon također ima GPS uređaj za praćenje, balast, baterije i kontrolnu elektroniku s programiranim koordinatama za napad.

Jedna od fotografija oborenog balona prikazuje minobacačku bombu od 82 mm, oružje za rasprskavanje/eksploziju od tri kilograma, a druga prikazuje nešto što izgleda kao improvizirano oružje slične veličine. MASH spominje i minobacačku bombu od 81 mm, što može biti ili tipfeler ili otkriva da se Ukrajinski koriste i trećom vrstom oružja.

Ali ostatak balona je nešto misterioznija priča.

Superpritisak, nulti pritisak, lateks ili toplina?

Većina izvora kaže da je ploča od tankog materijala sam balon, ali to se ne čini vjerojatnim. 'Crni materijal nije balon, više izgleda kao prevelik padobran za spuštanje', rekao je stručnjak za njih, Chris Hillcox iz Near Space Photography, za Forbes.

Hillcox napominje da postoje tri glavne vrste balona – supertlačni, poput srebrnih balona napunjenih plinom pod tlakom, nulti balon čiji se omotač balona širi dok se diže i uobičajeni bijeli balon od lateksa, koji koriste meteorolozi, a doseže određenu visinu prije nego što pukne. Ovaj materijal ne izgleda kao jedan od njih.

'Čini se da iz baze dolazi uže. Ako je to slučaj, onda više nema balona i ne može se ništa zaključiti o njemu. Vrlo je lako postaviti cut off, uređaj koji odvaja teret od balona koji ga nosi. Tako da su mogli koristiti onaj od lateksa, mali balon bez pritiska ili čak balon sa superpritiskom.'

Napominje da netaknuto stanje materijala ne izgleda kao balon koji je ili pokvaren ili oboren, što daje težinu teoriji o padobranu.

Steve Randall iz dobavljača balona Random Engineering Ltd kaže da uređaj izgleda kao domaća izrada i ne nalikuje uobičajenom meteorološkom balonu. Sugerira da bi crni materijal mogao biti vrsta plastike koja se koristi kao obloga za smeće i da bi mogao biti omotač toplinskog balona – rijetke vrste koja apsorbira Sunčevu energiju kako bi se zagrijala i dobila na uzgonu.

Randall napominje da bi se takav materijal u načelu mogao koristiti za balone bez tlaka, ali da se u praksi prozirna plastika gotovo uvijek koristi za takve omote. Obojica su sugerirala da je plastična boca vjerojatno tu kao balast. Može biti ispunjen tekućinom s malom rupom, tako da postupno gubi težinu kako bi kompenzirao gubitak uzgona zbog curenja plina iz omotača balona.

Elektronsko rastavljanje

Balonske bombe mogu biti jeftino i jednostavno oružje. Najraniji poznati tip izumio je austrijski inženjer Franz Von Uchatius 1849., tijekom opsade Venecije. Austrija bez izlaza na more nije imala ratne brodove pa je Uchatius za bombardiranje grada opremio balone na vrući zrak malim bombama, a one su se ispuštale na naredbu 'pomoću duge izolirane bakrene žice s velikom galvanskom baterijom postavljenom na obalu', objavljeno je u izvješću u Scientific Americanu.

Ovaj napad balonom bio je prva upotreba naoružanih dronova, kao i prvi zračni napad ikada, ali male bombe nisu bile osobito uspješne. Balonske bombe korištene su mnogo puta u posljednjih 175 godina, a posebno u Drugom svjetskom ratu, kada su japanski FuGo vatreni baloni pogodili kopno SAD-a s tisuće milja udaljenosti (što ih je učinilo prvim interkontinentalnim oružjem), te u savezničkoj operaciji Outward u okupiranoj Europi.

Nedavno je Hamas koristio balone za napade iz Gaze. Iako su njihovi učinci općenito ograničeni, oni puno više opterećuju one koji se brane nego napadače.

Ukrajinska verzija znatno je naprednija od prethodnih modela. Kako pokazuju ruska izvješća, ima domet od najmanje stotinu kilometara; slični hobi baloni redovito obilaze Zemlju u mlaznim strujama. Daniel R., fizičar i OSINT analitičar na Twitteru/X-u, proveo je detaljnu studiju elektronike koja se vidi na slikama iz ruskih izvora. Napominje da se na njima vidi plastična boca iznad spremnika s kontrolnom elektronikom, uz uređaj za praćenje sa streljivom ispod.

'Municija je poduprta uzicom koja prolazi kroz žičanu petlju. Ova žičana petlja važan je dio funkcioniranja ovog sustava', napominje Daniel R. 'Bluetooth modul je mozak balona. Ovaj modul može omogućiti releju da propusti struju kroz žičanu petlju koja drži konac za streljivo. Petlja će se jako zagrijati, topeći se ili izgarajući kroz žicu, oslobađajući tako streljivo.'

