Izgradnja broda CVN-77 započela je 2003. u brodogradilištu Northrop Grumman Newport News, a porinut je u siječnju 2009. te je četiri mjeseca kasnije predan ratnoj mornarici na testiranje. Nosač je zatim vraćen u brodogradilište radi dorada, a u svoju prvu misiju isplovio je u svibnju 2011. Prema konzervativnim procjenama, izgradnja i opremanje ovog nosača zrakoplova stajali su porezne obveznike 6,2 milijarde dolara, a samo jedna godina njegova operativnog korištenja košta više od 250 milijuna dolara.

CVN-77 je nazvan po američkom predsjedniku Bushu starijem zbog njegove aktivne uloge mornaričkog pilota u Drugom svjetskom ratu na pacifičkom ratištu, a dodijeljen mu je pozivni znak Avenger, prema torpednom bombarderu TBM Avenger kojim je tijekom rata upravljao poručnik Bush. Matična luka broda USS George H. W. Bush je mornarička baza u Norfolku u američkoj saveznoj državi Virdžiniji.

Ovaj nosač zrakoplova ima istisninu od 102.000 tona i nešto je niži od prvog nosača na nuklearni pogon USS Enterprisea (CVN-65) iz prethodne klase Kitty Hawk, a njegova najveća brzina plovidbe prelazi 30 čvorova, što iznosi oko 56 kilometara na sat. Plovilo je pogonjeno s dva Westinghouseova nuklearna reaktora A4W te oni osiguravaju neprekidnu plovidbu u trajanju od 20 do 25 godina. Posadu pak čini oko 3500 mornara, dočasnika i časnika te 2500 pripadnika zrakoplovne komponente plovećeg aerodroma.

Na brodu CVN-77 nalazi se oko 85 zrakoplova, među kojima su najnapredniji palubni lovci F-35C Lightning II i F/A-18E/F Super Hornet, taktički avioni ranog upozorenja za sve vremenske uvjete E-2D Advanced Hawkeye, mornarički jurišnici za protuelektroničku borbu EA-18G Growler te višenamjenski helikopteri MH-60R/S, zapravo mornarička inačica poznatog Black Hawka. Tu su i brojni tipovi bespilotnih letjelica, među kojima je i X-47B.

U samoobrani broda ističu se sustavi za protuelektroničko djelovanje tipa AN/SLQ-32A i mamci za torpeda tipa SLQ-25A Nixie, tri topa Phalanx kalibra 20 milimetara, dva lansera proturaketnih projektila RIM-116 i dva lansera Mk29 s vođenim projektilima brod-zrak RIM-162 Evolved Sea Sparrow.

Brod nazvan po 41. američkom predsjedniku razlikuje se od ostalih nosača zrakoplova iz klase Nimitz. Njegov pramac je lukovičastog oblika te pruža veću plovnost prednjem kraju broda i poboljšava učinkovitost trupa, a tu su i zakrivljeni rubovi pilotske palube za smanjenje radarskog potpisa, kao i novi sustavi premaza za podvodni trup. Ugrađene su i modernizirane obloge palube koje osiguravaju nisku apsorpciju Sunčevog svjetla, kao i novodizajnirani propeleri.

Na brodu se nalazi i modernizirana inačica tzv. otoka, smještenog prema krmi, a koja uključuje zatvoreni radarski toranj radi smanjenja radarskog odraza, poboljšani komunikacijsko-navigacijski sustavi i oklop od kevlara debljine 6,4 centimetra koji štiti vitalne prostore plovila. Uključeni su i ažurirani sustav za skladištenje i distribuciju zrakoplovnog goriva, poluautomatizirano punjenje gorivom i servisiranje s novim lokacijama na palubi za brža i učinkovitija zaustavljanja zrakoplova koja zahtijevaju manji broj posade te modernizirana oprema za lansiranje i oporavak zrakoplova.

Na brodu su postavljene i brojne ekološke nadogradnje, uključujući uređaj za morsku sanitaciju i novi kanalizacijski sustav koji koristi morsku umjesto slatke vode za manje troškove održavanja te mjere protiv začepljenja brodskih zahoda. Također su ugrađeni automatizirani uređaji za kretanje materijala, poluautonomni uređaji za rukovanje oružjem s kompenzacijom gravitacije te automatizirani sustavi i komponente kontrole oštećenja, a koji su integrirani u zajednički sustav nadzora.