Alžir je, podsjetimo, sredinom prošlog kolovoza odlučio prekinuti odnose sa susjednim Marokom zbog, kako tvrdi, 'neprijateljskih sklonosti' Rabata prema toj zemlji. Alžirsko predsjedništvo tek je priopćilo da 'nastavak neprijateljskih postupaka' Maroka zahtijeva razmatranje odnosa dviju država i jačanje sigurnosnog nadzora duž zapadnih alžirskih granica. Ubrzo je uslijedila odluka Alžira o prekidu diplomatskih odnosa s Rabatom, u kojoj se naglašava da Maroko ima neprijateljske sklonosti prema istočnom susjedu otkako je on stekao nezavisnost od Francuske u srpnju 1962. Razlozi za prekid odnosa su brojni.

Alžirska Narodna Demokratska Republika, kako glasi puni naziv te sjevernoafričke države, optužuje Kraljevinu Maroko za korištenje špijunskog softvera Pegasus, proizvoda izraelske tvrtke za kibernetičko oružje NSO Group, a koji se može tajno instalirati na mobitele. Prema alžirskim tvrdnjama, marokanska tajna služba putem Pegasusa špijunira alžirske dužnosnike, a još ranije pojedine francuske nevladine organizacije optužile su Rabat za korištenje tog softvera radi kontrole francuskih novinara, pa i pojedinih francuskih ministara.

Za Alžir je sporno i marokansko podržavanje separatističke skupine MAK (Pokret za samoodređenje Kabilije), koju čine oduvijek buntovna berberska plemena Kabila, a alžirske vlasti proglasile su je terorističkom skupinom povezanom s Izraelom i Marokom. Alžirska vlada optužila je MAK da stoji iza razornih šumskih požara koji su poharali nekoliko alžirskih pokrajina i opasno zaprijetili uništenju grada Tizi Vuzo, a Rabatu se pripisuje i neispunjavanje bilateralnih odnosa vezanih za uvijek neuralgičan prostor Zapadne Sahare.

Nezaobilazan Polisario

Valja i podsjetiti da je Maroko četvrta arapska država koja je prošle godine, poslije Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bahreina i Sudana, normalizirala odnose s Izraelom. To je učinjeno na poticaj Washingtona u zamjenu za američko priznanje marokanskog suvereniteta u Zapadnoj Sahari. Riječ je o području kojim upravlja marokanska okupacijska vlast dok sveprisutni Front Polisario, oslobodilački pokret za međunarodno priznanje i nezavisnost Zapadne Sahare od Maroka, koji podržava Alžir, traži referendum o samoopredjeljenju.

Dodatnu političku polarizaciju sjeverne Afrike pokrenuo je izraelski ministar vanjskih poslova Jair Lapid tijekom posjeta Maroku sredinom prošlog kolovoza izjavivši da se Alžir približava Iranu i protivi prijemu Izraela u članstvo promatrača Afričke unije, u koju se Maroko vratio 2017., nakon 29 godina izbivanja. Maroko s druge strane pod utjecajem Washingtona sumnjičavo gleda na alžirsko približavanje Moskvi, osobito kroz pojačanu nabavu najmodernijeg ruskog oružja i nedavnog sudjelovanja u Međunarodnim vojnim igrama, na kojima su, pored Rusije kao organizatora, sudjelovali Vijetnam, Bjelorusija i Uzbekistan.

Rabat je stoga zatražio od novog partnera Izraela pomoć da dobije pristanak SAD-a za prodaju najnaprednijeg višenamjenskog lovca F-35 kao odgovora na najavljenu alžirsku nabavu najnovijeg ruskog stealth lovca Su-57. Prema dostupnim informacijama, Alžir je u procesu naručivanja 14 ruskih borbenih zrakoplova Su-57, čime bi ta država imala značajnu prednost u odnosu na flotu već zastarjelih marokanskih aviona F-16.

Kredit iz UAE-a je 'u džepu'

Prema izraelskoj obavještajno-analitičkoj tvrtki JaFaj, specijaliziranoj za Bliski istok i sjever Afrike, marokanski kralj Muhamed VI razgovarao je nasamo s izraelskim ministrom obrane Bennyjem Gantzom o novim napetostima u regiji. Kralj je pritom, navodno, zatražio od Izraelaca da špijuniraju raspoređivanje alžirskih snaga duž granice s Marokom zbog zabrinutosti od mogućeg uvoza islamskih radikala, a dogovorena je i kupnja izraelskih dronova.

