'Ne mogu reći da imam određenu osobu koja mi je uzor, nego je to splet više njih, različitih profesija. Ne osvrćem se samo na dizajnere interijera, već na sve one koji su ostavili trag na moje djelovanje, svejedno iz kojeg područja, mode, arhitekture, dizajna, filma, glazbe', počinje priču za tportal dizajnerica interijera Jelena Havelka.

U poduzetničke vode otisnula se prije pet godina. O vlastitom studiju maštala je još u studentskim klupama. Prvi 'klik' s interijerima dogodio se tijekom Studija dizajna na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, a konačna odluka o profesionalnom usmjerenju pala je dok je kao diplomirana dizajnerica radila u salonu namještaja u Osijeku. A koji joj je najdraži trenutak u profesionalnom životu, pitamo je.

'Nikada me nije prožela takva emocija kao u trenutku kada su me obavijestili da sam primljena na magisterij za Dizajn interijera Fakulteta arhitekture i izgrađenog okoliša na Sveučilištu Westminster u Londonu. Bila sam jedna od sedmero ljudi koji su dobili full stipendiju na cijelom Univerzitetu, kojom su mi bili pokriveni svi troškovi. Provela sam godinu dana u Londonu', prisjeća se sada vlasnica Havelkadesign-a iz Osijeka, koja je prvo inozemno iskustvo stekla još na studenskoj razmjeni u španjolskoj Valenciji.

Zavoljela je tada Španjolsku u koju se rado vraća pa je se često može vidjeti na relaciji Osijek – Madrid. Naučila je i španjolski.

'Za sada dobro funkcionira relacija Osijek - Madrid. Studio je baziran u Osijeku iako imamo klijente iz cijele Hrvatske. Puno toga radimo online, razgovaramo preko Skypea, a na teren odlazimo kada treba odraditi nadzor, najčešće na početku radova. Ured može biti bilo gdje na planeti jer su nam dostupni svi načini međuljudske komunikacije iako je ipak nezamjenjiv osobni kontakt. Nadam se da ćemo se uskoro proširiti i na španjolsko tržište te početi raditi projekte i u Madridu', kaže nam Havelka.

Prisjeća se i angažmana koji joj je povjeren tijekom posjete pape Ivana Pavla II Slavoniji, kada je dizajnirala 300 misnica za sve svećenike i đakone.

Tadašnjoj Đakovačkoj biskupiji za taj ju je posao predložio osječki svećenik Većeslav Tumir. Kako su bili izrazito zadovoljni odrađenim, povjerili su joj i kreiranje kompletne odore za Papu (mitra, stola i misnica).

'Odora za Papu je u Vatikanu, kao jedan od mnogobrojnih poklona koje je dobio na svojim putovanjima. Misnice se i dalje koriste u svakodnevnom svećeničkom životu, uglavnom prilikom vjenčanja, Uskrsa i sl.', govori Havelka.

Radila je tada nadahnuta Papinim dolaskom u Slavoniju, a kao osnovni motiv koristila je kristogram, središnji detalj na svim misnicama. Oko njega je ispreplela simbole Slavonije, različak, žito, hrastov list i pšenicu. Sve je izvezeno u zlatovezu.

'Najveću inspiraciju dobivam kada se odmaram, kontempliram i slušam dobru glazbu. Obožavam soul, funk, jazz i sve s latino prizvukom, a neki od glazbenika koje volim su Roy Ayers, Donald Byrd, Herbie Hancock, Quincy Jones, Jamiroquai', otkriva ova Osječanka.

Napominje kako u posljednje vrijeme Hrvati počinju shvaćati važnost angažiranja stručnih osoba prilikom uređenja doma ili poslovnih prostora.

'Svijest je napredovala. Obožavam svoj posao, radim ga s lakoćom, ali ne mogu reći koliko je teško ili lako biti dizajner kod nas. Nekada je problematično jer nedostaje kvalificiranih ljudi koji znaju raditi posao i koji su upoznati s novim tehnologijama. Malo je onih koji znaju što rade, a takvi su onda često i zauzeti', komentira probleme na tržištu radne snage.

Dodaje kako u Hrvatskoj još uvijek nema previše projekata interijera jer si svi ne mogu priuštiti tu uslugu i zbog toga što prevladava mišljenje kako ‘mogu sami urediti prostor’.

'Relativno smo mladi kada govorimo o hrvatskom dizajnu. I fakultet je relativno mlad u odnosu na druge zemlje. Nisam sigurna da možemo reći kako imamo prepoznatljiv stil jer smo još u razvoju. Sve je to u začecima kada se kompariramo s drugim zemljama', smatra Havelka, iza koje je već i nekoliko velikih projekata uređenja i opremanja poslovnih prostora u Hrvatskoj.

Od ideje do finalne faze projekta, kaže nam, za primjerice osječku IT tvrtku Inchoo, prošlo je oko dva mjeseca i još 4 mjeseca za izvođenje.

‘Važnost dobro riješenog interijera vidi se na primjeru ove tvrtke. Samo nekoliko dana nakon što su objavljene slike njihovih novih prostora dobili su upite oko stotinu ljudi koji su se htjeli zaposliti kod njih. Neki su čak i osobno dolazili vidjeti jer nisu vjerovali da se to nalazi u Osijeku', kaže dizajnerica interijera koja smatra kako dizajner može izraziti osobni stil više u poslovnim i javnim subjektima, nego u rezidencijalnim projektima odnosno privatnim kućama i stanovima.

Ova Osječanka strastvena je obožavateljica lijepih cipela, ali i putovanja.

'To je nešto što me veseli. Imam jako puno cipela koje stoje u kutijama i čekaju jednom godišnje priliku da se pokažu. Među dizajnerima odjeće volim stilove modnih kuća Valentino i Yves Saint Laurent, ono što je vječno, elegantno i profinjeno', otkriva Havelka.

Smatra kako na današnjoj modnoj sceni ima puno onoga što joj se 'nikako ne sviđa jer deformira ljudsku figuru'.

'Sve nešto visi i iskrivljava ljudsku figuru. Žene nisu putene ni lijepe, nego izgladnjele, blijede, sirote. Na njima ništa nije ženstveno i lijepo, nego ih se poružnjuje da bi bile još ružnije u onom što nose. Meni se taj koncept uopće ne sviđa’, komentira modnu scenu Havelka, a osobno joj je draga uspješna mlada makedonska modna dizajnerica Jovana Filipović.

Za kraj ju pitamo ima li nešto što bi posebno voljela raditi?

'Neki spektakl, scenu za nešto veliko, javno, posebno, određene namjene i bez prevelikih ograničenja. Tu bi se mogla izbaciti sva kreativnost koju imam. To je nešto što me veseli, ma koliko to bilo realno ili ne', odgovara Osječanka Havelka.