O tome koliko je uistinu bila uspješna sezona plovidbe iz razonode, službeni podaci bit će dostupni tek tamo u listopadu, ali već sada se neki trendovi mogu prepoznati. Ovdje nije riječ o broju gostiju, uplovljavanjima i isplovljavanjima te prosječnom dnevnom trošku. Uzgred, nautičari, prema nekim procjenama, troše u prosjeku i po 160 eura po sobi dnevno, što je daleko iznad prosjeka kopnenih gostiju, ali mnogi bi na to dodali kako tipični čarter gost troši bitno manje. To je pokušaj dovođenja u kontakt dvaju viđenja: onog iz prakse i onog iz resornog ministarstva.

S jedne strane saslušali smo razmišljanje Marka Kneževića, dugogodišnjeg pasioniranog jedriličara, nautičara s brojnim plovidbenim iskustvima ne samu Jadranu, nego i u Mediteranu, Velikoj Britaniji i Skandinaviji. Knežević je uključen i u nautički biznis, vlasnik je tvrtke More Ocean, zastupnik je prestižnog švedskog jedriličarskog škvera Halberg Rassy, a ima iskustva i u čarteru. Pritom Knežević pojašnjava kako mu nije želja da sije pesimizam ili pili granu biznisu od kojeg živi. Svjestan je hrvatske nautičke vrijednosti koju i sam promiče, ali misli da prostora za poboljšanje ima puno više.

Službena razmišljanja potražili smo u razgovoru s Ivom Bašićem, savjetnikom ministra turizma Darka Lorencina. Iako se u nekim viđenjima razilaze, obojica se u načelu slažu da se 'nautička sezona ne razlikuje puno od prošlogodišnje'. Ukratko bit će dobra. No je li mogla biti bolja?

Za orijentaciju, prema podacima Ministarstva pomorstva prometa i infrastrukture, prošle godine u ovo vrijeme (prvih sedam mjeseci) zabilježeno je 12.008 prvih prijava stranih brodica i jahti, što je sedam posto više u odnosu na isto vrijeme 2013, s time da je porast prvih prijava jahti veći za gotovo 12 posto. S druge strane, podatak o 20.221 produljenja prijava stranih brodica i jahti, što je gotovo 13 posto manje produljenja u odnosu na isto razdoblje lani, posljedica je činjenice da je velik broj stranih brodica i jahti koje se nalaze na stalnom vezu u Hrvatskoj, prešao na hrvatsku zastavu te su se statistički počeli voditi kao domaće brodice i jahte.

Valja znati da u proteklih dvije godine ni jedan oblik turizma nije doživio toliko korjenitu reformu zakonodavstva kao što je to slučaj s nautičkim turizmom. Osnova svih promjena je izjednačavanje prava i obaveza plovila u vlasništvu hrvatskih rezidenata s onima u vlasništvu rezidenata iz država članica EU, neovisno je li riječ o brodicama i jahtama za osobne potrebe ili onima za obavljanje gospodarske djelatnosti.

Razgovor smo započeli smještajući nautiku u nešto širi od jadranskog konteksta. Pokušali smo, naime, utvrditi kako naši sugovornici vide domaću nautiku u sredozemnom kontekstu.

Tko je prava hrvatska nautička konkurencija?

'Po meni u Sredozemlju postoje tri ranga država koje se natječu u turizmu, pa tako i u nautici. U prvom rangu su Španjolska, Francuska i Italija, drugi rang su Hrvatska, Grčka i Turska, a treći rang su sjevernoafričke države Tunis, Alžir i Maroko, kaže Marko Knežević, svjestan da se njegova procjena mnogima neće svidjeti. On, naime, smatra da su Hrvatskoj konkurencija Grčka i Turska, a da se s Italijom i Francuskom teško može mjeriti.

