Nosač aviona, nazvan po 38. američkom predsjedniku Geraldu R. Fordu, posljednja je riječ tehnike na polju ratne mornarice i palubnog zrakoplovstva koja implementira brojne inovacije. Donosimo više o supernosaču koji najavljuje čitavu novu istoimenu klasu plovila s moderniziranom sposobnošću ratovanja, poboljšanom kvalitetom života mornara i, ono najvažnije, smanjenjem operativnih i troškova održavanja

Nosač zrakoplova, sa svojim zračnim krilom koje se sastoji od devet eskadrila od po 12 borbenih aviona ili helikoptera, prednost je u svijetu malobrojnih ratnih mornarica za održavanje pomorske nadmoći diljem svjetskih oceana. Povijest ratovanja uvijek je iznova ukazivala na neprocjenjive prednosti koje donosi odlučujuća zračna moć s plovećih zračnih baza. U skladu s time, nosači zrakoplova, u kombinaciji s brodovima u pratećoj udarnoj skupini nosača, konstruiraju se kako bi bili sposobni izvršavati misije u cijelom spektru vojnih operacija, u rasponu od odvraćanja neprijatelja preko opsežnih borbenih misija do pružanja humanitarne pomoći.

Nosači zrakoplova, podjednako aviona i(li) helikoptera, a u posljednje vrijeme i sveprisutnijih bespilotnih letjelica, fleksibilni su i prilagodljivi. Zahvaljujući suvremenom dizajnu te svojoj veličini i težini, mogu generirati velik broj letova zrakoplova kako bi postigli željene rezultate radi zaštite nacionalnih vojnih interesa i ciljeva. Izgrađen na nasljeđu još uvijek aktualnih nosača zrakoplova klase Nimitz i značajnih ulaganja radi smanjivanja troškova, najnoviji nosač iz klase Ford smatra se najnaprednijim brodom koji osigurava američkoj ratnoj mornarici da ostane spremna i otporna sila u budućnosti.

Posljednjih gotovo pola stoljeća nosači zrakoplova prethodne klase Nimitz odigrali su značajnu ulogu u krizama i sukobima diljem svijeta, a nastavit će to činiti barem još jedno desetljeće, kada bi ih u potpunosti trebali zamijeniti brodovi iz najnovije klase Ford. Dok će osnovna misija nosača zrakoplova ostati nepromijenjena, nosači klase Ford pružit će veću ubojitost, sposobnost preživljavanja i zajedničku interoperabilnost. Uz to, nova klasa plovila nudi svestranost i kompatibilnost, a kontinuiranom transformacijom združenih snaga smanjuju se operativni i troškovi održavanja na račun američkih poreznih obveznika.

Deset novih nosača do 2058. godine

USS Gerald R. Ford klasifikacijske oznake CVN-78 prvi je u nizu nove generacije supernosača aviona iz klase Ford kojoj bi se uskoro trebali pridružiti USS John F. Kennedy (CVN-79), USS Enterprise (CVN-80) i USS Doris Miller (CVN-81), a nosit će ime po prvom afroameričkom mornaru koji je odlikovan Mornaričkim križem, drugim po važnosti odlikovanjem u američkoj vojsci. Pojašnjenja radi, slova CV označavaju da je riječ o nosaču aviona, N ukazuje na nuklearni pogon broda dok broj označava redni broj plovila. Broj 78 u slučaju nosača koji upravo plovi prema Europi govori da je riječ o 78. nosaču zrakoplova u povijesti američke ratne mornarice.

Nova klasa supernosača dužine 333 metra i širine 41 metar nasljednica je prethodne klase Nimitz, čiji je istoimeni nosač kao prvi u toj klasi ušao u službu sada već daleke 1975. godine. Deseti i zadnji iz te klase, USS George H. W. Bush (CVN-77), ušao je u službu 2009. godine. Iako su brodovi te klase najveći i najteži brodovi ikad sagrađeni, nisu i najduži. Najduži (342 metra) je ipak USS Enterprise (CVN-65) iz istoimene klase, ujedno prvi nosač zrakoplova na nuklearni pogon, a koji će planski zamijeniti upravo USS Gerald R. Ford. Inače, valja reći da Amerikanci planiraju do 2058. izgraditi sveukupno 10 nosača klase Ford, jedan manje od ukupnog broja danas operativnih američkih nosača aviona.

