Vinko Lisec, punom titulom veliki prior Hrvatskog viteškog reda templara O.S.M.T.H., dočekao nas je ispred prostorija zagrebačke podružnice na Novoj Vesi 5.

Otkrio nam je kako su se templari koji su u Hrvatskoj imali ogromne posjede zapravo vratili kući jer je ova drevna zagrebačka ulica bila obilježena upravo njima. Da su u dobrom odnosima s Katoličkom crkvom, pokazuje i činjenica da su svoj zagrebački dom našli u Kuriji svete Barbare, u vlasništvu Zbora prebendara Prvostolne crkve.

Templari su bili crkveni red koji je djelovao u srednjem vijeku. Koja je vaša uloga danas?

Temeljna uloga je vratiti ovu tradiciju Republici Hrvatskoj jer templari su na području današnje Hrvatske imali više od 30 posjeda i crkava koje su Turci porušili. I eto, 700 godina je prošlo od ukinuća reda i mi nastojimo vratiti taj dio hrvatske kulturno-povijesne baštine. Svjetovna smo kršćanska ekumenska organizacija, jednako poštujemo sve kršćane i javno zagovaramo potrebu zbližavanja svih kršćana.

Jeste li vi i pravni sljednici templara? Tražite li povrat templarskih dobara?

Ne, ne tražimo pravnu sljednost s templarima iz 12., 13. i 14. stoljeća jer bi to bilo iluzorno i neostvarivo. Nemamo takvih ideja niti imamo potrebe za tim. Čak niti nekretnine ne tražimo, o tome nismo ni razmišljali.

Tko su sve vaši članovi? Koliko vas je uopće?

O samom broju ne govorimo, to je interna stvar, no imamo 50-ak ljudi. U red primamo i muškarce i žene, ali nikoga ne zovemo - kada u sebi osjeti taj viteški poziv ili zov, čovjek nam se javi.

Ima li političara?

Ne, za sada u našim redovima nemamo aktivnih političara. Buduće članove ne biramo, naša vrata su otvorena svima, ali onom tko osjeti da je promašio vrata i vrata za izlazak su širom otvorena. Mi nismo tajno društvo, niti smo sekta.

Kako se postaje templarom? Kažete da osoba mora osjetiti poziv, tada vam se javi i što onda slijedi - kakva je procedura?

Postavljeni smo stepenasto. Da biste ušli u templarsku bratovštinu, prvo trebate ući u udrugu jer je ona zakonski okvir. Zadaća udruge je redu pribaviti sredstva za normalno funkcioniranje, no red je najbitniji. Kandidatu, ako prihvaća regule statuta, šaljemo obrazac za pristup. Ako planira ući i u bratovštinu, jer može se biti i samo član udruge, a ne i templarske bratovštine, tada potpisuje viteški kodeks templara u kojem se decidirano navodi kakvo ponašanje današnji vitez mora imati.

I kakvo je to poželjno ponašanje?

Viteško! Prije svega ljudsko poštenje. Čovjek mora osjećati da je kršćanin i to javno ispovijedati jer je prisega u sakralnom objektu s rukom položenom na Bibliju pod mačem priora. Imam čast da pod mojim mačem kandidati klečeći prisegnu. Kandidat ne smije biti osuđen za pedofiliju, kriminal, dilanje narkotika. Mora imati sve one ljudske temeljne vrline. Ne tražimo nikakav dokaz od suda, ali će u svakom slučaju biti izbačen ako se otkrije da se ogriješio o zakon. Ipak, u privatni život ne ulazimo. Primamo članove iz svih kršćanskih zajednica, jednako poštujemo sve kršćanske crkve. Jedan naš član, po struci pravnik, recimo je član Srpske pravoslavne crkve i iz Beograda je.

Iako vas prati epitet tajnog društva, tajni očito niste. Imate javne mimohode, nedavno ste bili suorganizator Jurjeva na Ribnjaku, imate internetsku stranicu, svima je dostupan vaš broj mobitela….

Svi naši obredi su javni, prisege su u sakralnim objektima. Budući da su nam plaštevi i križevi blagoslovljeni, ne odlazimo ni na kakve parade osim službenih mimohoda. Našu službenu garderobu i plašteve koristimo u sakralnim objektima i u službenim prilikama.

Red je službeno ukinut u 14. stoljeću pod spletom složenih političkih okolnosti. Optuženi su za herezu, dio ih je pobijen i razbaštinjeni su. Kada će se templari vratiti u krilo Crkve?

Templari su bili pobijeni jedino u Francuskoj jer im je kralj Filip Lijepi dugovao velika novčana sredstva i bilo mu je jednostavnije optužiti ih za herezu nego to vratiti. Inertnošću Pape koji u to vrijeme stoluje u Avignonu, a Avignon u to vrijeme okružuju trupe Filipa Lijepog, situacija je bila takva da je Filip našao način da otme sve nekretnine templara u Francuskoj i to je uspio. Sigurno je greška Pape to što je dopustio da završe na lomači. Je li on to mogao spriječiti, mi ne znamo. U Engleskoj su se templari nakon toga sakrili, u Portugalu i Španjolskoj su prešli u druge redove. U Hrvatskoj niti jedan templar nije stradao zahvaljujući biskupu, blaženom Augustinu Kažotiću, koji je na Novoj Vesi osnovao dom za stare i islužene templare koji su tu u sigurnosti dočekali smrt. Danas vraćamo onaj svjetovni dio templarske tradicije i nismo ponovo priznati kao crkveni red te to ni ne tražimo.