'Nema to veze s ljepotom ili ponudom, nego s brandom i prestižem, nije isto kada sjediš s prijateljima na večeri u Engleskoj, Njemačkoj ili Skandinaviji i pričaš o svojim ljetnim praznicima i kažeš da si bio na moru na Azurnoj obali ili Costi de Sol i da si bio u Hrvatskoj... Intimno ja mogu misliti suprotno, ali to je opće mišljenje među nautičarima', kaže Knežević, držeći kako je Hrvatska 'malo po malo postala najskuplja od zemalja drugog ranga'.

'Pretpostavljam da mislimo da bi nas to moglo dignuti u prvi rang u društvo spomenutih zemalja, ali to jednostavno ne ide tako, jer nas se uspoređuje s državama koje su jeftinije. Ta skupoća se u nautičkom sektoru osjeća najviše zbog cijena marina, što je, naravno, najveći izdatak charter kompanijama koje su najveći kupci marinama, pa je onda skup i najam brodova, a marine su skupe i posjetiteljima, odnosno, onima u tranzitu, što u konačnici vlasnicima brodova čini krstarenje u Hrvatskoj skuplje nego u Grčkoj ili Turskoj', kaže Knežević.

Je li Hrvatska iskoristila nesigurnost konkurentskih destinacija?

Na pitanje koliko je Hrvatska nautika u ovoj sezoni iskoristila, primjerice, krizu u Grčkoj ili ratno-terorističke tenzije u Turskoj, Ivo Bašić iz Ministarstva turizma kaže: 'Naravno da pratimo zbivanja u okruženju i nije nam drago što se to događa. Hrvatski turizam ima svoj pravac razvoja turizma, pa tako i nautičkog. On se temelji na sustavu vrijednosti i rastu konkurentnosti. Hrvatska posjeduje idealne uvjete za razvitak nautičkog turizma i niz komparativnih prednosti u odnosu na druge konkurentske nautičko – turističke zemlje. Te prednosti se ogledaju u boljoj razvedenosti obale i otoka, većem broju dobro raspoređenih i zaštićenih luka, pogodnijem geografskom položaju, bolje očuvanoj prirodi i čistijem moru. Koristeći te komparativne prednosti i primjenom odgovarajućih marketinških strategija, hrvatski nautički turizam može privući zahtjevniju klijentelu, potaknuti inozemna ulaganja u izgradnju novih receptivnih kapaciteta, pokrenuti niz pratećih gospodarskih djelatnosti i povećati nautičko turističku potrošnju', kaže Bašić, dodajući kako je 'nautički turizam je jedna od najrazvijenijih vrsta turizma u Hrvatskoj s još uvijek velikim potencijalom za razvoj'.

Ono što Bašić smatra važnim trendovima, to su rast kvalitete ukupne ponude u jahting turizmu, prilagodba plovila starijoj populaciji nautičara-jahtaša, okolišno odgovorno poslovanje, odnosno, razvoj ‘čistih tehnologija’ u proizvodnji plovila i izgradnji marina, rast potražnje za plovilima većima od 12 metara i mega-jahtama (24+ m).

Nije sve u razvedenoj obali

Knežević, međutim, misli da je prošlo vrijeme priča o tome kako 'imamo ljepšu obalu koja je razvedenija od konkurencije, s velikim brojem destinacija'.
'To znači da bismo morali omogućavati gostima dulji boravak, a upravo u tome mi se čini da zaostajemo. Charteraša u praksi malo zanima što se mi reklamiramo kao zemlja s 1200 otoka. On dolazi na tjedan dana, jer mu je dva tjedna chartera minimalno 5.000 eura. To mu je preskupo, zapravo želi vidjeti tri otoka i sljedeće godine ide negdje drugdje...' kaže Knežević.

Po njemu, problem je i što 'sve naše marine hoće biti ekskluzivne jer na taj način mislimo da ćemo privući ekskluzivne goste', ali zapravo tako smanjujemo svoju privlačnost normalnim jedriličarima koji su nam uvijek bili tako dobri gosti i doslovce ih tjeramo.