Do pokretanja klase Ford došlo je sredinom prošlog desetljeća, nakon što je Pentagon započeo sveobuhvatni proces zamjene klase Nimitz koja će za tri godine doseći pola stoljeća kontinuirane uporabe. Konstruktori nove klase Ford ponudili su značajna poboljšanja performansi u odnosu na prethodnu klasu Nimitz, a pri dizajniranju koristili su prvi put Dassaultove programe za trodimenzionalno modeliranje svakog, pa i najmanjeg dijela broda. Prema tvrdnjama brodograditelja iz tvrtke Northrop Grumman, suvremeni pristup konstruiranju brodova omogućio je smanjenje troškova održavanja za čak 30 posto u odnosu na prethodnu klasu, a upravo je rezanje tih izdataka bio jedan od ključnih zahtjeva Pentagona.

Problemi s imenovanjem

Izgradnja USS Geralda R. Forda započela je u kolovozu 2005., kada je glavni izvođač radova Huntington Ingalls Industries svečano prerezao 15-tonsku ploču koja čini dio bočne jedinice nosača. Kobilica budućeg nosača nove klase, nazvane po američkom predsjedniku koji je tijekom Drugog svjetskog rata bio na borbenoj dužnosti na lakom nosaču zrakoplova Monterey na Pacifiku, položena je u studenom 2009. godine. Četiri godine kasnije Susan Ford Bales, kći američkog predsjednika preminulog 2006., svečano je krstila budući nosač bocom šampanjca domaće proizvodnje.

Nastavljajući dugu tradiciju mornarice, u jednu od zapovjednih prostorija nosača ugrađena je vremenska kapsula s predmetima koje je odabrala Fordova kćer - granitom od kojeg je sagrađena Bijela kuća, prigodnom kovanicom i šest državnih pečata koje je koristio imenjak broda. Premda je isporuka bila planirana za 2015. godinu, novi nosač je isporučen dvije godine kasnije, a službenu primopredaju obavio je tadašnji američki predsjednik Donald Trump.

Zanimljivo je da je odluka o imenovanju budućeg nosača aviona stigla dva tjedna prije Fordove smrti, u prosincu 2006. godine. Fordu je odluku na njegovoj smrtnoj postelji priopćio tadašnji ministar obrane i nekadašnji mornarički nastavnik letenja Donald Rumsfeld. Rijetki prijedlog da se jedan američki vojni brod nazove po živoj osobi nije dobro sjeo udruzi veterana mornara s nosača zrakoplova USS America (CV-66) te su zagovarali da se imenuje po brodu na kojem su služili, a koji je potopljen 2005. u sklopu testiranja oštećenja paluba nosača aviona. Na kraju je ime America dodijeljeno amfibijskom jurišnom brodu koji je ušao u službu 2014. godine.

Problemi su izbili i tijekom same gradnje nosača. Konačni troškovi izgradnje popeli su se s početnih 5,1 milijardu dolara na 13 milijardi dolara, što je bilo 22 posto više od proračunskog izračuna. U konačne troškove treba pridodati dodatnih 4,7 milijardi dolara potrošenih za istraživanje i razvoj. Proračunske poteškoće dovele su do kašnjenja isporuke, a neočekivani problemi s četiri sustava EMALS, koji koriste električnu energiju za lansiranje aviona s palube umjesto dosadašnjih parnih katapulta, doveli su do dodatne odgode borbene spremnosti nosača. Pored toga, na čak deset mjeseci se odužila ugradnja četiri pogonska propelera. Uslijedili su problemi s ugradnjom nuklearnog pogonskog sustava i dizalima za streljivo pa je USS Gerald R. Ford u konačnici postao najskuplji ratni brod dosad izgrađen.

Tradicionalnu paru zamijenila sveprisutna elektronika

Na cijenu nosača svakako utječe čitav niz ugrađenih obrambenih sustava. USS Gerald R. Ford je opremljen aktivnim elektronički skenirajućim višepojasnim radarima tipa AN/SPY-3 i AN/SPY-4 te najsuvremenijim elektromagnetskim sustavom za lansiranje borbenih aviona EMALS. Radi se o o inovaciji koja eliminira tradicionalne zahtjeve za skladištenjem pare koju proizvodi klasični parni katapult za lansiranje.