Gdje se nalazio taj dom?

On se nalazio u blizini crkve sv. Ivana Krstitelja. Tamo je bila kapela sv. Zaharija i uz nju je bio dom za stare templare. 70-ih godina prošlog stoljeća nađeni su temelji tog doma, no nisu sačuvani. To je velika greška jer je riječ o važnom dijelu hrvatske povijesne baštine.

Koje su još posjede templari imali u Hrvatskoj, osim ovog u Novoj Vesi?

U Hrvatskoj je preko 30 templarskih posjeda, međutim problem je nastao dolaskom Turaka koji su to sve sravnili sa zemljom. Jedina neoštećena crkva ona je u selu Martin kod Našica, onda ima prekrasna bazilika uz koju je bio templarski samostan u blizini Lipovca na hrvatsko-srpskoj granici, u Božjakovini je sačuvan dio posjeda, u Požeškoj kotlini, kod Križevaca, Pakraca… Pa Dubica i obližnji samostan Moštanica, a Dubicu i cijelu županiju templari su dobili u zamjenu za Senj. Tu je i Gacko polje, dobar dio Ravnih kotara i Vrana kao templarska utvrda. Templari su imali utvrde do Klisa. Dokumenti kažu da su u ono vrijeme po veličini posjeda imali dvije trećine površine Hrvatske. To su dobili od ugarskih kraljeva jer su ih branili od najezde poganskih plemena s istoka, a time su branili i kršćanstvo.

U kakvim ste konkretno odnosima s našim predstavnicima Katoličke crkve? Naime, prostor u kojem vam je zagrebačko sjedište nalazi se u jednoj od prebendarskih kurija zagrebačkog Kaptola.

Nama je Zbor prebendara omogućio da obavljamo obred prisege u kapeli sv. Dizma. Sigurno je prije toga provjereno da nemamo neke obrede koji su u kontradikciji s Kanonskim pravom. Kada su se uvjerili da je u pitanju samo inicijacija i polaganje ruke na Bibliju, onda je logično da to ne bude na nogometnom igralištu, nego u sakralnom objektu. Sa Zborom prebendara potpisali smo ugovor o najmu na pet godina i time smo se simbolično nakon sedam stoljeća vratili na templarsku Novu Ves. Namjeravamo komercijalizirati prostor kako bismo mogli plaćati najam te otvoriti suvenirnicu i ponuditi nešto ugostiteljskog sadržaja, no nismo financijski jaki. Za sada nas ne podržava ni Ministarstvo kulture ni Ministarstvo turizma, sami se financiramo.

U Hrvatskoj djeluju i vitezovi Svetog groba jeruzalemskog, a koji su postali poznati široj javnosti jer im se priključio i potpredsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner. Imate i slične odore. Koja je razlika između vas i njih?

U sadržaju kršćanskog djelovanja mi smo gotovo identični, međutim taj red, kao i red malteških vitezova, priznat je od Vatikana. Nas u ovih 700 godina, otkako je papa Klement V ukinuo red, Crkva više nije priznala. No svojim djelovanjem dokazujemo Vatikanu i Crkvi da smo kršćanska ekumenska organizacija, ali smo ostali laička, svjetovna organizacija i nije nam glavna zadaća to da nas Vatikan opet prizna kao kršćanski crkveni red.

Kako ste vi ušli u cijelu ovu vitešku priču o templarima?

Prva službena prezentacija templara 21. stoljeća obavljena je 2006. u dvorcu Trakošćan. Ja sam bio povezan s templarima još od djetinjstva, iako toga nisam bio svjestan. Još kao dijete crtao sam križeve slične templarskima. Pet godina nakon što sam prisegnuo doznao sam da je crkva u kojoj sam kršten zapravo templarska crkva. To je vjerojatno slučajnost. No kada je jedna međunarodna templarska asocijacija odlučila u Hrvatskoj prezentirati globalnu templarsku baštinu, ja sam među prvih pet osoba 2006. prisegnuo pod mačem velikog meštra Antonija Parisa iz Rima i tako je počelo službeno djelovanje. Godine 2009. izabran sam za priora, a 2012. prerasli smo u veliki priorat i tada su me moja braća, moji vitezovi, uzdigli u rang velikog priora.

Spomenuli ste termin veliki meštar. Taj termin postoji i u masonstvu. Imate li veze s njima?

Masoni su zapravo dio terminologije uzeli od templara, no mi u taj dio ne ulazimo. Mi gledamo sebe.

Znači, niste masoni?

Ne, mi nismo masonska organizacija. Razne organizacije postavljene su na raznim temeljima i mi nemamo potrebe govoriti o drugima. Nemamo svog velikog meštra, u potpunosti smo autonomni i suvereni, ali se možemo uključiti u međunarodne templarske asocijacije koje počivaju na istim temeljima. Nemamo tajne koje nam drugi pokušavaju nametnuti i konfrontirati nas s Crkvom. Osnovali smo Znanstveni savjet kako bismo na što kvalitetniji način izučavali povijest templara u Hrvatskoj. U njemu imamo doktore znanosti, profesore povijesti… upravo one koji stručno izučavaju taj dio srednjeg vijeka. To smo odmah podignuli na znanstveni, akademski nivo, što nam omogućuje da dođemo do izvora te do originalnih dokumenata.