To je daleko najdugometniji ukrajinski napad – i eskalacija ukrajinske kampanje dubokih napada usmjerenih na ruske rafinerije, tvornice i strateška vojna mjesta, piše Forbes.

I to je barem četvrti pokušaj dubinskog napada koji uključuje ukrajinske bespilotne letjelice. Video zapisi koje su snimili ljudi na tlu u Salavatu jasno prikazuju široka ravna krila, fiksne kotače i propeler koji su tipični za jeftin sportski avion, kakav pilot srednje klase može napraviti kod kuće od kompleta koji košta samo 90.000 dolara.

Ukrajinska obavještajna uprava, radeći u suradnji sa zapovjedništvom za specijalne operacije zemlje, pretvorila je dva tipa zrakoplova lokalne proizvodnje u dronove: Aeroprakt A-22 i Aerosor Nynja.

Čini se da obje vrste imaju jeftine video kamere, jednostavna računala u vozilu, servo uređaje povezane s kontrolama leta, plus satelitske radijske uređaje za prijenos videa udaljenom operateru i upravljačke signale natrag u avion.

A-22 očito nosi svoj eksplozivni teret u svojoj kabini. Nynja ispod trbuha nosi bombu tešku 220 funti. Oba zrakoplova lete brzinom od oko 100 milja na sat i stapaju se s civilnim zračnim prometom, što ih čini teškim za presretanje.

Osam stotina milja je na samom rubu izdržljivosti sportskog aviona na tipičnom spremniku goriva od 20 galona, pa je moguće da su Ukrajinci dodali dodatne spremnike - svojevoljno dodajući težinu u zamjenu za dodatni domet. Svakim kilometrom dosega dronova raste broj ciljeva koje mogu pogoditi.

Napad na Gazpromovu rafineriju

Zasad te mete uključuju tvornicu bespilotnih letjelica Shahed u posebnoj gospodarskoj zoni Alabuga, 600 milja od granice s Ukrajinom, koju je 2. travnja pogodio najmanje jedan A-22—i radar iznad horizonta u Kovylkinu, 300 milja unutar Rusije. Usporedni udari naizgled A-22 oko 17. travnja možda su oštetili radarske stupove ili kontrolnu zgradu.

Treći napad sportskim zrakoplovom, ovaj koji je uključivao Nynju, nije uspio 27. travnja ili nešto prije njega, kada se dron srušio 600 milja od rusko-ukrajinske granice. Napad na Gazpromovu rafineriju Salavatnefteorgsintez u Salavatu, dva tjedna kasnije, bio je plodonosniji za Ukrajince. Rafinerija je jedno od većih naftnih postrojenja u Rusiji.

Malo je nejasno što točno Ukrajina pokušava postići svojom kampanjom dubokih napada. Napadi su donekle ugušili rusku proizvodnju benzina, ali vjerojatno nedovoljno da bi imali trenutni učinak na gospodarstvo — a time i na dugoročne ratne napore. "Ovo su udari na licu mjesta", rekao je energetski stručnjak Hennadii Ríabtsev za ukrajinsku Pravdu. "Oni su bolni i utječu na logistiku, ali ne utječu značajno na ukupne godišnje količine rafiniranja."

Koji je zapravo cilj Ukrajine?

Moguće je da su napadi namijenjeni jačanju ruske protuzračne obrane - prisiljavajući je da zaštiti stotine potencijalnih meta diljem Rusije. Što se protuzračna obrana više širi, manje štiti bilo koju bazu ili industrijsku lokaciju. "Ne možete braniti svugdje", primijetio je umirovljeni general američke vojske Mark Hertling.

Ako je to cilj, onda je najbolje razmišljati o dubokim udarima kao komplementarnim ukrajinskim udarima bliže prvoj liniji, uključujući napade na aerodrome i poligone raketama koje se lansiraju sa zemlje i bespilotnim letjelicama kraćeg dometa.

Na taj način ti sportski zrakoplovi koji lete duboko u Rusiju pomažu razrijediti obranu za napade s neposrednijim i očiglednijim učinkom. Na primjer, raketni napad 1. svibnja na stotine ruskih pripravnika u Luganskoj oblasti u istočnoj Ukrajini—napad u kojem je možda ubijeno više od stotinu Rusa.