Značajna je i smanjena površina tzv. otoka, odnosno palube s koje polijeću i slijeću avioni, helikopteri i bespilotne letjelice. Sve nabrojano za 25 posto povećava broj lansiranja zrakoplova dnevno u odnosu na klasu Nimitz, a istovremeno zahtijeva 25 posto manje članova posade. Američka ratna mornarica procjenjuje da će uštedjeti četiri milijarde dolara operativnih troškova tijekom predviđenog 50-godišnjeg vijeka nosača nove klase iako je broj lansiranja povećan na 160 do maksimalnih 270 svakog dana.

Ploveći aerodrom posjeduje i sustav AAG koji brodovima klase Ford pruža mogućnost bržeg izvlačenja na palubu sadašnjih i budućih zrakoplova opremljenih kukom. Isti sustav omogućuje bolju kontrolu oporavka šireg raspona zrakoplova i smanjuje opterećenje na dizalima za izvlačenje letjelica na palubu i njihovo uvlačenje u unutarnje hangare. AAG arhitektura uključuje ugrađene testne i dijagnostičke tehnologije za popravak zrakoplova te jamči poboljšano rukovanje oružjem i materijalom putem naprednih dizala koja omogućuju brže kretanje iz skladišta do zrakoplova.

Novi nosač je sposoban nositi do 75 zrakoplova, među kojima najnaprednije palubne lovce poput F-35C Lightning II i F/A-18E/F Super Hornet, taktičke avione ranog upozorenja za sve vremenske uvjete E-2D Advanced Hawkeye, mornaričke jurišnike za protuelektroničku borbu EA-18G Growler te višenamjenske helikoptere MH-60R/S i brojne tipove bespilotnih letjelica, među kojima i X-47B. Također, Ford može lansirati razne avione s kratkim uzlijetanjem i okomitim slijetanjem (STOVL) kojima upravlja Marinski zbor. Treba naglasiti da moderan dizajn jamči integraciju budućih tipova aviona, helikoptera i dronova uz minimalne izmjene na samom brodu.

Mislilo se i na mornare

Obranu broda čine protuzračni projektili RIM-162, najnaprednija inačica popularnih samoobrambenih brodskih raketa Seasparrow te RIM-116, lagana infracrvena raketa zemlja-zrak namijenjena za obranu od protubrodskih projektila. Prisutna su i tri topa Phalanx CIWS za obranu od zrakoplova, projektila i čamaca, kao i topovi Mk38 kalibra 25 milimetara namijenjeni za obranu od površinskih prijetnji. Tu su i četiri sveprisutne teške strojnice M2 kalibra 12,7 milimetara.

USS Gerald R. Ford, istisnine 100.000 tona, pokreću dva Bechtelova nuklearna reaktora tipa A1B te osiguravaju najveću brzinu od 30 čvorova, odnosno 56 kilometara na sat. Autonomija plovidbe je neograničena, premda se očekuje 25 godina bez dužeg zaustavljanja.

Naglasak u izgradnji nove klase nosača stavljen je na smanjenje sustava koji zahtijevaju intenzivno održavanje, čime se smanjuje broj osoblja potrebnog za upravljanje brodovima. Na klasi Ford broj ukupnog osoblja je smanjen s 5150 na njih 4450. Posebna pažnja posvećena je poboljšanju sposobnosti preživljavanja u dizajnu trupa, sustavima za gašenje požara i dodatno osiguranim spremištima oružja, ali i poboljšanju kvalitete života posade ergonomičnijim i udobnijim prostorijama te uvođenjem niza dodatnih sadržaja.

Sve nabrojano nedvojbeno ukazuje na to da je riječ o snažnom odgovoru na krizne situacije i udarnoj snazi u velikim borbenim operacijama, a pruža temeljne sposobnosti tzv. frontalne prisutnosti, odvraćanja, kontrole mora, projekcije snage i pomorske sigurnosti, uz vrlo važno poboljšanje kvalitete života posade i smanjenje ukupnih troškova.