Čini se da je modul bluetooth mikrokontrolera komercijalni ESP32-H2-Mini-1 tvrtke Espressif. Tu je i GPS GP1818MK modul za 20 USD. Vjerojatno to omogućuje ispuštanje bombe kada balon prijeđe iznad unaprijed definiranog ciljnog područja. Još zanimljivije, ispod toga je uređaj za praćenje, Spot Trace od 130 USD.

'Ovaj uređaj šalje GPS podatke o lokaciji izravno komunikacijskim satelitima. Ukrajina bi ovu informaciju o lokaciji primala u intervalima od nekoliko minuta, ovisno o planu praćenja', napominje Daniel R.

On kaže i da je tragač najskuplji dio balona. Hillcox se slaže, napominjući da bi cijeli uređaj mogao koštati oko 1000 dolara, ovisno o vrsti balona i je li bio napunjen skupim helijem ili jeftinim, ali opasnim vodikom. 'Ako koristite vodik, onda cijena pada, ali rizici rastu', kaže Hillcox.

Radar Plus GPS

Bez radarskog reflektora balon bi bio vrlo nevidljiv i radar bi ga teško uhvatio. Ali Ukrajinci vjerojatno žele da se to vidi. Na visinama od 30.000 stopa ili više jedini način da se balon sruši je skupi projektil zemlja-zrak ili zrak-zrak, što bi bila dobra zamjena.

Reflektor također može omogućiti Ukrajincima praćenje napretka balona i usporedbu podataka s onima koje šalje GPS uređaj za praćenje. To bi moglo pomoći u mapiranju područja gdje je GPS ometan ili lažiran kako bi se poboljšala točnost njihovih napada. Otpuštanje padobrana također može ispustiti GPS uređaj za praćenje na mjesto radi informacija o GPS smetnjama tijekom duljeg razdoblja.

GPS uređaj za praćenje mogao bi se koristiti za upravljanje balonima s povećanom preciznošću. Američka vojska i drugi odnedavno koriste balone koji mogu mijenjati visinu kako bi iskoristili vjetrove što pušu u različitim smjerovima. Kao što naziv 'stratosfera' sugerira, na velikoj visini atmosfera je slojevita s vjetrom u različitim smjerovima na različitim visinama, tako da pomicanje na pravu visinu može poslati balon u gotovo bilo kojem željenom smjeru.

Ovaj je pristup također koristio Googleov projekt Loon, koji je sada ukinut. Je li kineski špijunski balon oboren prošle godine mogao točno upravljati, predmet je rasprave.

Neki baloni sada mogu navigirati iznad određenog mjesta i kružiti oko njega dulje vrijeme. Pentagonova COLD STAR – Covert Long Dwell STratospheric ARchitcture – visoko je klasificirana platforma koja koristi ovu tehnologiju. Malo je vjerojatno da Ukrajina koristi nešto tako sofisticirano, ali bi mogla primijeniti sličan pristup da njezini baloni ne bi nasumično lebdjeli.

Stratosferska navigacija trenutačno ima točnost milja, a ne stopa, a bacanje bombe s velike visine povećava nepreciznost. Međutim deseci ili stotine balonskih bombi mogu biti dovoljni da pogode veliku metu poput skladišta plina ili zračne baze. Japanci su u Drugom svjetskom ratu lansirali nekoliko tisuća vatrenih balona FuGo, koji su koštali nekoliko stotina dolara svaki, a mnoge su sastavile učenice u radionicama. Ova vrsta masovne prijetnje natjerala bi Ruse da angažiraju balone i, kao s FuGovima, vezala bi nerazmjerne resurse u borbi protiv njih.

Rusija koristi 'presretače' balona

Zvuči dosta bizarno, ali Rusija je jedina zemlja koja posjeduje specijaliziranu letjelicu za obaranje balona. M-17 Mystic bio je zrakoplov za velike visine dizajniran za presretanje američkih špijunskih balona. To je predstavljalo problem za Sovjetski Savez od 1950-ih naovamo jer su CIA i drugi lansirali velik broj 'meteoroloških balona' s kamerama u pokušaju da bace pogled iza Željezne zavjese u danima prije satelita. M-17 je mogao doseći 70.000 stopa i bio je opremljen dvostrukim topom od 23 mm montiranim na kupoli, a on je ispaljivao posebne projektile za obaranje balona.

Kada je opasnost od balona nestala, M-17 je prenamijenjen za izviđanje i istraživanje vremena na velikim visinama. Ali kako sve veći broj ukrajinskih balona iskorištava prevladavajući vjetar za prelazak ruskog zračnog prostora, potencijalno prelazeći cijelu zemlju, Rusija će možda morati početi mijenjati svoje planove za obranu od balona. Točnije, biti spremna za prijetnje s kojima se suočava sa sve većeg popisa ukrajinskog oružja dugog dometa.