Podsjetimo, prema strategiji razvoja nautičkog razvoja iz godine 2009. planirana je gradnja marina neko vrijeme stagnirala. U zadnje vrijeme ipak se nešto mijenja, Turci su otvorili elitnu marinu u Mandalini (ušli su u vlasništvo najveće čarter marine u Sukošanu, imaju zadarski Borik), ACI je otvorio marinu u Slanom, ove godine zahuktao se i SCT, marina u Biogradu čiji je vlasnik Danko Končar.

Bašić ne dijeli mišljenje o 'skupim marinama'. Po njemu, 'naše marine su cjenovno konkurentne'.

'Realizacija planiranih novih vezova odvija se određenom dinamikom, a potrebno je poduzeti i niz drugih aktivnosti kako bi se razvojem i u kvalitativnom smislu podigla razina konkurentnosti hrvatskog jahting turizma', kaže Bašić.

Razlike postoje i u sagledavanju čarter-nautičara. Po Kneževiću, naš čarter je još uvijek preskup i to zbog dva razloga – skupih marina i skupog financiranja kupovine brodova. Prema nekim vijestima s terena, neke charter tvrtke bježe iz marina i pokušavaju smjestiti flote u nekim zasad poluzakonitim kombinacijama. Osim toga, zabrinjavajući je trend većeg porasta ponude od potražnje (prema nekim procjenama u Hrvatskoj ima 3300 aktivnih čarter brodica).

Tajna popularnosti katamarana

'Naš model cijena i charteriranja, zapravo tjera ljude da na male brodove pakiraju što više gostiju, što sigurno nije dobro za promociju nautike. Masovnjak donekle objašnjava i veliku popularnost katamarana. Imaju puno prostora i odličan komfor, ne ljuljaju se previše i ne naginju. Istina, njihov vez u marinama je skuplji, ali na njih stane puno ljudi, troškovi se dijele među više osoba pa po osobi ispada jeftinije', kaže Knežević. Bašić pak odgovara kako je 'svako plovilo u čarteru registrirano za određeni broj osoba te tako nikako ne možemo govoriti o čarteru kao obliku masovnog turizma'.

Ono u čemu se naši sugovornici načelno slažu, to su prigovori nautičara na 'divlja' ponašanja. Primjerice, bez obzira na to što se nije vezao za njihovu bovu (ali je usidreni u toj uvali) neki koncesionari sidrišta žele nautičaru naplatiti uslugu. Pritom mnogi ništa osim bove ne daju.

Paprene cijene

'Mnogi moji prijatelji nautičari s velikim iskustvom s drugih mora kažu mi kako imaju osjećaj da im se u Hrvatskoj naplaćuje sve i to papreno. Nije stvar da ljudi nemaju novca, nego ne žele da ih se pravi budalama', kaže Knežević. Po njemu, za jedan dio gostiju sporan je i porez na svjetionike, boravišna pristojba i nekakva naknada za sigurnost (što se do 2013. plaćalo u sklopu vinjete).

'Moji prijatelji iz drugih država EU to ne razumiju, jer kažu otkad ste ušli u EU, mi smo na Jadranu kod kuće. Čini mi se da teško učimo da moramo davati neke pogodnosti našim gostima, da ih moramo ne samo privući, nego i zadržati i nagovoriti da se opet vrate', kaže Knežević.

Bašić u plaćanju pristojbi za svjetionike ne vidi ništa sporno, napominje da se spomenute naknade plaćaju u nadležnim lučkim kapetanijama i njihovim ispostavama, a nautičari – umjesto dosadašnje vinjete - dobivaju račun za podmirena davanja.

Što se tiče prigovora na 'divlja' ponašanja na sidrištima, kaže kako su mu poznati 'ti primjeri loše prakse' .

'Nastojimo ih razriješiti, jer to nije dobro za cjelokupnu sliku hrvatskog turizma. Vjerujemo da će novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama upravo pridonijeti rješavanju te problematike', uvjeren je Bašić.