Priliku za naoružavanje Maroka dobio je i tamošnji ministar izaslanik za narodnu obranu Abdellatif Loudiyi te je s Gantzom razgovarao o mogućim nadogradnjama marokanskih zračnih snaga. Tvrtka JaFaj ističe da je Loudiyi izravno zatražio od Gantza da 'urgira' kod Amerikanaca kako bi Maroku dopustili prodaju višenamjenskog stealth lovca F-35. Izraelski obavještajni analitičari dodaju da je Rabat preko Ujedinjenih Arapskih Emirata, kao i marokanskog i izraelskog partnera, već zatražio kreditiranje sofisticiranih i papreno skupih aviona pete generacije.

Poznavatelji vojne tehnike i suvremenih sredstava odvraćanja ocjenjuju da bi marokanska nabava F-35 napravila sigurnosnu protutežu ranije najavljenoj alžirskoj kupnji ruskih Su-57, također zrakoplova pete generacije koji su dizajnirani za natjecanje s najboljom vojnom opremom što dolazi iz SAD-a i Kine.

Ruski Su-57 je višenamjenski lovac sa zadaćama pružanja zračne premoći i zračnih napada. Zrakoplov, poput naših budućih Rafalea, ima mogućnost superkrstarenja, novi AESA radar i sposoban je nositi novi naraštaj oružja. Uz to, krase ga poslovične ruske visoke performanse leta, napredne funkcije te visoka integracija opreme i računalne podrške, a prema 'stanju na papiru' i pokazanom tijekom brojnih vojnih vježbi, spreman je suprotstaviti se američkim lovcima pete generacije F-22 Raptor i F-35 Lightning, koji je američki prodajni hit. Rusi tvrde da njihov Su-57 nadmašuje i kineske lovce pete generacije J-20 i J-31, a oni su, ruku na srce, u značajnoj mjeri kopije Su-57, F-22 i F-35.

Zna se što slijedi ako stigne S-500

S druge strane F-35 je višenamjenski avion pete generacije namijenjen za blisku zračnu podršku i napade na zemaljske ciljeve, za razliku od ruskog konkurenta fokusiranog na postizanje zračne superiornosti. Stoga je elektronika u F-35 napravljena tako da olakša pilotu upravljanje kako bi se mogao koncentrirati na borbenu taktiku, a ne na upotrebu raznih sustava avionike. Za tu funkciju zaslužna je tzv. senzorska fuzija te središnjem računalu osigurava preglednu situaciju na bojišnici na temelju koje pilot potom odlučuje o taktici. Ta borbena slika pilotu se pruža putem velikog zaslona osjetljivog na dodir i u viziru kacige, a ugrađeno je i glasovno upravljanje.

Vojni analitičari smatraju da bi se marokanskom nabavom F-35 znatno promijenila geopolitička dinamika u regiji koja bi mogla postati bojno polje vječnih rivala Rusije i SAD-a. S druge strane Alžir bi mogao biti prva zemlja izvan Rusije koja u sastavu svojeg ratnog zrakoplovstva ima Su-57 te bi joj on osigurao zračnu nadmoć nad svim susjedima.

Postojeća flota alžirskog ratnog zrakoplovstva sastoji se od borbenih zrakoplova MiG-25, Mig-29 i Su-30, pomalo zastarjelih, pa je njihovo održavanje poprilično skupo. Očekuje se da će Rusija početi s isporukom Su-57 već 2025. godine, pružajući pritom Maroku malo vremena kako bi vagao svoje alternative. Prema jednoj od računica, Alžir bi mogao potrošiti dvije milijarde dolara na 14 novih Su-57 dok Maroko otprije namjerava potrošiti 4,8 milijardi dolara na nadogradnju svojih F-16. Jednostavnom računicom i analizom može se zaključiti da alžirski Su-57 u svakom pogledu nadmašuje stare F-16.

U analizi mogućeg širenja naoružanja valja naglasiti da alžirska odluka predstavlja velik izazov Maroku te bi, s obzirom na dobre veze sa SAD-om, mogao nabaviti F-35, ali bi jako teško mogao pratiti ranije započetu alžirsku inicijativu nabave drugih najmodernijih ruskih sustava poput S-500. U takvim pak situacijama Amerikanci kod svojeg najbližeg saveznika postavljaju adekvatan odgovor u obliku proturaketnog sustava THAAD, a utrka u naoružanju potom kreće u beskonačnost.