Po ocjeni katoličkog tjednika Glas Koncila ulazak Republike Hrvatske u puno članstvo Sjevernoatlantskog saveza (NATO) iznimni je povijesni događaj i uspjeh, definitivni izlazak Hrvatske iz umjetnih državnih tvorevina 20. stoljeća koje nisu mogle uspjeti i povratak hrvatske države u njezino naravno, povijesno, zemljopisno i kulturno okruženje
'Članstvo u najmoćnijemu svjetskom vojnom savezu koji ne ugrožava državni suverenitet svojih članica, uz obveze koje nikada nisu ni male ni lagane, donosi - opravdano se može smatrati - faktično, tj. stvarno priznanje Hrvatske u međunarodnoj zajednici, a što je puno više i važnije od same vojne komponente i od juridičkog priznanja koje je Hrvatska doživjela 1992.', piše u komentaru uskrsnog broja tjednika glavni urednik Ivan Miklenić.
Po njegovim riječima, ulaskom u NATO Republika Hrvatska otklonila je skrivene sumnje o neodrživosti hrvatske države kao neovisne i međunarodno priznate, porazila skrivene ideološko-političke snage, koje ne samo da se nisu mirile s opstankom samostalne hrvatske države, nego su je i više ili manje suptilno potkapale, i otvorila sasvim novu stranicu u svojoj povijesti.
Kako napominje, stvarno učvršćenje međunarodnog položaja Republike Hrvatske iznimno je važan trenutak koji zaslužuje proslavu, ali koji još neizmjerno više zaslužuje, ali i zahtijeva, odlučno usmjeravanje čitavoga hrvatskog društva prema svjesnom, sustavnom i ustrajnom djelovanju u skladu s trajnim legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim ciljevima.
'Sadašnji hrvatski povijesni trenutak, bez obzira na aktualnu svjetsku ekonomsku krizu, donio je suvremenome hrvatskom društvu priliku da se cjelokupni unutarnji društveni, politički, gospodarski, kulturni i ini život ponovno temeljito promisli i preustroji ipak u znatno povoljnijim uvjetima nego što su bili ranih devedesetih, kad se ustrojavala mlada hrvatska država', napominje.
Dodaje da bi svi segmenti hrvatskoga društva trebali u ovom povijesnom času iznova kritički, ali i krajnje odgovorno, posvijestiti temeljne hrvatske nacionalne ciljeve i na taj način uspostaviti kriterije po kojima bi se točno razlikovalo što je promicanje zajedničkoga dobra, a što je gaženje ili izdaja toga zajedničkog dobra. 'Sve dosad toga kriterija, te sudbinski važne razdjelnice, službeno ni stvarno nije bilo premda su ga sve vrijeme osjećali, kao što ga osjećaju i danas, veoma brojni hrvatski
